Omladina je naša nada – Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mirovali su dok je omladina boravila u mesdžidima družeći se sa Kur’anom i hadisom, a kada su ovo stanje zamijenili ovosvjetskim uživanjima, uslijedio je napad kojem se nisu mogli oduprijeti. Zbog čega naša omladina danas trči za strastima i raznim zabludama koje im se plasiraju od strane njihovih neprijatelja?!

Zbog čega se odriču svog islamskog indetiteta kako bi se dodvorili nevjernicima i licemjerima?! Zar nije došlo vrijeme da među našom omladinom poniknu omladinci poput Mus’aba b. ‘Umejra koji je uživanje i raskoš zamijenio žrtvovanjem za islam?! Ili omladinci poput Sejjida b. Hudajra kojem su silazili meleki dok je učio Kur’an ili poput Abdullaha b. Ez-Zubejra – mladića postača i onoga koji je noćima u namazu bdio.

O omladino, zar ne vidite da ste vi stub ove vjere i njena nada. Nekada je to bio Salahuddin el-Ejjubi i Kutuz koji je porazio Tatare, a danas je došao red na vas. Zar ne volite da budete poput Jusufa, alejhi selam, koji, iako je bio tuđinac, nije želio sramotu i poniženje, već je izabrao zatvor. Šta reći za današnju omladinu koja na javnim mjestima dobacuje muslimanskim djevojkama ili ih pokušavaju zavesti putem interneta, a Musa, alejhi selam, je svojim primjerom sa kćerima Šuj’ajba, alehi selam, iznio veliki dokaz protiv svih njih.

Ili zašto ne razmisle o čednoj Merjemi koju je Allah počastio i uzdigao nad drugim ženama. Allahu moj, sačuvaj našu omladinu od razvrata i nereda! O muslimani, čuvajte svoju djecu, buduću nadu islama, od razvrata i raznih zabluda koje im se plasiraju putem satelitskih kanala i interneta. Budite njihovi prijatelji i pomagači kako ne bi morali tražiti sebi prijatelje u onima koji to zapravo nisu!  (Hatib: Muhammed Selim, Preveo i sažeo: Esad Mahovac)

Mekka: Čovjek je na vjeri svoga druga

Hvala Allahu koji čini da zrnje i košpice prokliju, koji iz neživa izvodi živo, iz živa neživo. Svjedočim da je samo Allah istinski Bog, koji nema sudruga, Stvoritelj Zemlje I uzvišenog nebeskog svoda, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i odabrani Poslanik. Bojte se Uzvišenog Allaha i bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti. (El-Bekare,281.).

Uzmemo li u obzir činjenicu da je uticaj i dojam kojeg prijatelji, sabesjednici I bliske i drage osobe ostavljaju na čovjeka jači i dublji nego bilo koji drugi uticaj I dojam, bit će nam u potpunosti jasno zbog čega islam insistira na opreznosti u odabiru prijatelja, i ukazivanju povjerenja osobama koje ne poznajemo dovoljno, u čije se prijateljstvo i iskrenost nismo imali priliku uvjeriti na konkretnim djelima, i o čijoj vjeri i moralu znamo veoma malo.

Da se radi o krajnje ozbiljnoj stvari, koja ne može biti predmetom kalkulacija, neodlučnosti i nečijeg prosuđivanja, potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je izrekao u kontekstu upozorenja i poduke: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato pazite koga uzimate za prijatelja i skim se družite.” (Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi od Ebu-Hurejre, sa dobrim lancem prenosilaca).

Jedna narav krade potajno od druge, i čovjek veoma brzo i lahko krene putem kojeg je zacrtao njegov prijatelj. Upravo je to poruka jednog drugog hadisa u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobrog prijatelja poredi sa prodavačem mirisa, od kojeg iako ne kupiš I ne dobiješ na poklon miris, u njegovom društvu ćeš se osjećati ugodno i prijatno, dok lošeg prijatelja poredi sa kovačem, u čijem društvu možeš samo osjećati neugodnost, zbog neugodnih mirisa koji se tokom taljenja i kovanja proizvode, a veoma je izvjesno da će te zakačiti i koja žeravica i progoriti ti odjeću. (Buharija, Muslim od Ebu-Musa el-Eš’arija).

