Sve što je u kosmosu jesu forme koje podliježu onom čemu podliježu forme, a vječna istina su Njegova lijepa imena. Tajna postojanja tih imena je istina koja upućuje na Allahovu uzvišenost i simbolizira Njegovu veličinu. Iako je uzvišeni i slavljeni Allah zaklonio Svoje Sveto Biće od pogleda stvorenja – ljudi, Njegova milost nametnula je potrebu da ljudima otkrije Svoja lijepa imena i uputi ih da Mu se preko njih dovom obraćaju. Uzvišeni kaže:
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (El- A’raf, 180)
Iz ovog časnog ajeta vidi se da čovjek nije ostavljen usamljen na Zemlji i nije stranac na ovome svijetu. Allah mu je potčinio kosmos, a Zemlju učinio njegovim prebivalištem. Zemlja je u odnosu na čovjeka mjesto ogromnih dimenzija, iako je u odnosu na kosmos samo jedna krajnje sićušna praška.
Kad bi čovjek, sa svojom slabošću spram drugih snažnijih stvorenja i svojom usamljenošću među raznim vrstama živih bića, živio na Zemlji bez poznavanja imena svoga Stvoritelja i mogućnosti da stupi u vezu sa Njim, da Ga priziva i moli, njegov život bio bi teška patnja.
U mogućnosti smo, dakle, razumjeti stepen časti koju je Allah ukazao čovjeku kad ga je upoznao sa Svojim imenima. On se smilovao robovima svojim i dao da ta imena budu put za obraćanje Njemu. A zar ne vidiš da se i čovjek okrene kad Ga neko njegovim imenom pozove? Doista, milost uzvišenog i slavljenog Allaha, dž.š., hita onome ko Ga priziva Njegovim imenima.
Vjerodostojni hadis kaže da onaj ko čuva (hafiza) Allahova imena, ili ih pobroji (ahsa), ulazi u Dženet.
Šta znači hifz i ihsa’ Allahovih imena?
Ovdje isključujemo značenje hifza kao pukog memoriranja i deklamovanja, ili pak učenja napamet. Želimo, također, isključiti značenje ihsa’ kao nabrajanja, jer uzvišeni i slavljeni Allah kaže: ” On je njih obuhvatio znanjem (ahsahum) i sve ih je izbrojio (‘addehum)” (Merjem, 94).
Ihsa’ ovdje ima drugačije značenje nego ‘add. Značenje pojma ahsa (obuhvatiti znanjem) opširnije je od značenja pojma ‘adde (nabrojati). Taj vid znanja obuhvatniji je od znanja iskazanog brojanjem.
Hifz imena znači čuvanje njihovog emaneta, što podrazumijeva nošenje i neispuštanje tog emaneta, dok ihsa (nabrajanje) imena podrazumijeva osvjedočenje u njihovu zbilju. Lijepa Božija imena, kao najviši ideal i apsolutna istina, cilj su svakog muslimana u njegovom životu na Zemlji.
I onoliko koliko musliman nosi u sebi od lijepih Allahovih imena, biće i njegov udio u tehvidu. Islamski učenjaci su davno shvatili ovu istinu i mnogo bolje nego što je mi shvaćamo danas.
Ima otprilike devet stotina godina da je Ebu Hamid el- Gazali napisao svoje djelo: El-Maksidu-l-esna bi šerhi esmai-l-Lahi-l-husna (Viši smisao tumačenja lijepih Allahovih imena).
Hudždžetu-l-islam (autoritet islama) je uočio ovu povezanost između Allahovih lijepih imena i karaktera (ahlak) kod muslimana, pa je na kraju tumačenja svakog imena napisao upozorenje u kome kaže: “Udio čovjeka (roba) u ovom imenu je da bude takav i takav.”
Uporedi ovo ispravno razumijevanje sa razumijevanjem smisla Božijih imena kod nekih savremenih mislilaca, na koje ukazuje profesor Hasan el-Benna u svojoj knjizi El-Akaid.
