SAFF 292: Aktuelna pitanja i dileme

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Da bi mesh po mestvama ili čarapama bio ispravan, potrebno je prije njihovog oblačenja uzeti abdest, što potvrđuje hadis Mugire ibn Šu’beta, radijallahu anhu, u kome se kaže da je on jednom prilikom, dok je bio sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju, htio skinuti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mestve, kako bi oprao noge, i time upotpunio abdest, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao da to ne radi jer je obukao mestve poslije abdesta, te da će on, zahvaljujući toj pretpostavci, uzeti mesh. (Buharija, 206., Muslim, 274.). Ako se desi da čovjek, ne znajući za ovaj propis, uzme mesh po mestvama, a da prije toga nije oprao noge (tj. nije uzeo abdest), i obavi namaz, on, prema ispravnijem mišljenju, nije obavezan ponoviti namaz nakon što bude upoznat sa propisom, ali je ipak bolje i sigurnije da to uradi. Rekao je Ibn Tejmijje: “Da li je osoba koja iz neznanja propusti izvršiti obavezno čišćenje (taharet), naprimjer ne uzme abdest nakon konzumiranja devinog mesa, ne uzme abdest nakon doticanja spolnog organa, klanja u toru u kojem su boravile deve, dužna, nakon što sazna za propis, ponoviti namaz koji je obavila u takvom stanju? Ispravnije mišljenje je da, u svim spomenutim primjerima, nije obaveza ponoviti namaz, jer Allah, dželle šanuhu, prašta ono što čovjek greškom i iz zaborava uradi. U Kur’anu se kaže: Mi nijedan narod nismo kaznili dok mu poslanika nismo poslali. Za onoga ko ne poznaje određeni propis, ne može se reći da prema tom propisu ima ikakvih obaveza, i to je razlog što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio Omeru i Ammaru da ponove namaz, kada su se njih dvojica odžunupili na putovanju a nisu imali vode da se okupaju, pa je Omer ostavio namaz, a Ammar klanjao sa tejemmumom koji je uzeo tako što se uvaljao u prašinu kao što se uvalja životinja, nije naredio Ebu Zerru da ponovi namaz kada je, zbog džunupluka, više dana ostavio namaz i nije naredio ashabima koji su pogrešno razumjeli kur’anske riječi Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore i sehurili sve dok nisu mogli razlikovati bijelo od crnog užeta, da naposte dane koje su sa takvim razumijevanjem postili. Takav je slučaj i sa ženom koja u vrijeme istihaze (konstantnog istjecanja krvi) ostavi namaz, ubijeđena da je to ispravno. Stav je nekih islamskih učenjaka da ona, nakon što sazna propis, nije dužna naklanjati propuštene namaze, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio ženi koja mu se požalila da joj u velikoj količini istječe krv, i da ona sve vrijeme istjecanja, nije klanjala i postila, da naklanja i naposti propuštene dane, nego ju je podučio kako će postupiti u budućnosti.” (Medžmu’ul-fetava, 21/101.). Musliman je dužan naučiti sve ono što mu je potrebno za ispravno vršenje vjerskih obreda, poslovnih transakcija i čuvanje od grijeha. Stoga još jednom naglašavam da je bolje i opreznije u sličnim situacijama ponoviti djelo. Ako ne znaš o kolikom broju namaza se radi, dozvoljeno ti je postupiti po preovladavajućim mišljenjem.” (Izvor: www. islam-qa.com).

Nagrada za učinjenu uslugu

Es-selamu alejkum! Prijatelj me zamolio da mu pomognem da se zaposli. I ja sam obećao da ću učiniti šta mogu. Onda mi je rekao da će me častiti određenom svotom novca. Ja sam sad u velikoj dilemi. Prljavo mi je da nekom pomažem a da se motiv novca u to uopšte upetljava s jedne strane, a s druge strane i sam sam u materijalnim dugovima. Šta je ispravno a šta nije?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum! Međusobno pomaganje u dobru i bogobojaznosti je više nego poželjno ponašanje muslimana na temelju kur’anskog ajeta: Sarađujte u dobru i bogobojaznosti, a nemojte sarađivati u grijehu i neprijateljstvu! (El-Maida,2.). Lice kome je učinjeno neko dobro treba se zahvaliti dobročinitelju i uzvratiti dobrim na prikladan način, shodno kur’anskom ajetu: Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! (Er-Rahman, 60.). Poslanik, a.s., u jednom hadisu kaže: “Ko vam učini neko dobro, nagradite ga”. Da bi se Vaša pomoć dotičnom čovjeku tretirala dobročinstvom, djelo mora biti po sebi dozvoljeno, zakonito i oslobođeno nanošenja nepravde ili štete drugim licima. Prema tome, ne bi bilo uredu da ako ste pomogli dotičnom licu da se zaposli na to radno mjesto nezakonito, tj. ako ne ispunjava potrebne uvjete ili ako ste nezakonito i nepravedno eliminirali druge osobe koje možda imaju prednost u odnosu na tu osobu. Tada bi i Vaša pomoć oko tog zaposlenja i njegova protuusluga predstavljali jednu vrstu korupcije. A ona je, kao što je poznato, zabranjena u islamu, jer predstavlja saradnju u grijehu i nepravdi. Ako je spomenuto zaposlenje realizirano na dopušten i ispravan način, tada je protuusluga za posredovanje prilikom zaposlenja načelno dozvoljena, kao jedan vid hedije za uloženi trud. Međutim, s obzirom da motiv pomoći u spomenutom slučaju može biti obavijen, pa i potisnut motivom za zaradom novca i zato što može gurati osobe na put korupcije i mita, smatramo da bi bilo bolje, moralnije i sigurnije za Vas da se odreknete te hedije. Prije ili kasnije, dotična osoba može prigovoriti Vama ili nekom drugom kako Vam je platila za posredovanje u zaposlenju, čime Vaš moralni integritet može biti ugrožen i doveden u pitanje. O tome musliman treba voditi računa. Uzvišeni kaže: …a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada… (Et-Talak, 2.). (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Izostavljanje sehvi-sed엀e

