Opisujući stanje vjernika i nevjernika na Sudnjem danu, Uzvišeni Allah u prijevodu značenja Kur’ana kaže: ‘‘…na Dan kada će neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: ‘Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!’" (Ali Imran, 106.) Na drugom mjestu u Kur’anu, isto tako u kontekstu kazivanja o Sudnjem danu, kaže se: ”Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati; toga dana će neka lica smrknuta biti, tešku nevolju će očekivati…”(El-Kijame 22-25)
U ovim, a i mnogim drugim ajetima, Uzvišeni Allah opisujući ljudska lica ustvari opisuje duševno i fizičko stanje vlasnika tih lica, odnosno ljudi općenito. Bijelo lice simbolizira iman, sreću i uspjeh, a crna boja simbolizira kufr, nesreću i stradanje na Sudnjem danu. Čak i na dunjaluku, ljudsko lice je izrazito dobar pokazatelj ljudskog stanja i raspoloženja. Ako su oči ogledalo ljudske duše, kako se to ima običaj kazati, onda je lice ogledalo kompletnog karaktera čovjeka, pozornica unutrašnjih duševnih stanja. Emotivno stanje čovjeka može se vrlo lahko ”pročitati” na njegovom izrazu lica. Onaj ko je raspoložen, sretan i dobro se osjeća, na njegovom licu vide se osmijeh i vedrina, dok je lice neraspoloženog čovjeka sumorno, tužno i namršteno. Kako su obrazi sastavni dio lica, tako se i na njima vrlo jednostavno ”čita” ono što duša diktira. Rumeni obrazi označavaju stid, ljutnju, a ponekad i dobro zdravstveno stanje, dok omlohavljeni obrazi pak ukazuju na čuđenje ili nevjericu kod neke osobe. Obraz je postao i više od pokazatelja duševnog stanja čovjeka. Čist i neukaljan obraz u jezicima mnogih naroda svijeta simbolizira poštenje, plemenitost i sve što je pozitivno kod čovjeka, dok je prljav i ukaljan obraz simbol nepoštenja, lopovluka i niza drugih negativnih osobina. Svakom pojedincu je teško izgraditi imidž ”čistog obraza”, jer to od njega zahtijeva besprijekorno moralan i pošten život, kao i stalnu borbu protiv vlastitih strasti i loših osobina kojima teži ljudska duša. Međutim, obraz se lahko izgubi i ukalja, tako da ga je poslije vrlo teško ili čak i nemoguće oprati. Bošnjaci sa svojom dugom islamskom tradicijom i genetski urođenim pozitivnim osobinama, kao što su plemenitost, gostoljubivost i hrabrost, kroz svoju burnu historiju važili su za narod čista obraza. Iako su mnogo propatili i često bili žrtva masovnih ubijanja i progona, ipak im se ni u periodima njihove najveće snage i moći, generalno ne mogu pripisati niti masovni zločini niti genocid, čime se, na našu veliku žalost, ne može pohvaliti dobar dio našeg geografskog komšiluka. Ovdje svakako ne generaliziramo, jer u svakom žitu ima kukolja, pa je tako i u bošnjačkoj povijesti bilo pojedinaca, a povremeno čak i organiziranih grupa, koji su svojim pogrešnim i negativnim načinom razmišljanja i djelovanja Bošnjacima donekle narušavali imidž naroda čistog obraza. Hvala Allahu, po pravilu se uvijek radilo o izrazitoj manjini bošnjačkog korpusa, koji svojim glupostima i neodmjerenim djelovanjem u suštini nisu mogli ukaljati obraz Bošnjaka koji su oduvijek važili za plemenite, dobrodušne i hrabre ljude. Nažalost, u posljednje vrijeme pozamašan broj utjecajnih ličnosti u društvenom i političkom životu, a koje vode porijeklo iz bošnjačkog naroda, kao da se svim silama trude ukaljati obraz Bošnjaka u čitavom svijetu, a pogotovo u zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Najčešće se radi o islamofobičnim uhljupima koji dolaze sa raznih medija ili iz pojedinih političkih stranaka, a koji svojim navodnim ”profesionalizmom i objektivnošću”, nastoje svijetu predstaviti Bošnjake kao narod koji je pun suludih fanatika i terorista, od kojih se svaki trenutak može očekivati da počine djelo terorizma. Mnogo je podmuklih poteza kojima su spomenuti ”profesionalci” u poslijeratnom periodu dobro ukaljali bošnjački obraz u svijetu, a mi izdvajamo samo dva:
Sezona lova na naturalizirane Arape
