SAFF 297: Putevi duhovnog uzdizanja – DOBAR I LOŠ ZAVRŠETAK

Lijep završetak dunjalučkog života podrazumijeva da Allah dž.š. uputi čovjeka prije smrti da ne čini djela kojima će izazvati srdžbu Allahovu, zatim da ga uputi i omogući mu da učini tevbu i pokaje se od grijeha i da ustraje u pokornosti i činjenju dobrih djela i da dočeka smrt u takvom stanju. Na takvo razumijevanje lijepog kraja, upućuje hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada Allah želi dobro čovjeku onda ga ‘’upotrijebi’’. Upitali su: ‘’Allahov Poslaniče, a kako to Allah upotrijebi čovjeka?’’ Odgovorio je: ‘’Uputi ga da čini dobra djela prije smrti.’’ (Tirmizi)

Dakle, dobar završetak na dunjaluku ne može se očekivati bez ustrajavanja na Istini i konstantnog popravljanja duhovnog stanja. Suprotno tome, loš završetak čeka onoga ko je u nedostatku razboritosti i vjere u Allaha, činio velike grijehe i potpuno im se predao, pa se nije pokajao prije smrti. Ili je pak bio od onih koji su izvjesno vrijeme ustrajavali na Istini, ali su ih njihove pohlepne duše i strasti pobjedile, i odvele s pravog puta u provaliju grijeha te su u takvom stanju dočekali Meleka smrti.

 

Putevi lijepog završetka

U nastavku ćemo spomenuti djela i moralne vrijednosti kojima vjernici sebi mogu obezbijediti sretan i lijep završetak. Osobina koja vjerniku donosi sreću na dunjaluku i Ahiretu, i koja je garant dobrog završetka dunjalučkog života, jeste bogobojaznost (takvaluk).

Bogobojaznost u javnosti i tajnosti i dosljedno slijeđenje sunneta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, sigurni je put spasa. Uzvišeni je objavio: ‘’O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani.’’ (Ali Imran, 102.) Zatim, maksimalno čuvanje od velikih grijeha, jer su veliki grijesi upropaštavajući, a nakon toga čuvanje od malih grijeha, posebno ako se konstantno čine, jer mali grijesi, ustrajavnjem u njima, prelaze u velike grijehe. Osim toga, mnoštvo manjih grijeha bez tevbe i pokajanja, čini da srce postane grubo, tvrdo i tamno. Prenosi se od Aiše r.a., da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike rekao: ‘’Aiša, čuvaj se podcjenjivanja grijeha, jer će Allah i za male grijehe zahtjevati obračun.’’ (Silsiletus-sahiha). Zatim, ustrajavanje u zikru. Ko stalno čini zikr i zikrom završava svaki hairli i dobar posao, i kome posljednje riječi budu la ilahe illallah, može se nadati lijepom završetku. Abdullah ibn Busr prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Nema ništa bolje od toga da čovjek okonča dunjalučki život veličanjem Allaha.’’ (Sahih el-džami’) Zatim, ustrajnost na Istini. U Kur’anu stoji: ‘’Onima koji govore: ‘’Gospodar naš je Allah’’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘’Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.’’ (Fussilet, 30.) I na kraju, stalno prisjećanje na smrt i strah od lošeg završetka, jer će to čovjeka podstaknuti na dobra djela.

 

Nagoviještaji dobrog završetka

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je neke znakove i nagovještaje lijepog kraja i završetka dunjalučkog života. I onaj musliman koji u trenutku smrti bude imao barem jedan od tih znakova, onda se on, uz Allahovu pomoć, može nadat dobrom završetku i sretnom izhodu u pogledu onoga što slijedi poslije smrti. Evo nekih od tih znakova:

–         Ko umre sa šehadetom, izgovarajući riječi: la ilahe illallah, Muhammedun resulullah

Potvrdu tome nalazimo u hadisu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ‘’Čije posljednje riječi budu la ilahe illallah, uči će u džennet.’’ (Ebu Davud)

–         Ko preseli na ahiret kao šehid, uzdižući Allahovu riječ

To potvrđuje sljedeći kur’anski ajet: ‘’Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.’’ (Ali Imran, 169-170.)

