Obavljena dženaza za 111 ubijenih prijedorskih Bošnjaka: Kozarac je jučer bio mjesto bola i tuge
U tabutu je samo šaka kostiju od mog oca, jedna plastična kesica i ništa više: priča potresnim glasom Admir Mrkalj
Još jedan ispraćaj za ubijene prijedorske Bošnjake, još boli i suza i nade da su otišli na bolje mjesto od onog s kojeg su, ne tako davnih ratnih godina, samo zbog imena morali otići….
Granica boli
Na stadionu “Bratstvo” u Kozarcu kod Prijedora, mjestu koje već pamti bol i tugu posljednjeg ispraćaja, jučer su kroz nijemu šutnju i tihi jecaj majki, očeva, braće, sestara, prijatelja , komšija… njih više hiljada koji su došli da se oproste odjekivala imena stradalnika… Đevad, Hasaga, Alimir, Elvedin, Abaz, Senija…, 111 imena prijedorskih Bošnjaka čiji su posmrtni ostaci ekshumirani s Korićanskih stijena, masovnih i pojedinačnih jama na području Prijedora i identificirani u hali “Šejkovača” kod Sanskog Mosta.
Kozarac je, tako, jučer opet bio najtužnije mjesto u Bosni. Do granice bola potresne sudbine suzama su po ko zna koji put pisale majke, sestre, djeca koja nikad nisu upoznala svoje roditelje. Od tuge pognuta nad tabutom koji je nježno rukom milovala, od brata Huseina Avdića jučer se dugo opraštala i Zinada Saračević.
– Ubijen je s nepune 22 godine u zloglasnoj Omarskoj. Ubijen mi je i brat Safet, njegove kosti još nisam našla. Nemam nikog, samo sestre. Majka je od tuge umrla i nije dočekala da sina ukopa – tiho, kao da bratu priča, govori Zinaida, koja je u Kozarac došla iz Bihaća.
Plakali su jučer i Admir i Asima Mrkalj. Za ocem i suprugom Himzom koji je ubijen na Korićanskim stijenama. Admir kaže da mu je od oca samo šaka kostiju ostala.
– Jedna plastična kesica. I samo je ona u tabutu. Neki nisu našli ništa, pa smo odlučili da se od njega i ovako, ako ne može drugačije, na dostojanstven način oprostimo. Teška je to odluka. Ja sam na Korićanskim stijenama preživio zločin, preživio sam strijeljanje i moj otac kojeg danas ukopavam me je spasio i samo zahvaljujući njemu danas sam među živima – priča Admir koji od grobnice do grobnice, od godine do godine ukopava svoje najbliže članove porodice.
Odgovor zašto su ubijeni, Admir nikad nije dobio kao ni druge porodice žrtava koje su jučer poput njega dostojanstveno ukopavale poluprazne tabute.
Lokalna mezarja
Nakon klanjanja dženaze tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih prijedorskih Bošnjaka uputili su se na lokalna šehidska mezarja u Kamičane, Čarakovo, Hambarine, Rakovčane, Bišćane, Zecove i na gradsko šehidsko mezarje Skela, gdje su žrtve konačno našle smiraj.
Tužnom skupu u Kozarcu, koji je imao isključivo vjerski karakter, prisustovali su predstavnici nekih političkih partija te lokalne vlasti, s načelnikom općine Prijedor Markom Pavićem na čelu.
Dženazu predvodio reis Cerić
Klanjanje šehidske dženaze u Kozarcu predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa efendija Cerić u prisustvu velikog broja imama Medžlisa Prijedor i Kozarac i Bihaćkog i Banjalučkog muftiluka. Tužnom skupu obratio se i Amir efendija Mahić, glavni imam Medžlisa IZ Kozarac i Hasan efendija Makić, bihaćki muftija.
Šest bratića iz porodice Forić
Među jučerašanjim žrtvama bile su i tri žene, najstarija koja je imala 70 godina i najmlađa svega 36. Najstarija žrtva zločina je starac od 74 godine, a najmlađi petnaestogodišnji dječak.
Jučer su na šehidska mezarja ispraćeni i tabuti s posmrtnim ostacima trinaestorice osamnaestogodišnjaka, kao i šestorice bratića iz porodica Forić i tri člana porodice Menković. U sedam porodica jučer su ukopana po dvojica braće.
(dnevniavazba)