Genocid i masovni zločini koji su u toku velikosrpske agresije na Bosnu počinjeni nad Bošnjacima, kao i potresne slike protjeranih, unakaženih i ubijenih muslimana iz tog perioda koje su obišle svijet, u islamskom su ummetu pokrenule nevjerovatnu lavinu emocija, solidarnosti i saosjećanja sa napaćenim narodom Bosne. Veliko je pitanje da li je ikada u novijoj historiji islama ijedna tragedija, koja je zadesila neki muslimanski narod, zaokupila toliku pozornost islamskog svijeta kao što je to bilo za vrijeme bošnjačkog stradanja u toku minulog rata. Pored ogromne materijalne pomoći koju su Bošnjacima pružili muslimani svijeta, možda je bila još veća njihova moralna podrška i iskreno žaljenje zbog svega onog što nam se u tom periodu dešavalo. Desetine hiljada hutbi i predavanja održane su u džamijama i mesdžidima širom islamskog svijeta na temu Bosne i stravičnih zločina koji su se u njoj desili. Tokom čitavog rata, a i još dugo nakon njega, milioni islamskih vjernika učili su dove za Bosnu i njene potlačene stanovnike. Svako onaj ko je u ratnom periodu (a i godinama nakon rata) putovao po arapsko-islamskom svijetu, bio je svjedok u kojoj mjeri su muslimani svijeta zavoljeli Bosnu i Bošnjake. Nalazio se ti na aerodromu, pijaci ili na ulici, bilo je dovoljno reći da si iz Bosne pa da te potpuni stranac zagrli kao rođenog brata, da te počasti jelom i ukaže ti neviđeno gostoprimstvo. Mnogi bi pri susretu s Bosancima plakali od sreće što su imali priliku upoznati se s njima, a mnogi trgovci, zanatlije, vlasnici restorana i ugostiteljskih objekata Bosancima bi za prodanu robu ili učinjene usluge naplaćivali simboličnu cijenu, a ponekad ne bi uzimali ništa. Svi su se nekako takmičili ko će Bosancima više izaći u susret i iskazati iskrene simpatije prema narodu koji je prošao kroz jednu od najvećih klaonica dvadesetog stoljeća. Međutim, zahvaljujući mnogim bosanskim (ne)zavisnim medijima kao i velikom broju političara, situacija nažalost više nije takva.
Beskrupulozni medijsko-politički atak na borce afro-azijskog porijekla, koji su u periodu srbočetničke agresije na našu domovinu dali značajan doprinos u fizičkom opstanku muslimana na ovim prostorima kao i u očuvanju BiH kao države, početak je poslijeratnog kaljanja bošnjačkog obraza u svijetu. Sa neviđenom dozom mržnje, pakosti i bolesne želje za dodvoravanjem svjetskim moćnicima, veliki broj bošnjačkih medija poveo je nezapamćenu hajku na iste one ljude koji su do jučer branili našu zemlju i svojom krvlju zalijevali njena brda i doline. Čitava priča bila je usmjerena samo u jednom jedinom pravcu: sve one koji su porijeklom iz arapskih zemalja, a koji su učestvovali u odbrani BiH i njenih stanovnika, proglasiti plaćenim ubicama i zločincima, bez obzira što se velikoj većini njih, ni sa moralne ni sa zakonske strane, nikada ništa nije moglo ni prigovoriti, a kamoli dokazati. Više nije bila važna ni činjenica da je veliki broj njih u Bosni osnovao porodice i na potpuno legalan način dobio državljanstvo iste one države u čijoj armiji se borio. Hajka je počela i još uvijek traje. Nažalost, posljedice su katastrofalne. Stotine djece ostale su bez očeva, a stotine žena bez svojih muževa. Stopile su se duševna i fizička bol, te evoluirale u stanje očaja i razočaranosti u Bosnu i Bošnjake. Mnogi još uvijek strepe od hapšenja i deportacije u neke od istočnih ili zapadnih kazamata i profesionalnih mučilišta. Lijepa je to zahvalnica ljudima koji su nam pomogli, a koji zauzvrat nisu tražili ništa više od toga do da ih ljudi ostave da mirno žive sa svojim porodicama. Svi oni koji su na bilo kakav način učestvovali i još uvijek učestvuju u javnom linču i progonu ovih ljudi, bili oni novinari, političari ili obični građani koji podliježu neistinitim i potpuno neosnovanim informacijama koje plasiraju mediji, neka znaju da čine veliku nepravdu ovoj populaciji naših građana, a samim time i samima sebi. Makar verbalna zahvalnost je najmanje što im duguju, a čak im ni to mnogi Bošnjaci nisu pružili. Ovo govori koliko ti Bošnjaci nisu zahvalni ni Gospodaru svjetova, jer biti nezahvalan ljudima znači biti nezahvalan i Allahu. Rekao je Muhammed, s.a.v.s.: ”Ko nije zahvalan ljudima, takav nije zahvalan ni Allahu.” (Ahmed 2/258, Ebu Davud br. 4811. Tirmizi br. 1954, od Ebu Hurejre r.a. Vidjeti: Sahihul-Džami’a br. 6601) Također, rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ”…ko vam učini neki vid dobročinstva, uzvratite mu istom mjerom, a ako to niste u stanju, onda molite za njega (činite mu dovu) sve dok se ne uvjerite da ste mu uzvratili istom mjerom.” (Ahmed 2/68, Ebu Davud br. 1672, Nesai 5/82, od Abdullaha b. Omera r.a. Šejh Ahmed Šakir ga je ocijenio vjerodostojnim u opaskama na Musned Imama Ahmeda br.5365. kao i šejh Albani r.h.Vidjeti: Sahihut-tergib br.852).