Dobar prijatelj od čijeg prijateljstva samo možeš imati koristi na ovom i budućem svijetu je onaj koji popunjava prazninu, prašta grešku, pokriva sramotu, upućuje na dobro i pomaže u njemu, lijepim predstavlja dobra djela a od ružnih odvraća, otkrivajući njihovu suštinu, te ukazujući na njihovu ovosvjetsku i onosvjetsku pogubnost i štetu. S druge strane, loš prijatelj, zbog čijeg će se prijateljstva čovjek kajati na oba svijeta, je onaj koji od zla pravi dobro, i od dobra pravi zlo, koji uljepšava vulgarne i proste riječi i postupke, poziva na krivi put i zabludu. Prihvatajući ovakvu osobu za prijatelja, čovjek se svjesno svrstava na stranu stranputice i nepokornosti, koja će završiti žestokim kajanjem na budućem svijetu, kada kajanje neće koristiti.

Uzvišeni o tome kaže: Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!” – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. (Prijevod značenja, El-Furkan, 27. -29.). (Hatib: Dr. Usama el-Hajjat, Preveo i sažeo: Semir Imamović)

Medina: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini

Draga braćo! Nema ništa ljepše od druženja sa Kur’anom i razmišljanja o njegovim veličanstvenim porukama i poukama. Kur’anski ajet koji je ujedno I moto naše hutbe, a koji je, rekli bismo, u sebi sublimirao cjelokupni islamski ahlak, zaslužuje da bude tematski obrađen u ovoj hutbi, kako bismo uzeli pouke iz njega i kako bi nam ova Božanska poruka bila svjetiljka koja će nam osvjetljavati životni put, i ideja vodilja na temelju koje ćemo urediti cjelokupni naš život i naše ponašanje. To je devedeseti ajet iz sure En-Nahl, a koji glasi: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjim udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primate, On vas savjetuje.

Komentirajući ovaj ajet, Hasan Basri je rekao: “To je ajet koji nije izostavio ni jedno dobro djelo, a da ga nije naredio, niti i jedno zlo, a da ga nije zabranio.’’ A Katade je kazao: “Nema ni jedne osobine lijepog ahlaka niti pohvalnog svojstva, a da ovim ajetom nije naređeno, niti ima ijednog lošeg djela i pokuđenog svojstva, a da njegova zabrana nije sadržana u ovom kratkom ajetu.’’ Citirani kur’anski ajet, prije svega sadrži načelo pravednosti i Allahovu naredbu njegove primjene u svim segmentima života i svim životnim situacijama. A pravednost u islamu podrazumijeva objektivnost i primjenu jednakih aršina prema svima, a izbjegavanje svakog oblika nepravde i pristrasnosti. Na pravednost ne smije utjecati strast, simpatija ili antipatija, niti se može mijenjati i prilagođavati s obzirom na rodbinske ili neke druge veze, niti s obzirom na bogatstvo i siromaštvo, moć i slabost i sl.

Na to aludira sljedeći ajet: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. (El-Maide, 8.). A o nagradi za pravednost, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Pravedni će na Sudnjem danu biti na minberima od svjetla.’’ (Muslim). Drugo načelo koje je spomenuto u ajetu jeste dobročinstvo koje ovdje ima opće značenje I podrazumijeva ponajprije lijep odnos prema Allahu, kroz iskrenost u vjerovanju, ibadetu I potpunoj pokornosti Njegovim naredbama, ali također i lijep odnos i dobročinstvo prema ljudima. Dobročinstvo obuhvata i riječi i djela podjednako I sve osobine lijepog ahlaka, kao što je uzvraćanje na dobro, još ljepšim I boljim postupkom I djelom, kao i uzvraćanje na zlo, oprostom koji će osvojiti i najtvrdokornija srca i od neprijatelja učiniti prisnog prijatelja, kao što stoji u sljedećem ajetu: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34.).

Posebno je važno dobročinstvo prema rodbini i održavanje rodbinskih veza. U tom smislu je i hadis Allahovog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko želi da mu se poveća opskrba i produži život, neka čuva rudbinske veze.’’ (Mutefekun alejhi). Nakon naredbe pravednosti i dobročinstva, u ajetu slijedi zabrana svih zala i grijeha, kao što je razvrat, u šta spada blud i sve vrste bludnih radnji, zatim griješenje i sve vrste grijeha, velikih i malih, koji znače suprotstavljanje Allahovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim se u ajetu zabranjuje nasilje u svim njegovim oblicima. Kur’an na mnogo mjesta upozorava na sustezanje od činjenja grijeha i nasilja drugim ljudima, a posebno prijeti onima koji proliju nedužnu ljudsku krv, tj. onima koji napadaju na ono što je islam učinio svetim i nepovredivim; život, čast i imetak. U tom smislu je i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema grijeha zbog kojeg čovjeka prije stiže kazna, još na dunjaluku, osim onoga što takve čeka na ahiretu, kao što je nasilje i kidanje rodbinskih veza.” (Hakim).

(Hatib: Husejn ibn Abdul-Aziz Alu Šejh, Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf Bušatlić)

Saff