“Neki spominju da svako ime uzvišenog Allaha sadrži svojstva (havvas), koja se vezuju za Njega. Pretjerujući u tome neki idu i dalje pa kažu da svako ime ima duhovnog slugu koji služi onoga ko ustraje na spominjanju Allaha tim imenom. Ono što ja o tome znam, a najbolje zna Allah, jeste da su imena uzvišenog Allaha naročiti izrazi koji imaju prednost nad ostalim govorom. U tim riječima je bereket (blagoslov), a u njihovu izgovaranju veliki sevap. Pa ako čovjek ustraje u spominjanju uzvišenog Allaha, očistit će svoju dušu i pročistiti svoj duh, naročito ako njegov zikr prati prisutnost srca i razumijevanje značenja. Ono što je preko toga nije spomenuto ni u Kitabu ni u sunnetu, a nama je zabranjeno da u vjeri pretjerujemo ili nešto dodajemo. Dovoljno je zadržati se na onome što je spomenuto u Kur’anu i sunnetu.”
Profesor El-Benna navedenim riječima ukazuje na pretjerivanje nekih muslimana u pogledu Božijih imena. Ispravno klasično razumijevanje Božijih imena izokrenulo se kod nekih u pokušaj njihova korištenja za sihir ili uspostavu kontakta sa duhovnim svijetom, a takav čin izvodi iz okrilja vjere, budući da je sihir okvalifikovan u Kur’anu kao kufr (nevjerovanje), što se jasno vidi iz sljedećeg ajeta:
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici, koji uče ljude vradžbini (sihiru) i onome sto je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik.”(El-Bekare,102)
Iako se ovi ajeti odnose na Židove, u obzir se uzima njihovo općenito značenje, a ne specifičan povod objave. Odredba ajeta je jasna u tome da sihir spada u nevjerovanje (kufr). To je općeniti propis koji se primenjuje u svakom vremenu i na svakom mjestu. On nije ograničen na jedan narod, a da isključuje drugi ili na jedan vremenski period, a da izostavlja drugi.
Ispravno razumijevanje lijepih Božijih imena znači nošenje njihovog emaneta. Nošenje emaneta iziskuje spoznaju a spoznaja je put ka vezivanju za ta svojstva i njihovom usvajanju. Onoliko koliko se musliman vezuje za Allahova imena i koliko poprima iz njihove naravi, toliko je uzeo od tevhida.
Islamski učenjaci su saglasni da neka imena Uzvišenog nije dopušteno davati nečem drugom osim Njemu, dž.š., kao što su imena Allah i Er-Rahman, kojima nije dopušteno prispodobljavati svoju narav, ali je dopušteno vezivati se za njih. Ima imena Uzvišenog od čijih karakteristika je dopušteno muslimanu da uzima, kao što su imena Er-Rahim i El-Kerim. Neka imena je dopušteno spominjati sama, kao El-Azim i Eš-Šekur, a ima i onih koja nije preporučljivo sama spominjati kao El-Mumit i Ed-Darru. Zato se ne govori: “Ja Mumitu”, “Ja Darru”, nego se dodaje: “Ja Muhji, Ja Mumitu”, “Ja Nafiu, ja Darru”, kako bi se pokazala učtivost prema Uzvišenom i izbjeglo sugeriranje nečega što ne dolikuje Allahovoj dž.š., veličini.
Učenjaci su se složil,i također, da Allahova imena koja mi kao ljudi znamo nisu sva imena uzvišenog Allaha. Uzvišeni i Svemogući Allah ima imena koja niko osim Njega ne zna, imena koja je zadržao samo za sebe, u okviru poznavanja gajba.
Ima hadis Božijeg Poslanika a.s., koji kaže da je on molio Allaha ovim riječima: “Molim Te svakim imenom koje imaš i kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi Tvojoj, ili si naučio nekog od Tvojih stvorenja, ili koje si uzeo Sebi u znanju gajba, (molim Te) da učiniš Kur’an proljećem srca moga i svjetlom duše moje, otkloniteljem brige moje i odstraniteljem tuge moje.”
Iz ovog hadisa islamski su učenjaci shvatili da uzvišeni Allah ima imena s kojima nije upoznao nikog od Svojih stvorenja.
http://islambosna.ba/kutubhana/imena/imena.html
Obrada: IslamBosna.ba
Izvor:
Behdžet,Ahmed(2001)Allah:islamsko poimanje i vjerovanje