Ako klanjač, obavljajući namaz samostalno ili u džematu, izostavi sehvi-sedždu, koju je bio dužan učiniti zbog nenamjernog (nesvjesnog) propusta u namazu, šta treba uraditi?

Dr. Muhammed ibn Salih el-Munedžid

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ukoliko je do izostavljanja sehvi-sedžde došlo namjerno, namaz onoga koji tako postupi smatrat će se nevažećim (neispravnim), kao što je u slučaju namjernog izostavljanja bilo kojeg namaskog vadžiba (prelazni tekbiri, izgovaranje riječi subhane rabbijel-azim na ruku’u i subhane rabbijel-e’ala na sedždi i sl.). Ako je razlog izostavljanja sehvi-sedžde bio zaborav, propis je sljedeći: osoba koja se, neposredno nakon selama, sjetila da je propustila sehvi-sedždu, ovu obavezu izvršit će naknadno, dok osoba koja je tek nakon prolaska izvjesnog vremenskog perioda ili izlaska iz džamije postala svjesna da joj se desio ovaj propust, nije dužna naknadno učiniti sehvi-sedždu i njen namaz je ispravan. (Pogledaj: Fetava Ibn Usejmin, 14/50.). Ako imam izostavi sehvi-sedždu, muktedija nema obavezu da, neovisno o tome kako je postupio njegov imam, to sam učini, niti mu je takvo što propisano, njegova je dužnost da, nakon što se završi namaz, upozna imama sa propustom koji se desio, i, ukoliko imam prihvati njegovu sugestiju, zajedno s njim obavi sehvi-sedždu. A Allah najbolje zna! (Izvor: www.islam-qa.com).

Čuvanje matičnih ćelija

Es-selamu alejkum! Zanima me pitanje skupljanja, tj. uzimanja matičnih ćelija iz pupčanika novorođene bebe. S obzirom da mi se približava termin poroda željela bih znati da li je dozvoljeno da pokrenemo taj proces ili ne. Da li je, u slučaju potrebe, dopušteno od tih multipotentnih ćelija “praviti” druge ćelije, za šta zapravo i služe te matične ćelije. Da li se na taj način petljamo u Božiji posao? Da li se ovim postupkom gubi tevekkul? S druge strane, Gospodar je ostavio te ćelije da kada spoznamo kako da ih koristimo vjerovatno i koristimo, a Allah, dž.š., najbolje zna…

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum! Osnovni šerijatski princip koji se odnosi na slična pitanja (koja nisu čisto ibadetskog karaktera) jeste princip izvorne dopustivosti, osim ako postoji poseban dokaz koji u konkretnom slučaju ukazuje na zabranjenost. U navedenom slučaju ne postoji jasan dokaz koji zabranjuje uzimanje i pohranjivanje matičnih ćelija koje se nalaze u pupčaniku novorođenčeta u svrhu liječenja eventualnih kasnijih bolesti koje mogu zadesiti novorođenče. Budući da se radi o relativno novoj metodi i tehnici o čijoj uspješnosti i opravdanosti nemamo dovoljno dokaza i pokazatelja, ne možemo preporučiti njenu primjeni ili odbacivanje. Neka svako odluči po svojoj savjesti i na vlastitu odgovornost. Stanovita rezerviranost i oprez nisu na odmet. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

(Ne)rezanje noktiju određenim danima

Es-selamu alejkum! Zanima me još Vaš stav po pitanju, kako je to kod nas u Bosni običaj reći, “babinih gatki” – ovdje konkretno mislim na rezanje noktiju naveče, čuvati se ogledala uveče (da se ne bi ograisalo) i sl. Ima li ovo utemeljenje u vjeri i da li neki vjerodostojan hadis govori o ovim stvarima? Ukoliko ima utemeljenje, koje knjige preporučujete po tom pitanju da se pročitaju?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Razlog upozoravanja na štetnost rezanja noktiju naveče koje su činili stariji praktične je (higijensko-zdravstvene) naravi. Naime, u ranijem vremenu, kada se prostorija osvjetljavala slabim svjetlom, lampom, fenjerom ili svijećom, a nokti se sjekli makazama ili nožem, postojala je opasnost povređivanja ili da nokat dospije u hranu, a što bi moglo prouzrokovati inficiranje sebe ili drugog. Kada je riječ o izbjegavanju gledanja u ogledalo navečer da se ne bi ograisalo, to nema ni racionalno ni vjersko utemeljenje. Prema tome, riječ je o pretpostavci i nagađanju na koje se ne treba posebno osvrtati. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).