–         Ko umre u ihramu u toku hadžskih obreda

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za čovjeka koji je umro u toku hadžskih obreda, a nakon što ga je deva zbacila sa sebe: ‘’Okupajte ga vodom pomješanom s lotosom i neka mu ćefini budu odjeća u kojoj je umro (tj. ihrami). Nemojte mu pokrivati glavu, jer će on na Sudnjem danu biti proživljen učeči telbiju.’’ Telbija glasi ovako: (Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike leke – “Odazivam Ti se moj Allahu, odazivam Ti se; Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se! Doista zahvala, blagodat i vlast Tebi pripadaju, Ti sudruga nemaš!’’) (Buharija i Muslim)

–         Ko pogine braneći jednu od pet univerzalnih vrijednosti: vjeru, život, imetak, čast i razum

U tom smislu je hadis koji prenosi Seid ibn Zejd r.a., a u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, ko pogine braneći svoju i čast svoje porodice, on je šehid, ko pogine braneći svoju vjeru on je šehid, ko pogine braneći svoj život, on je šehid.’’ (Tirmizi i Ebu Davud)

–         Ko umre od teške zarazne bolesti kao što su: kuga, sušica (tuberkuloza), dizenterija i upala pluća (pleuritis)

Enes ibn Malik r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Koji god musliman umre od kuge, on je šehid.’’ (Muslim) Ubade ibn Samit prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Smrt usljed sušice je šehidska smrt.’’ (Sahih el-džami’) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Petero su šehidi: onaj ko umre od kuge, ko umre od dizenterije, ko se utopi, ko pogine pod ruševinom i ko pogine kao borac na Allahovom putu.’’ (Buharija i Muslim) A u predaji od Džabira ibn Utejka, stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Sedmero su šehidi: onaj ko umre od kuge, utopljenik, ko umre od upale pluća, ko umre od dizenterije, ko strada u požaru, ko umre pod ruševinom i žena koja umre trudna ili na porođaju.’’ (Ebu Davud i En-Nesai).

–         Ko umre uoči petka ili u petak

To potvrđuje sljedeći hadis: ‘’Koji god musliman umre uoči petka ili u petak, Allah će ga sačuvati iskušenja u kaburu.’’ (Tirmizi)

–         Ko umre znojem orošenog čela

U tom smislu je hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Vjernik umire orošenog čela.’’ (Tirmizi)

–         Onaj ko umre u tzv. ribatu ili u pripravnosti, iščekujući borbu na Allahovom putu

Na to aludiraju riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Jedan dan ribata, pripravnosti na Allahovom putu, bolji je od dunjaluka i svega što je na njemu, a mjesto nekoga od vas u džennetu, veličine biča, bolje je od dunjaluka i svega što je na njemu, izlazak u borbu na Allahovom putu bolji je od dunjaluka i svega što je na njemu.’’ (Buharija) U drugoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve selelm, rekao je: ‘’Sa smrću se završava i prestaju stizati sevabi za svako ljudsko djelo, osim ribata, vremena koje je vjernik proveo u pripravnosti na Allahovom putu; to djelo se povećava sve do Sudnjega dana i čuva vjernika od iskušenja u kaburu.’’ (Ebu Davud i Tirmizi)

–         Ko umre čineći neko dobro djelo

Potvrda tome nalazi se u hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ko okonča svoj život riječima la ilahe illallah, tražeći time Allahovo zadovoljstvo, uči će u džennet, ko posti u ime Allaha i postom okonča svoj dunjalučki život, uči će u dženent, ko okonča svoj život sadakom koju je podijelio u ime Allaha, uči će u džennet.’’ ( Sahih Et-tergib vet-terhib).  

–         Ko pogine od ruke vladara tiranina, a zbog istine koju mu je rekao u lice

Džabir r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Predvodnik šehida je Hamza ibn Abdul-Mutallib i čovjek koji dođe pred vladara tiranina i otvoreno ga posavjetuje, preporučujći mu da čini dobro, a odvračajući ga od zla i zuluma, pa ga vladar tiranin zbog toga ubije.’’ (Sahihul-džami’)

Također, od nagovještaja lijepog završetka je i to da ljudi vjernici hvale umrlog nakon njegove smrti i spominju ga po dobru. Ukoliko najmanje dvojica njegovih poznanika ili komšija, koji su poznati po svojoj iskrenosti, poštenju, pobožnosti i znanju, posvjedoče da je umrli bio dobar, to je nagovještaj da će biti džennetlija, inšaAllah.

Poruka gore spomenutih nagovještaja je sljedeća: Onaj ko u svom životu bude zauzet veličanjem Allaha, zikrom, i pokornošću Allahu, njemu će biti olakšano da i na smrti, odlazeći sa dunjaluka, spominje Allaha, pred Kojim će račun polagati. A onaj ko je bio zauzet grijesima, tuđim poslovima i tuđim životima, njemu će biti otežano da na smrti veliča Allaha ukoliko mu Allah ne pomogne i ne smiluje mu se. Zato svaki vjernik i vjernica, trebaju da svoje srce i svoj jezik uposle spominjanjem i veličanjem Allaha, da život provedu u činjenju dobrih djela, a sve zbog tog trenutka smrti, koji će ih rastaviti od dunjaluka i svake mogućnosti povratka i popravka.

