Turski ambasador: Arapsko proljeće je zakasnilo

Turski ambasador u Češkoj republici Cihad Erginay u intervjuu za RSE kaže kako je tzv. Arapsko proljeće zakašnjela reakcija, jer su se, ocjenjuje, neke od akcija trebale dogoditi prije nekoliko decenija, kao što je bio slučaj u istočnoj Evropi.

RSE: Premijer Erdogan je opisao napad sirijskih vojnih trupa na demonstracijama protiv vlade kao „zvjerski“. Turska je u proteklim decenijama imala izuzetno plodan odnos sa Sirijom i predsjednik Bashar al-Assad je bio dio toga. Da li Turska i dalje vidi predsjednika Assada  kao sirijskog lidera, s obzirom na svo nasilje i represiju koja se dogodila proteklih mjeseci? Erginay: Sirija je, kao što znate jedan od najbližih turskih susjeda. I jedan od najvažnijih susjeda. To je ogromna zemlja i mi imamo vrlo dobre odnose sa sirijskim narodom. Imamo s njima familijarne odnose. Dugi niz godina su ljudi s obje strane granice bili odvajani jedni od drugih. Ali u proteklih nekoliko godina, nakon uvođenja bezviznog režima za građane Sirije, to je prevaziđeno i građani su u protekle dvije godine u mogužnosti da prelaze granicu bez viza, što je imalo pozitivan utjecaj na ekonomiju i jedne i druge države. Naprimjer, gradovi kao Aleppo na sirijskoj strani i Gaziantep na turskoj su doživjeli ogroman ekonomski napredak zbog ovih novih odnosa između naših zemalja. I na kraju, redovno smo održavali sastanke na kojima su čelnici obje države raspravljali o pitanjima kao što je energija, infrastruktura i voda. Zajednički bi raspravljali o svemu, što je uvijek dovodilo do rješenja koja su bila implementirana. Stoga su naši odnosi sa Sirijom bili na vrlo visokom nivou.

Nedavni događaji u Siriji su, kako je rečeno iz turskog Ministarstva vanjskih poslova, za nas vrlo zabrinjavajući. Smatramo da je ovo što se dešava na Bliskom Istoku-tzv.Arapsko proljeće zakašnjela reakcija u regionu. Neke od akcija su se trebale dogoditi prije nekoliko decenija, kao što je bio slučaj u istočnoj Evropi. Mi sve to pratimo. Pomažemo im koliko možemo u smislu humanitarne pomoći i dijelimo s njima naša iskustva vezana za demokratiju i institucionalizaciju državnih struktura. Trudimo se najviše koliko možemo.

Naprimjer, kada je pitanje revolucije u Tunisu bilo goruće, mi smo bili predsjedavajući Vijeća Evrope i skupa sa generalnim sekretarom Vijeća i turskim ministrom vanjskih poslova smo posjetili Tunis kako bismo započeli razgovore.

Podijelili smo s njima svoja iskustva i složili smo se da tuniska vlada treba iskoristiti prednosti Venecijanske komisije pri Vijeću Evrope. To je process u kojem oni surađuju sa Vijećem Evrope kako bi razvili demokraciju u svojoj zemlji i ta komisija im u tome pomaže.

Smatramo da svi konflikti u regionu, uključujući i onaj u Siriji trebaju biti razriješeni dijalogom, suradnjom i demokratskim putem, što nije slučaj u Siriji u posljednje vrijeme. Zabrinuti smo zbog ovoga što se dešava i nadamo se da će se obećane reforme doista i ispuniti.

RSE:  Gdje je u svemu tome predsjednik Assad? Erginay: Predsjednik Assad je nešto što treba rješavati Sirija. Ne mogu komentirati lidera druge države.

RSE: Premijer Erdogan je opisao iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinejada kao velikog prijatelja Turske. Ta izjava je doista uznemirila mnoge ljude na zapadu. Šta je osnova tog prijateljstva? Je su li to slične vrijednosti? Erginay:  Turska i Iran imaju dugu zajedničku historiju. Ta historija je ispunjena konflikatima s jedne strane i prijateljskim odnosima s druge. Oni su vrlo važan susjed. Granica između ove dvije države je jedna od najstarijih na svijetu i nije se mijenjala punih 650 godina. Mi s njima imamo vrlo dobre ekonomske odnose, na šta su sankcije zasigurno utjecale. Međutim i uprkos sankcijama koje su uvele Ujedinjene nacije, mi se trudimo da ljudski odnosi među našim državama budu dobri.

U Iranu postoji veliki procenat onih koji govore jedan oblik turskog jezika (Azeri, koji govori 25 posto stanovnika u Iranu), tako da nam je vrlo lako komunicirati s njima. Ako se osvrnete na historiju, turska književnost je naprimjer bila pod velikim utjecajem iranske književnosti i iranskog jezika. Zbog toga mi općenito želimo promovirati ove naše specijalne odnose, sve za dobrobit i jedne i druge države.