Umjesto zahvale i činjenja dobročinstva onima koji su njima učinili dobro, mnogi Bošnjaci su im uzvratili potvorama, lažima, medijskom hajkom i javnim linčem. Ovo je možda i ključni razlog što više u arapsko-islamskom svijetu za Bošnjake nema onoliko simpatija i ljubavi kakve su bile nekada.
Indolentnost bošnjačke politike spram genocida u Gazi
Još jedna mrlja koja je nedavno opet uprljala obraz Bošnjaka jeste indolentnost njihovog političkog vodstva spram aktuelnih dešavanja u pojasu Gaze, a o nezainteresiranosti domaćih ”objektivnih” medija za ove događaje, koji inače tako strastveno napadaju i osuđuju ”svaki oblik terorizma”, da i ne govorimo. Reakcija je svakako bilo, te su mnogi mediji prenosili vijesti i snimke koji prikazuju patnje i bol palestinskog naroda, a i mnogi političari i njihove stranke izdali su javna saopćenja koja obiluju emocijama i saosjećanjem sa Palestincima. Međutim, žestokih osuda izraelsko-cionističkog terora nad Palestincima nije bilo. Mnogi su u svojim saopćenjima zvučali poput onih koji žale za zaklanom životinjom, ali ne osjećaju potrebu da osude koljača jer on samo radi svoj posao i jer drugačije valjda ne može da bude. Svi su se nekako ustručavali da upute oštre kritike na račun Izraela i njegove genocidne politike koju sprovodi u pojasu Gaze, jer ko zna, možda će biti optuženi za antisemitizam, što je dovoljno da zauvijek zapečate svoje ionako bijedne političke ili novinarske karijere. Koliko je naša vanjskopolitička strategija jadna, bijedna, šugava i licemjerna, najbolje pokazuje činjenica da se BiH svrstala među 13 država koje su bile suzdržane prilikom usvajanja UN-ove rezolucije kojoj je bio za cilj oštro osuditi izraelske zločine u Gazi. Diplomati koji pri UN-u predstavljaju BiH, a koji nisu smogli snage da običnim dizanjem ruke makar simbolično osude izraelski zločin, definitivno su pokazali da su osobe lišene svih epiteta ljudskosti i humanizma, a svojim potezom (nažalost i našim, jer predstavljaju sve nas) opet su debelo ukaljali bošnjački obraz u islamskom svijetu, a kod Palestinaca pogotovo. Osuditi zločin je najmanje što može učiniti human čovjek, a naši predstavnici, iz samo njima znanih razloga, nažalost nisu bili spremni ni na to. Onaj ko makar ne osuđuje zločin, takav je u najmanju ruku nijemi saučesnik u zločinu, tako da bi našim poltronskim diplomatima, a i diplomatima svih zemalja koje su bile suzdržane, jednog dana trebalo suditi za prešutno odobravanje izraelskog genocida. Svi korektni i nepristrani ljudi slažu se da je negiranje Holokausta i masovnih zločina počinjenih nad Jevrejima u toku Drugog svjetskog rata vrsta zločina, pa zašto se onda svi ne bi složili i u tome da je negiranje izraelskih zločina nad Palestincima također zločin?
Kako se čuva obraz i dostojanstvo jedne nacije, možda nam je svojim gestom najbolje pokazao venecuelanski predsjednik Hugo Chavez koji je protjerao ambasadora Izraela te napade na Gazu nazvao holokaustom. I turski predsjednik Redžep Tajjib Erdogan također je osvjetlao obraz Turske i Turaka kada je na javnoj raspravi u okviru Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) u Davosu, izraelskom predsjedniku Šimonu Perezu uputio oštre kritike zbog izraelskog zločina u Gazi, te nakon toga demonstrativno napustio dvoranu. Zamislimo kako bi se u toj situaciji ponijeli naši ljigavi političari koji su vrlo mlako i ”mudro” zaključili kako nije u redu to što Izrael radi.
Iako svi upućeni ljudi na svijetu, pa tako i naša braća Arapi u Bosni i Palestini, vrlo dobro znaju da mišljenja i odluke političara nekog naroda ni u kom slučaju ne moraju nužno predstavljati i mišljenje naroda iz kojeg ti političari potječu, nesporno je da će ovi sramni potezi dobro ukaljati obraz Bošnjaka u svijetu. Nama kao običnim građanima BiH ne preostaje ništa drugo nego da zatražimo halala i od jednih i od drugih što ahmaci i smutljivci iz našeg naroda, zarad sitnog ćara i simpatija globalnih moćnika, svojim riječima i djelovanjem nanose nesnosnu bol i patnje onima koje i srcem i dušom osjećamo svojom braćom. Na kraju, moleći Uzvišenog Allaha da nas ne kazni zbog onoga što čine bezumnici iz naroda našeg, kažemo onako kako je rekao dobri Allahov rob Musa, a.s.: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.” (Al-A’raf, 155.)
Saff