Primjeri lijepog završetka

Prenosi se od Safvana ibn Sulejma da je on posjetio Muhameda ibn Munkedira kad je ovaj bio na samrti, pa mu je tom prilikom rekao: ‘’Čini mi se kao da ti je teško pao ovaj trenutak i da se bojiš smrti?!’’ On je odgovorio: ‘’Kad bi ti mogao vidjeti i osjetiti ono što ja sada vidim i osjećam, poželio bi da budeš na mom mjestu’’, i nakon toga je izdahnuo. Od Sabita El-Bunanija se prenosi da je on posjetio svoga oca kad je bio na samrti, pa mu je rekao: ‘’Oče, reci la ilahe illallah!’’ Na to mu je otac odgovorio: ‘’Odmakni se od mene! Ja već sedmi put ponavljam svoj uobičajeni zikr.’’ Abdurahman ibn Esved je na samrti plakao, pa su ga upitali zašto plače, a on je odgovorio: ‘’Plačem zbog toga što više neću moć klanjat namaz niti postit.’’ I nije prestajao učiti Kur’an sve dok nije umro.’’ Amir ibn Abdullah je bio na samrti i kad je čuo muezina da uči ezan za namaz, naredio je da ga odnesu u mesdžid i u toku namaza je umro. Prenosi se od Malika ibn Enesa da je rekao: ‘’Omer ibn Husejn je bio poznat po svojoj pobožnosti, dobroti i učenosti tako da su ga kadije često konsultirale i tražili savjet od njega. Oni koji su bili prisutni kod njega kad je umirao, kažu da su mu zadnje riječi bile: ‘’I neka se zato natječu oni koji hoće da se natječu!’’ (El-Mutaffifin, 26.)

Uzroci lošeg završetka

Što se tiče uzroka lošeg završetka oni se mogu svesti na sljedeće: odgađanje tevbe, duga nada, potpuna posvećenost dunjaluku i zaborav na Ahiret i smrt, ljubav prema grijehu i ustrajavanje u njemu.

Ustrajavanje u grijesima i dug život u džahilijjetu čine da čovjek toliko zavoli grijehe i razvrat da ih čak spominje u smrtnom času. Kome je srce ogrezlo u grijehu, on će najvjerovatnije neke od tih grijeha spominjati i na samrti, jer se boji da ne izgubi ono što voli. Ibnul-Kajjim el-Dževzi je rekao: ‘’Znaj da se mnogim ljudima na samrti predočavaju one stvari koje su inače voljeli i čemu su težili u životu, tako da ih spominju i na samrti dok im duša izlazi. Čuli smo da su neki ljudi koji su većinu svog vremena provodili u igranju šaha, na samrti govorili: ‘’Šah – mat!’’ a duša im je izlazila iz tijela. Drugi opet, koji su život proveli u pjevanju, na samrti su pjevali, umjesto da uče Kur’an i spominju Allaha.’’

Primjeri lošeg završetka

Nekom trgovačkom putniku su, dok je ležao na smrtnoj postelji, ljudi govorili: ‘’Reci: la ilahe illallah!’’ A on je, sve dok nije izdahnuo, govorio: ‘’Tri i pol dinara za ovo, četiri i pol dinara za ovo.’’ On se u potpunosti bio predao poslu koji je obavljao, a na smrt i susret sa Allahom je bio zaboravio. A kada su notornom alkoholičaru govorili da na samrti izgovara šehadet, on je rekao: ‘’Pijte i meni još jednu naspite, i nek nam je nazdravlje!’’ Tako se dešava sa onima koji ostare, a sa starošću se povećaju i nagomilaju njihovi grijesi, pa u starosti budu gori nego što su bili u mladosti zbog mnoštva grijeha koje su počinili. Na njihovu veliku žalost, u tom odsutnom trenutku, pokaže se da su takvi izgubili i onu zadnju bitku sa šejtanom.

Prenosi Huzejme od Ebu Muhameda da je rekao: ‘’Malik ibn Dinar je prošao pored čovjeka koji je činio grijeh, pa mu je rekao: ‘’Boj se Allaha!’’ On je odgovorio: ‘’Malik, ostavi nas da trošimo i uništavamo naš život kako mi hoćemo.’’ Kada je taj čovjek bio na samrti, rečeno mu je da izgovori šehadet, a on je rekao: ‘’Ja pored glave vidim meleka koji stalno ponavlja: ‘’Tako mi Allaha, mi ćemo tebe danas uništiti.’’ (Ibn Ebi Dunya, El-Muhtedarin). Davud ibn Bekr prenosi da je neki čovjek ležao na smrtnoj postelji i svojim ukućanima govorio: ‘’Meleki me udaraju po licu i po leđima!’’ Nakon što je umro, ljudi su upitali Davuda: ‘’Ko je taj čovjek?’’ Odgovorio je: ‘’On je čovjek koji nije vjerovao u Allahovu odredbu.’’