Nadamo se skorom članostvu u EU

RSE: Genocid u Armeniji koji se, prema armenskim tvrdnjama  desio 1915. je najveća prepreka poboljšanju odnosa između Ankare i Jerevana. Šta Vi mislite o svemu tome? Erginay: Da, obje države, Turska i Armenija imaju različitu verziju onoga što se dogodilo 1915. Armenci tvrde da se radilo o genocidu, o navodnom genocidu.

Mi smatramo da se radilo o nesretnim okolnostima koje su se desile tijekom Prvog svjetskog rata. Bila je to katastrofa koja se treba ispravno tumačiti na obje strane i trebamo ostaviti historiji da presudi šta se tamo zapravo dogodilo i šta je na to utjecalo. I dok se takvi događaji pripisuju Turskoj, svi zaboravljaju da se iste te godine 1915 na drugoj strani Turske desila kampanja Gallipoli.

Osmansko carstvo se borilo na više frontova istovremeno. Ono što se desilo u tom periodu je naravno vrlo negativno i o tome se treba raspravljati na obje strane uz pomoć komisije koju je predložio premijer Erdogan prije nekoliko godina i koja nažalost nikad nije počela s radom. Ali nadamo se da će Amrenija jednog dana prihvatiti komisiju kako bi nam se otvorio put za bolje odnose između ove dvije države, što mi svakako želimo.

RSE: Vratimo se na unutrašnja pitanja. Kako tumačite prošlosedmične neopozive ostavke četiri iskusna turska generala, uključujući i generala Isika Kosanera, šefa oružanih snaga? Erginay: Mi naravno poštujemo njihovu odluku. Oni su sada u mirovini, ali događaji koji su uslijedili nakon podnošenja ostavki su pokazali da je sistem u Turskoj dobro uspostavljen. Nije došlo do krize koja se očekivala nakon podnošenja ostavki ovih važnih generala. Sve je prošlo vrlo glatko i komisija koja se trebala sastati kako bi se odlučilo ko će biti nova generacija turskih vojnih lidera se doista i sastala i sve je prošlo vrlo glatko. Ovo pokazuje da se demokratija u Turskoj razvija, da civilna kontrola nad vojskom funkcionira, a to je nešto što sve zapadne zemlje žele postići. Turska samo može biti dobar primjer koji pokazuje da je to moguće postići.

RSE:  Mnogi to ne vide tako već smatraju da je Stranka pravde i razvoja (AKP) odvela Tursku s vojnog ka civilnom autoritarizmu. Kao dokaz se navodi hapšenje preko 80 novinara. Osim toga tu je i kazna od 3 milijarde dolara za Dogan media grupu za navodno strašenje medija i masivna hapšenja u Ergenekon i Sledgehammer. Kakav je vaš odgovor na to? Erginay: Postoje pravne procedure koje se trenutno vode u Turskoj i ne bi bilo korektno s moje strane da sad na to direktno odgovaram. Ali spomenuli ste hapšenje novinara. Možda je pitanje trebalo postaviti drugačije. Pitanje se trebalo odnositi na broj novinara koji su uhapšeni zbog novinarstva, zbog novinarskih postupaka, što u ovom slučaju nije tako. Broj bi bio nula, sigurno. Svi novinari su, koliko sam ja upućen uhapšeni zbog upetljanosti u terorističke organizacije, falsificiranja dokumenata, napade na druge osobe, neprimjereno ponašanje prema djeci i tako dalje, ali ne za novinarske postupke.

RSE: Što se tiče odnosa sa Evropskom unijom, premijer Erdogan je zaprijetio da će zamrznuti odnose sa EU ukoliko Kipar postane predsjedavajuća drđava EU 2012. kako je planirano. Da li smatrate da će se to doista dogoditi i da li takva prijetnja implicira da se Turska trajno odriče mogućnosti da postane članica EU u skoroj budućnosti? Erginay: Naravno da ne. Turska je u pregovorima sa Evropskom unijom i mi se nadamo da ćemo uskoro postati član te obitelji. I nadamo se da će se to desiti što je prije moguće. To je razlog zbog kojeg Turska sprovodi sve navedene reforme. To je razlog zbog kojeg se Turska mijenja i zašto je postala gotovo druga država u proteklih 10 godina, 16. najrazvijenija ekonomska  država  na svijetu te 6. najjača ekonomska država u Evropi i država koja najviše doprinosi NATO-u. Naš cilj je postati članica EU i trudimo se da to ostvarimo što je prije moguće. Što se tiše pregovora s Kiprom, trudimo se da postignemo dogovor što prije.

Taj problem traje predugo i stav Turske i njenih lidera je da u pregovaračkom procesu uvijek budu korak ispred ostalih. Mi smo ti koji uvijek imamo nove prijedloge i nova rješenja. I nadamo se da će se lideri ovog otoka  koji s nama pregovaraju pod budnim okom generalnog sekretara UN-a u tome s nama složiti, najkasnije do kraja ove godine. Jedino pitanje je hoće li ti lideri postići dogovor, a mi se nadamo da hoće, s obzirom na činjenicu da je sastanak dvaju lidera sa generalnim sekretarom UN-a u julu doveo do intenzivnih pregovora i doista se nadamo da će to dovesti do rezultata.

(slobodnaevropaorg)