Kako je rat prikazan na Zapadu? (Habib Battah)
IslamBosna.ba – Slike dvije žene na naslovnoj strani izdanja Washington Posta jasno su pokazivale kako su zapadni mediji izvještavali o ratu u Gazi. Na lijevoj slici je stajala palestinska majka koja je izgubila petoro djece. Na desnoj strani, približno iste veličine, bila je slika izraelske žene ožalošćene borbama, prema naslovu.
Dok majka Palestinka ljuška mrtvo tijelo jednog djeteta, drugo malo dijete pored nje plače, njegovo lice je pocrnilo i unakaženo modricama.
Izraelska žena nije izgledala na bilo koji način povrijeđeno, ali je isto tako plakala.
Arapske frustracije
Da bismo razumjeli frustraciju koja se često osjeća u arapskom svijetu naspram američkih medija, treba samo zamisliti obrnutu naslovnicu.
Da je Izraelka izgubila pet kćeri u palestinskom napadu, da li bi fotografije u Washington Postu bile jednakih veličina relativno neozlijeđenih Palestinki, uzrujanih izraelskim ispaljivanjem projektila?
Na naslovnici su objavljene slike dviju žena, uprkos podatku da je u momentu objavljivanja bilo ubijeno preko 350 Palestinaca, a samo 4 Izraelca.
Šta da je 350 Izraelaca ubijeno, a samo 4 Palestinca – da li bi onda novine objavile priče jednu pored druge, kao da su iste vrijednosti?
Poput mnogih velikih novinskih organizacija u SAD-u, Washington Post odabrao je da pokriva sukob iz perspektive koja odražava odnose vlade SAD-a s Izraelom. To znači davanje prioriteta izraelskoj verziji događaja, a ne sagledavajući poglede palestinskih grupa.
Drugi primjer je glavni članak u novinama koji je objavljen iznad fotografije majke, a koji citira izraelske vojne i civilne izvore 9 puta prije nego citira jednog Palestinca. Prvih sedam paragrafa objašnjava izraelske vojne strategije. Deveti paragraf objašnjava uznemirenost među Izraelcima, koji provode večeri u skloništima. Obični Palestinci, koji uglavnom nemaju pristup skloništima, nisu se pojavili do 23. paragrafa.
Da bi uravnotežio ovu udarnu vijest, Washington Post je objavio još jedan članak na donjoj polovini strane o palestinskoj majci i njenoj djeci. Ali, da li bi novina ikada razmislila o uravnoteženju priče o masivnom napadu na Izrael s detaljnim uvodom o strategiji palestinske vojske?
Montirani izvještaji
Glavni televizijski kanali u SAD-u također su usvojili pristup jednake žrtve, uprkos činjenici da su palestinske žrtve premašile izraelske za nekoliko stotina. Ipak, takva poređenja su rijetka jer tekstovi koje čitaju američki dopisnici često isključuju globalni broj ubijenih Palestinaca.
Primjer je uvod vijesti Martina Fletchera koje su 30. decembra objavljene na NBC-u: „U Gazi su dvije djevojčice iznosile smeće i ubile su ih izraelske rakete. A u Izraelu, žena se vozila kući i ubila ju je Hamasova raketa. Danas, četvrtog dana sukoba, nema popuštanja ni na jednoj strani.“
Iz izvještaja su ispušteni ukupni iznosi palestinskih žrtava, koji se neprekidno ispuštaju i u narednim izvještajima koje daju NBC-ovi dopisnici u narednih nekoliko dana. Kada se i broj smrtnih slučajeva pojavi – ponekad kao grafikon na dnu ekrana – označen je kao broj „ubijenih“ više nego što je naznačeno da se radi o Palestincima.
Ne čudi što spikeri porazno asimetrično bombardovanje Gaze blago formulišu kao „podizanje tenzija na Srednjem istoku“.
Uz nedostatak sadržaja, dinamika snaga na terenu postaje nejasna. ABC vijesti, naprimjer, redovno su predstavljali dešavanja u Gazi kao „bliskoistočno nasilje“. Tako isto i NBC-jevi reporteri isključuju broj mrtvih Palestinaca.
Dana 31. decembra kada je broj mrtvih Palestinaca bio gotovo 400, dopisnik ABC-a Simon McGregor-Wood započeo je videoizvještaj opisujući štetu koju su jednoj izraelskoj školi nanijele Hamasove rakete.
Novinarski izvještaj može biti parafraziran na sljedeći način: Izrael je želio održivi prekid vatre. Izraelu je potrebno da spriječi Hamasovo naoružavanje. Hamas je pogodio svoje ciljeve. Izrael šalje pomoć i dozvoljava povrijeđenima da izađu. Izrael „čini sve što može kako bi ublažio humanitarnu krizu.“ I s time se McGregor odjavio.
Nedostatak palestinskog viđenja situacije
Ne postoji paralelna priča iz palestinske perspektive, ne pominje se bilo kakva šteta nad palestinskim životima, iako su novinske agencije toga dana izvještavale o 5 ubijenih Palestinaca.
Prema dopisniku ABC-a, činilo se da je smrt Palestinaca manje vrijedna od oštećenih izraelskih zgrada. Njegovo pripovjedanje događaja, zlobno, predstavlja jednako papagajsko ponavljanje zvaničnog Izraela. Zapravo, pogledi izraelske vlade su tipično neosporeni na glavnim američkim mrežama.
