“Internacional Herald Tribune” – Slika teško bolesne Srebreničanke obišla svijet

“Internacional Herald Tribune” prekjučer je povodom Svjetskog dana izbjeglica fotografijom na svojoj naslovnici ponovo skrenuo pažnju na težak život ratnih izbjeglica u BiH. Oteklo lice teško bolesne Halide Dudić iz Skelana kod Srebrenice, nastanjene u izbjegličkom naselju Višća kod Živinica, oslikalo je sav jad bosanskih izbjeglica koje ni 16 godina nakon rata nemaju mogućnosti da se vrate u svoja nekadašnja mjesta življenja.

Posebna pravila

Halidu i njenog supruga Abasa, logoraša iz Batkovića, pronašli smo u njihovom privremenom smještaju u Višći, naselju koje svojim vanjskim izgledom, ali i unutrašnjim sadržajima odaje sliku rezervata u kome caruju posebna pravila i zakoni.

– Kad smo došli u ovo naselje, u jednom periodu nas osamnaestero spavalo je u jednoj sobi. I na to se nismo žalili, svakome je trebalo da skloni glavu, moralo se trpjeti. Kasnije, opet, imali smo sobu i kuhinju za našu šesteročlanu porodicu, a prehranjivali smo se od onoga što neko da… Danas smo bolesni i muž i ja i nemamo nade da ćemo se vratiti na svoje – kaže Halida.

Ljekari, kaže Halida, ne mogu utvrditi šta je oštetilo njeno zdravstveno stanje. Otekline na licu, nogama, rukama ne mogu se sakriti. Njen muž Abas, opet, ni danas ne može da se oslobodi trauma iz srebreničke kolone smrti iz 1995. godine i zarobljavanja u okolini Zvornika te šestomjesečnog boravka u logoru u Batkoviću.

– Pričaju ljudi o liječenju trauma, o terapijama, zaboravu. A kako da se liječim kad živim bez nade da će mi biti bolje?! Može samo gore. Nekada sam imao i kuću i imanje, radio državni posao, žena je podizala djecu. Živjelo se dobro, svega se imalo. Danas nemamo ništa. Ni sam ne znam koliko sam puta podnosio zahtjev za dodjelu donacije za kuću, no nikad nisam prošao – priča Abas, koji sa suprugom, sinom i snahom živi od 140 maraka invalidnine i 50 maraka penzije ostvarene u Srbiji.

 Mizerna primanja

Abas ne krije da su mnoge izbjegličke porodice našle načina kako da se izvuku iz kolektivnog centra. Oni koji su imali šehidske penzije ili im je neko radio u inozemstvu napravili su kuće po Živinicama, Tuzli, Srebreniku. Većini njih obnovljene su i kuće u Srebrenici ili Bratuncu. Ali stalno postavlja pitanje kako su se kuća domogli oni koji, kao i njegova porodica, žive od mizernih primanja. On kaže da zna kako, ali ne smije javno da govori.

Avdanova vlast

Stanovnici izbjegličkog naselja Višća, sa svojom bijedom i siromaštvom, uglavnom su upućeni jedni na druge. Zakoni i pravila, sve do jednog s kojim smo razgovarali, kazali su nam, u rukama su izvjesnog Avdana, upravnika naselja, inače općinskog namjesnika za pitanja života i smrti izbjeglica. Avdan može da vas izbaci iz jedine sobe u kojoj živite, ali i da vam proširi konfor ako ste dobri s njim. Može da vas ostavi u naselju, bez obzira što samo kilometar od naselja imate izgrađenu kuću.

Naravno, Avdan nije nikakva neobična pojava. On je samo paradigma stanja u kolektivnim centrima u BiH koje vlast, da joj se ne bi tražilli papiri o trošenju domaćih i međunarodnih donacija namijenjenih izbjeglicama, pretvara u logore, a njihove stanovnike u logoraše bez prava da išta pitaju.

(dnevniavazba)