Ko će braniti „carevinu“ Bosnu i Hercegovinu kada su danas branioci države prevareni i prinuđeni da se bore za socijalni status jednokratne pomoći u vidu Zakona o demobilisanim borcima. I, dok jedni čekaju 150 KM i bilo kakav posao u BiH, ako nisu krenuli u susjedne države kojima trebaju radnici (zidari, tesari, armirači, zavarivači, vozači, konobari, sobarice i čistačice), drugi od para koje nisu mogli ni sanjati jer prije rata „nisu imali ni za burek“ grade ekonomski, politički i svaki drugi ugled. Postaju ugledni i priznati u siromašnoj zemlji.
Država je nešto iznad pojedinačnog interesa. Državu čini i čuva elita koja je na vlasti, ali i stalež radnika i seljaka, koji čine bazu samog postojanja i funkcionisanja državnog aparata.
Pitanje je da li aktuelna imanentna kriza koja razara društveno tkivo Bosne i Hercegovine istovremeno predstavlja izazov kreativnim pojedincima da izmijene takvo stanje.
Bolje rečeno da li postoji redoslijed radnji, koje navodi prof. dr. Hasan Muratović u knjizi: „Organizacijski preokret, od kolapsa do potpunog poslovnog uspjeha“, a iste su povezane u logičnom redoslijedu: identifikacija krize, promjene rukovodstva, dijagnoza stvarnog stanja i uzroka, zaustavljanje krize, provođenje hitnih, privremenih mjera poboljšanja, oporavak – period stabilizacije, povrat ka normalnom poslovanju, pouke.
Očito ne treba se previše truditi da bi se kriza identificirala „golim okom“.
Kompleksnije od ovakvog postavljenog, jednostavnog, trivijalnog pitanja, je pitanje: „Da li postoji realni mehanizam kojim proces ozdravljenja počinje „odozdo“?
Odgovor bi mogao i biti potvrdan kada bi to bio impuls promjena ukupne društvene svijesti ili kako autor George Soros u knjizi: „Kriza globalnog kapitalizma“ ističe nužnost postojanja kolektivnog interesa koji prelazi državne granice, suverenost države koja bi morala biti podređena međunarodnim zakonima i međunarodnim institucijama. U ravni Bosne i Hercegovine to bi bilo ukidanje zapreka na putu definisanja kolektivnog interesa koji prelazi granice entiteta i kantona i uklapa se u institucionalni i zakonodavni okvir Evropske unije sa eurom i jedinstvenim carinskim prostorom, jedinstvenim tržištem i slobodom kretanja ljudi, roba i kapitala.
Za naše uslove to znači da je trenutak promjena, druge faze iz redoslijeda aktivnosti koju navodi dr Hasan Muratović, a odnosi se na promjene rukovodstva. Kako?
Dijagnoza stvarnog stanja i uzroka, zaustavljanje krize, provođenje hitnih, privremenih mjera poboljšanja, oporavak – period stabilizacije, povrat ka normalnom poslovanju su logične faze koje imaju slijed radnji u uslovima krize.
Na kraju ostaje sama faza pouke, koja bi ovom konceptu značila još dublje propadanje.
Postoji istina, da kriza kao i nesreća, nema kraj. Na potezu je građanin da svoju individualnu svijest i snagu pretvori u kolektivnu i kreativnu snagu za promjene. Što prije, to bolje. Što više, to korisnije. Vrijeme promjena i izazova kriza je pred nama. S toga su rješenja u institucijama političkog, pravnog i privrednog sistema, odnosno jednom rječju kazano u reformi sistema. Dubina promjena ne zadire samo u političku nego i u ekonomsku sferu.
Ogromna ekonomska kriza poljuljala je temelje društva i principe na kojima isto postoji. Sigurnost postaje dominantni princip organizacije društva. Definisanje kolektivnog interesa u BiH postaje primarnim, s toga nosioci vlasti u BiH će se morati susresti s istinom da se svijet udružuje. Promjena ukupne svijesti i nužnost postojanja države sa politikama koje odgovaraju svim narodima u Bosni i Hercegovini igra ključnu ulogu. Povjerenje u vlast, povjerenje u sistem, povjerenje u državu je daleko značajnije od mjera koje su nosioci monetarne vlasti (Centralne banke BiH) i izvršne vlasti (BiH i entiteta) dogovorili da kao odgovor na krizu bankarskog sistema obore stopu obavezne rezerve koje poslovne banke drže kod CB BiH, sa 18% na 14%, i povećaju likvidnost poslovnim bankama, kao i da podignu nivo osiguranih depozita građana kod poslovnih banaka sa 7.500 KM na 15.000 KM kako bi spriječili psihološku nesigurnost „sitnih“ štediša tj. tzv. „juriš na banke“. Navedene mjere su logične i trenutno će djelovati sa naznakom da našem bankarskom sistemu ne prijeti nelikvidnost, kao i da su postojećem sistemu organizacije monetarnog sistema Centralne banke, ugrađeni mehanizmi sistemske sigurnosti: 100% pokriće emisije sa stranom valutom i nemogućnost pokrića deficita, većih rashoda od prihoda, države kroz emisiju novca putem kredita od strane CB BiH.
Ono što bi trebalo da brine građane je nepostojanje makroekonomske politike na nivou države BiH i nepostojanje jedinstvenih zakona i sistema regulacije finansijskog sistema u BiH.
Dok se ne izgradi valjani makroekonomski okvir države BiH građani BiH će biti u stalnom strahu od siromaštva i niskih dohodaka. Kriza u svijetu u uslovima BiH će se produbiti na krizu siromaštva koja je prateća pojava organizacije savremenog kapitalizma. Zapadne zemlje će prije svega tražiti odgovor za recesiju: pad nezaposlenosti, stopu rasta društvenog bruto proizvoda, investicija, štednje, deficita budžeta, dok će se siromašni suočiti i sa stalnom krizom.
S toga, na kraju treba konstatirati da je BiH imanentno (stalno) u krizi koja se produbljuje političkom krizom i koja stalno vodi ekonomskoj krizi. Nosioci vlasti bi trebali da izvuku pouku koliko kriza sjedinjuje najmoćnije zemlje zapada: SAD – e, Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju i dr. „Svi su se digli na noge“ da riješe problem, da uspostave jedinstven ekonomski sistem radi interesa svojih građana koji hoće sigurniji i kvalitetniji život.
U našim uvjetima i dalje se raspravlja o privatizaciji, tj. rasprodaji, onog najboljeg, bitka se vodi oko ministarskih mjesta i pitanja koji će ministar iz koje stranke zasjesti na poziciju da odlučuje o interesu svog lobija kome treba povećati individualna milionska konta. Dotle će vlada moliti veletrgovce da spuste marže, umjesto da iz budžeta daju stotine miliona svim onim koji će uzorati njive, posijati pšenicu, nabaviti kravu i june, sagraditi farmu, nabaviti gnojivo i sjeme. Globalnu krizu prati i kriza hrane. Hrana je ključ svega.
Autor: Prof. Dr. Izudin Kešetović – Predsjednik komisije za ekonomsku i monetarnu politiku Zastupničkog doma FBiH
Izvor: www.oaza.at