Intervjui s izraelskim glasnogovornicima i ambasadorima nisu izjednačeni s glasovima palestinskih lidera. Ugledni američki spikeri često usvajaju izraelska stajališta. U tok-šou diskusijama, umjesto da se raspravlja o događajima na terenu, novinari su često naglašavali vlastito mišljenje.
Jedna ovakva epizoda dogodila se 30. decembra na emisiji „Morning Joe“ (MSNBC), tokom kojeg je domaćin Joe Scarborough više puta insistirao da se Izrael se ne smije osuditi. „Izrael je branio sebe kao što su to SAD radile tokom historije! Koliko ljudi smo ubili u Njemačkoj?“- upitao je Scarborough. Krivica počiva na Palestincima, zaključio je, povezujući napade na Gazu sa pregovorima u Camp Davidu 2000. godine. „Dali su Palestincima sve što su mogli tražiti i odmakli su se od stola.“– neprestano je ponavljao.
Iako se Zbignie Brzezinski (bivši zvaničnik SAD-a) koji se nakratko pojavio u emisiji sa ovim nije složio, drugi gosti su se nedvojbeno složili sa Scarboroughovom karakterizacijom Palestinaca kao nemarnih, ako ne i kriminalnih po prirodi.
Prema gostu Danu Bartlettu, bivšem savjetniku Bijele kuće, palestinsko vođstvo je bilo „vrlo jasno“ po pitanju nezainteresovanosti za mirovne pregovore.
Drugi gost, spiker Gregory David (NBC), počeo je s primjedbom da se Jaseru Arefatu, preminulom palestinskom predsjedniku, „ne može vjerovati“, prema Billu Clintonu, bivšem perdsjedniku SAD. Gregory je onda dodao da Hamas „podriva mirovni proces“ i da zapravo pozdravlja napade.
Kolumnistica Margaret Carlson se također pridružila emisiji, slažući se da Hamas treba „slomiti“, ali ističući zabrinutost oko troškova takve akcije.
Dakle: debata nije bila o tome da li Izrael ima opravdanje, već o tome šta treba sljedeće uraditi. Palestinske ljudske tragedije izazvale su privukle malo ili nimalo pažnje.
Iz perspektive žrtve
Arapska publika vidjela je sasvim drugačiju sliku. Umjesto razmišljanja o dilemama Izraela, arapske vijesti su prenosile zračne napade i jezive detalje iz perspektive žrtava. Podijeljenost u izvještavanju je zapanjujuća.
Za TV-mreže u SAD-u, bombardovanje Gaze u velikoj mjeri je ograničeno na dvominutne videozapise ili petominutne segmente u tok šouima. Ovo uobičajeno znači nekoliko izmiješanih videozapisa: eksplozije iz daljine i kratki pogledi na žrtve; jedva dovoljno vremena da se sjetite lica, a kamoli jedne ličnosti. Žrtve su rijetko intervjuisane. Američki izvršni direktori emitovanja se mogu opravdavati time da su vrijeme i prostor otežavajući faktor.
Na MSNBC-u naprimjer, vijest o situaciji u Gazi se natjecala za emitovanje vijesti o ekonomiji, kao što je povećanje poreza na alkohol, ili s vijestima o poznatima, špekulacijama o objavljivanju fotografija novog unučeta Sarah Palin…
Na arapskim televizijskim kućama, Gaza je bila jedina priča. Iz sata u sat, žive slike s ulica Gaze su ulazile u arapske kuće. Za razliku od dopisnika iz ABC i NBC mreža koje su podnosile izvještaje isključivo iz izraelskih gradova, arapski izvještači su bili unutar Gaze.
Ciklus počinje kamerama postavljenim na krovovima, koje snimaju uživo vazdušne napade. Nakon trenutaka tišine, gromovito bombardovanje počinje i oblaci dima se uspinju horizontom. Onda, bol na ulicama. Uspaničeni civili trče tražeći zaklon kao i ambulantna vozila koja naglo skreću u uske ulice. Timovi za spasavanje užurbano se probijaju kroz ruševine, često izvlačeći unakažena tijela. Očevi sa suzama bijesa drže mrtvu djecu pred kamerama obećavajući osvetu. Ranjenici iz kojih šiklja krv su na nosilima.
Poslije, tamošnji novinari posjećuju bolnice i prenose se još strašnije slike i još mrtve djece. Doktori zamotavaju mala tijela i odnose ih u pretrpane mrtvačnice. Preživjeli pričaju s novinarima. Njihovi izbezumljeni glasovi se mogu čuti u tom kraju. Bol i razaranje su stalni.
Palestinski glasovi
Pokrivenost vijesti se proseže izvan Gaze. Za razliku od mreža u SAD-u, često ograničenih s jednim ili dva dopisnika u Izraelu, glavni arapski TV kanali imaju dopisnike i odjeljenja u cijeloj regiji. Kako se burni protesti održavaju na dnevnoj bazi, ekipe uživo snimaju dešavanja.
Arapski novinari su angažovani čak i u Izraelu, i izraelski političari su redovno intervjusani, kao i članovi Hamasa i drugih palestinskih frakcija.
Mnogi arapski kanali su počeli da o Hamasu pričaju kao o “palestinskom pokretu otpora”.
Dok američki analitičari planiraju izraelske strategije, arapski emiteri crtaju svoje karte, unoseći sve širi raspon Hamasovog raketiranja i predviđajući znatno veću snagu u suprotstavljanju Izraelu.
Napisao: Habib Battah, honorarni novinar i medijski analitičar, koji radi u Bejrutu i New Yorku
Izvor: El Džezira
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba