Jedna vrsta ludila i ljudske gluposti jeste često spominjanje prošlosti, nostalgija za njom, želja da se ona vrati i padanje u očaj zbog nje. Ovako se ubija volja i uništava stvarnost u kojoj živimo. Za pametne ljude knjiga prošlosti zatvorena je i više se na nju ne osvrće. Ona je zauvijek zatočena u tamnici zaborava i jakim halkama okovana. Nema joj više izaći, niti svjetlo dana ugledati, jer je to prošlost, završena stvar. Tuga je neće vratiti, briga i nedaća je neće oporaviti, ispraviti niti oživiti. Prošlosti naprosto nema, zato ne živi u košmaru prošlosti, u minulim sjenama. Spasi se i napusti avet prošlosti. Pa, zar želiš rijeku vratiti na izvor, Sunce na izlazak, dijete u majčinu utrobu, mlijeko u dojku i suzu u oko ? Ako žalis za minulim i zbog toga si nespokojan i ojađen, onda je tvoje stanje zabrinjavajuće, jadno i očajno.
Ako prelistavaš stranice prošlosti, gubiš sadašnjost, uništavaš trud i uzaludno trošiš dragocjeno vrijeme. Spominjući prijašnje narode Allah kaže u prijevodu značenja:
“Taj narod je bio i nestao” ( El-Bekare, 134. ).
To znači da je stvar bila, prošla, zato nema nikakve koristi da preturamo po lešini minulog vremena, i da pokušavamo vratiti točak povijesti.
Onaj ko se vraća prošlosti sličan je mlinaru koji melje već samljeveno žito, ili drvosječi koji reže piljevinu. Davno su govorili onome ko plače za minulim: “Mrtvi ne ustaju iz mezarja.” Takodjer se prenosi da su jednom davno upitali magarca: “Zasto ne preživaš ?” A on im odgovorio: “Ne volim lagati.“
Naša nesreća jeste u tome što se predajemo prošlosti i tako gubimo sadašnjost; umjesto da gradimo prekrasne palače, mi zamišljamo drevne šatore. No, da se skupe svi ljudi i džini da vrate ono sto je prošlo, ne bi uspjeli, jer je to samo po sebi nemoguće.
Ljudi ne gledaju i ne osvrću se iza sebe, jer vjetar puše pravo, rijeke i karavani teku naprijed. Stoga, ne opiri se zakonu života.
Čovječe, kada osvaneš, ne očekuj noć. Živjet ćes samo ovaj dan, ne prethodni koji je prošao zajedno sa svojim dobrom i zlom, niti budući koji tek treba da nastupi. Sunce će te zasigurno grijati samo danas. Znaj da je čitav tvoj život sadržan u jednom danu. Stoga, sve svoje misli podredi ovome danas, kao da si u njemu rođen i da ćeš u njemu umrijeti. U suprotnom, tvoj će život biti na raspuću između opsesije za prošlošću, njenim brigama i nedaćama, i očekivanja budućnosti, njenih utvara i strašnih opsjena. Svu svoju koncetraciju, zalaganje, kreativnost i trud usmjeri samo danu u kojem živiš. Danas moraš skrušeno obavljati molitve, podrobno čitati i razumijevati Kur’an, temeljito izučavati, srcem zikr činiti, biti umjeren u svim stvarima, pristojan u ophođenju s ljudima, zadovoljan stečenim, brinuti o svom izgledu, čuvati zdravlje i biti od koristi drugima.
U danu u kojem živiš, rasporedi svoje vrijeme. Od minuta načini godine, od sekundi mjesece.U njemu posij dobro, lijep primjer daj, traži oprost za grijehe svoje, sjeti se Gospodara, za put na drugi svijet pripremi se. U ovom danu živi sretno i radosno, spokojno i sigurno, budi zadovoljan opskrbom koja ti je data, svojom ženom, djecom, poslom, domom, znanjem i položajem na kojem se nalaziš.
“Ono što ti dajem, uzmi i zahvalan budi!” ( El-E’raf, 144. )
Ovaj dan provedi bez tuge, nemira, srdžbe, mržnje i zavisti.
U svoje srce ukleši jednu rečenicu i nek ti stalno bude na umu: “Tvoj dan je samo tvoj dan.” Kada jedeš vruć i svjež kruh/hljeb današnji, štetu ti neće pribaviti suh i prokisao hljeb jučerašnji, niti onaj sutrašnji koga očekuješ.
Zašto žališ za jučerašnjom nepitkom vodom, i brineš se za sutrašnju, kada piješ slasnu i ugodnu vodu današnju ?
Ako u svoju dušu usadiš nepokolebljivu i snažnu volju, ona bi prihvatila činjenicu da “živiš samo danas“. Tada bi iskoristio svaki trenutak ovog dana da sebe izgradiš, iskoristiš svoj talenat i svoj posao usavršiš. Zato kaži: “Lijepo ću kazivati samo za ovaj dan, neću psovati, grditi, nepristojno se izražavati ni ogovarati druge. Samo za ovaj dan kuću ću svoju urediti jer ne želim nered i zapuštenost već urednost i čistoću. Samo danas živim, stoga ću paziti na čistoću svoga tijela, urednost svoga izgleda i na umjerenost u svome držanju, hodu i govoru.
Samo danas živim, zato ću se potruditi da budem pokoran svome Gospodaru, da molitve izvršavam što potpunije, da učinim što više dobrih djela, da se družim s Kur’anom što više i da čitam i proučavam kakvu korisnu knjigu.
Samo danas živim, zato ću u svoje srce usaditi sjeme dobra i očistiti ga od korova zla i grijeha, od oholosti, samoljublja, licemjerstva, zavisti, mržnje, zlobe i loših misli.
Samo ću danas živjeti, zato ću biti od koristi drugima, lijep primjer davati, bolesnika posjetiti, ići na dženazu, izgubljenog uputiti, gladnog nahraniti, čovjeku u nevolji pomoći, za mazluma se zauzeti, za nemoćnog zalagati, nesretnika utješiti, učenome poštovanje ukazati, djetetu se smilovati i starca uvažavati.
Samo danas živim, a prošlost se okončala, nestala, zašla poput Sunca. Zato za njom neću plakati, neću joj ni trenutak svoje pažnje pokloniti jer ona nas je napustila, otišla i neće nam se više nikada vratiti.“
A što se tiče budućnosti, ona leži u svijetu nepoznatoga, zato se ne želim zamarati snovima i dušu iluzijama predavati, jer sutra je ništa, još nije stvoreno, niti ikakvog spomena ima.
Čovječe, tvoj dan jeste samo tvoj. Kako li je divna ova rečenica što stoji u riječniku sreće za one koji žele ljepši i svjetliji život.
“Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte!” ( En – Nahl, 1. )
Čovječe, ne prizivaj događaje, zar želiš da dijete umre prije nego što se rodi ? Zar hoćes da plod ubereš, prije nego što sazrije ? Sutra je neizvjesno, nestvarno. Ono ne postoji, nema boje ni okusa. Zašto se onda toliko zaokupljamo njime, bojimo se njegove nesreće i onoga što se treba zbiti ? Očekujemo da ce ono doći s puno nedaća, a ne znamo šta stoji između nas i sutra i da li ćemo ga doživjeti. A šta ako nam ono nosi radost i sreću? Najbitnije jeste shvatiti da sutra pripada svijetu nepoznatog i da još nije stiglo na Zemlju. Nije na nama da gradimo ćuprije kako bi do njega došli . A ko zna, možda ćemo pred ćuprijom zastati, možda će se ona srušiti prije nego što do cilja stignemo, ili ćemo je pak sigurni preći ?
Šerijatski je nedozvoljeno pretvarati naš mozak u veliki prostor za razmišljanje o budućnosti, iščitavanje knjige svijeta nepoznatog i nedaća koje bi nas mogle zadesiti. Naime, to je duga nada koju zdrav razum ne voli jer se u njoj krije propast. Većina današnjeg svijeta u svojoj budućnosti očekuje glad, siromaštvo, bolesti, oskudicu i nedaće, a sve ovo su lekcije iz šejtanove škole.
“Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El-Bekare, 268.)
Većina ovih ljudi plaču jer mnogi od njih misle kako će sutra biti gladni, oboljeti za godinu i da će svijet skončati nakon stotinu godina. Onaj čiji je život u rukama nekog drugog ne treba razmšsljati kako će on nestati. Onaj koji ne zna kada će umrijeti nema pravo da se bavi nečim što ne postoji.
Pusti budućnost da ti dođe. Ne raspituj se o njoj, ne očekuj njen napad, jer trebaš biti okupiran ovim danas.
Zaista se ne mogu načuditi onima koji padaju u brige zbog dana čije Sunce ih nije ogrijalo, čije svjetlo nisu vidjeli. Zato se dobro čuvajte duge nade.
Šejh Aid El-Karni