Reakcije iz Holandije: “Hapšenje najvećeg ratnog zločinca je odlična vijest ali je nedovoljna”
Pred već čuvenom željeznom kapijom zatvora u Scheveningenu započela je najezda ljudi iz medija. Hapšenje Ratka Mladića izazvalo je oduševljenje u Holandiji gotovo kao i ono u 1995. godine kada je princ-prijestolonasljednik Wiliem-Alexander u jednoj zagrebačkoj kasarni dočekao holandske “plavce” što su se sretno uspjeli izvući iz Srebrenice, koju su trebali štititi.
Glavni junak tog povlačenja bio je pukovnik Karemans, onaj suhonjavi čovjek u uniformi što drhteći stoji pred Mladićem i nesuvislo nazdravlja čašicom rakije. Karemans već godinama ne živi u Holandiji, pobjegao je negdje u Španiju, tvrdeći da mu je život, zbog brojnih bosanskih ratnih izbjeglica u Evropi, bio ugrožen u njegovoj domovini, piše “Oslobođenje”.
Predstojeće suđenje Mladiću otkriće zapravo i pravu ulogu i vojničko ponašanje tog holandskog pukovnika. Istina, holandski vojnici su bili prepušteni sami sebi i teško su se mogli suprotstaviti višestruko nadmoćnijem neprijatelju, ali to ne umanjuje njihovu odgovornost. Zbog Srebrenice je, kao što je poznato, prije nekoliko godina pala i vlada Wima Koka, jednog od najboljih holandskih premijera.
Hapšenjem Mladića posebno su obradovani u Sindikatu profesionalnih vojnika Holandije, koji su danas igrom slučaja prvi put u istoriji vojske ove zemlje u uniformama protestovali u Den Haagu, izražavajući tako nezadovoljstvo odlukama vlasti da se armija zbog štednje smanji za desetak hiljada pripadnika oružanih snaga.
Wim van den Burg, čelnik sindikata vojnika kaže: “Hapšenje tog najvećeg ratnog zločinca u Evropi poslije 1945. godine donijeće olakšanje među našim članovima, posebno onima koji su tih teških dana boravili u Srebrenici. Pomoći će im da uspješnije prevladaju traume koje od tada nose”.
Anne Mulder, član holandskog parlamenta koji je 1995. godine bio “plavac”u srebreničkoj enklavi, nadodaje:
“Mi se moramo i nadalje boriti za zacjeljivanje emotivnih ožiljaka, kao i porodice hiljada pobijenih ljudi. Taj osjećaj nemoći koji smo tada imali bio je najgori. Strašno je bilo gledati jadne ljude oko nas što su uzalud molili za pomoć, zaštitu. Imao sam tada 24 godine. Te srebreničke slike me ne napuštaju. Godinama sam imao problema sa psihičkim zdravljem, besane noći. Taj osjećaj krivnje stalno me proganja, iako sam, kao i moje kolege, bio potpuno bespomoćan. Zbog toga sam nekoliko puta boravio na tom mjestu užasa i pokušavao majkama Srebrenice da objasnim našu ulogu koja će nas obilježiti kroz istoriju”.
Ministar Maxime Verhagen, koji je u prošloj vladi premijera Balkaendea vodio inostrane poslove, tvrdi da Holandija može biti ponosna što je bila nepopustljiva u zahtjevima da Srbija mora uhapsiti Mladića.
Harry van Bommel iz Socijalističke partije još je skeptičan: “Hapšenje najvećeg ratnog zločinca je odlična vijest ali je nedovoljna za kandidovanje za ulazak u Evropsku uniju. Srbija mora još da riješi probleme sa Kosovom”.
Njegove riječi su najbolja ilustracija brojnih analiza u kojima se pokušava otkriti zbog čega je Srbija baš u ovom trenutku uhapsila Ratka Mladića. Mnogi analitičari su sumnjičavi oko tvrdnji iz Beograda da vlasti sve ove godine nisu znale gdje se skrivao krvnik iz Srebrenice i Sarajeva.
Kao primjer za to navode da su vlasti u nama susjednoj zemlji uvijek znale u pravom trenutku uhapsiti i isporučiti osobe osumnjičene za najteže ratne zločine. Prije toga uporno su iznosile da nemaju nikakvih saznanja gdje bi one mogle biti, a sve su bile upravo na području Srbije.
Vijesti.ba