U hadisu koji prenosi Seid ibn Musejjeb, stoji: ‘’Kada je Ebu Talib bio na samrti došao mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega je zatekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Umejjeta ibn Mugiru, pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Talibu: ‘’Amidža, reci la ilahe illallah, riječi kojima ću svjedočiti za tebe kod Allaha.’’ Nakon toga je Ebu Džehl rekao: ‘’Ebu Talibe, zar ćeš napustiti vjeru svojih predaka?!’’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ga je podsticao da izgovori šehadet, a Ebu Džehl ga je odvraćao od toga, i Ebu Talib je svoj život okončao na vjeri predaka, umro je kao idolopoklonik. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: ‘’Tražit ću za tebe oprost od Allaha, sve dok mi to ne bude zabranjeno.’’ Nakon toga objavljen je ajet: ‘’Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u džehennemu biti.’’ (Et-Tevba, 113.) Prenosi se da šejtan dođe svakom čovjeku u trenutku smrti i ponudi mu sve vjere osim islama, kako ne bi umro kao musliman. Tako mu dođe u liku oca, majke, brata ili bliskog prijatelja i kaže: ‘’Umri kao židov, umri kao kršćanin!’’ A sve s ciljem da ne bi umro u čistoj i prirodnoj vjeri – islamu. To je njegova zadaća, prokleo ga Allah.

Rekao je imam Kurtubi: ‘’Čuo sam našeg šejha Ahmeda ibn Omera el-Kurtubija kada je rekao: ‘’Bio sam prisutan kada je bratu našeg šejha došo smrtni čas, pa su ga prisutni podsticali da izgovori šehadet, a on je stalno govorio: ‘’Ne, ne!’’ Kada se osvijestio spomenuli smo mu to, a on je rekao: ‘’Došla su mi dva šejtana, jedan s desne drugi s lijeve strane, pa je jedan od njih govorio: ‘’Umri kao židov, to je najbolja vjera!’’, a drugi je govorio: ‘’umri kao kršćanin, to je najbolja vjera!’’ Ja sam im na to odgovarao: ‘’Ne, ne!’’

Hafiz Ebu Nuajm u svom djelu Hilyetul-evlija spominje predaju u kojoj stoji da je Abdullah, sin Ahmeda ibn Hanbela, rekao: ‘’Bio sam prisutan kada je mom ocu došao smrtni čas. U smrtnoj bolesti je imao teške bolove, povremeno je gubio svijest, tako da sam pomislio da je umro. Nakon toga bi se budio i osvjestio, govoreći: ‘’Ne još, ne još!’’ Nakon što je treći put izgovorio ove riječi, upitao sam ga: ‘’Oče, šta te to snašlo u ovom teškom trenutku?’’ Odgovorio je: ‘’Bio je to Iblis, prokleo ga Allah, koji je stao pored mene i govorio: ‘’Ahmede, spasio si se!’’, a ja sam mu na te njegove riječi obmane, odgovarao: ‘’Ne još, ne još!’’

Ibn Ebi Dunya bilježi predaju od Ebu Ishaka el-Fezzarija, da je on rekao Abdullahu ibn Mubareku: ‘’Među nama je živio jedan čovjek koji je bio vrlo učen. No, na samrti su mu govorili da izgovori šehadet, ali on to nije mogao. Nakon što je umro, raspitao sam se malo o njemu, pa su mu rekli da je bio neposlušan svojim roditeljima. Shvatio sam tada da ga je ta neposlušnost prema roditeljima spriječila da na samrti izgovori šehadet.’’

Rekao je Ibn Kesir: ‘’ Grijesi i slijeđenje strasti, donose čovjeku razočaranje na samrti uz razočaranje koje će mu šejtan također pokušat priredit u tom trenutku, tako da se kod njega spoji razočaranje i slabost imana, što sve skupa vodi lošem završetku. Uzvišeni je objavio: ‘’A šejtan čovjeka uvjek ostavlja na cjedilu.’’ (El-Furkan, 29.)

Loš kraj neće imati onaj ko se trudio da popravi svoju nutrinu i vanjštinu, pa je bio iskren u svojim riječima i djelima, već loš završetak čeka onoga ko je pokvario svoju nutrinu pogrešnim vjerovanjem, ili nevjerovanjem, a svoju vanjštinu lošim djelima i činjenjem velikih grijeha, pa ga je to nadvladalo i u tom stanju je, a prije nego se pokajao, umro.

Allahu dragi, sačuvaj nas lošeg završetka, učini da naša najbolja djela budu završna djela, a naš najsretniji dan, Dan susreta s Tobom!