Tadićeve riječi referendumskoj politici
SARAJEVO – Političku javnost u Bosni i Hercegovini podijelila je izjava predsjednika Srbije nakon trilateralnog sastanka sa predsjednikom Turske Abdullahom Gulom i Predsjedništvom BiH u Karađorđevu. Tadićeve riječi da Srbija nikada neće podržati referendum koji bi vodio…
… podjeli Bosne i Hercegovine i na bilo koji način doveo u pitanje integritet te zemlje – jedni smatraju neiskrenim, drugi ih ocjenjuju sa skepsom, treći ukazuju na nastavak izjave u kojoj Tadić traži isti odnos prema Srbiji (Kosovo), četvrti upozoravaju da se srbijanski predsjednik nije izričito usprotivio referendumu o državnom pravosuđu, peti da je to ohrabrujuća poruka.
Izjavu Tadića ne treba posmatrati samo u bilateralnim i trilateralnim okvirima, već, prije svega, kroz interes Srbije spram Evropske unije i odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, važno je da u posljednje vrijeme dolazi snažna podrška BiH iz EU, koja će bitno ojačati prisustvo u Sarajevu, da SAD demonstriraju odlučnost da pomognu bh. državi na putu u NATO i EU. Iz Washingtona i Bruxellesa stižu vrlo jasne poruke o neupitnosti države BiH i njenoj evroatlantskoj budućnosti. To ne može proći bez odjeka u susjedstvu.
Problem kod nekih političkih posmatrača je i što pri vrednovanju Tadićevih riječi miješaju odnos spram Republike Srpske i prema predsjedniku tog entiteta Miloradu Dodiku. Odanost Srbije RS-u je logična, RS je njena tvorevina. To ne znači da će podrška Dodiku biti trajna bilo šta radio. Tadićeve riječi, ma šta on sam želio, težak su udarac Dodikovoj referendumskoj politici.
Tadićev stav sreo se sa službenim objavljivanjem odluke o referendumu, kojim bi se glasači u RS-u trebali izjasniti da li podržavaju nametnute zakone visokog predstavnika, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH, te njihovu, navodno, neustavnu verifikaciju u Parlamentu BiH. Težište jeste na bh. pravosudnim ustanovama ali ne treba zaboraviti da je to i atak na instituciju visokog predstavnika.
OHR je ponovo pozvao nadležne u RS-u da povuku odluku o referendumu, ponavljajući da je riječ o antiustavnom činu i kršenju Dejtonskog sporazuma. To je udruženi stav SAD-a, EU i drugih članica Vijeća za provedbu mira u BiH, osim Rusije.
Ne treba spriječiti taj besmisleni referendum. Stranke iz RS-a su bile jednoglasno za utemeljenje Tužilaštva i Suda BiH, ne može entitet odlučivati o državnim stvarima, kao ni o djelovanju visokog predstavnika, bilo kakva referendumska odluka ne može promijeniti datost u tim oblastima.
Predsjedniku RS-a bi odgovaralo da visoki predstavnik zabrani referendum koji je sada, ustvari, izjašnjavanje za ili protiv Dodika. Vožd RS-a bi se zabranom riješio muke i dobio poticaj za nastavak negatorske politike prema bh. državi i njenim međunarodnim jamcima. Predsjednik RS-a kaže da ne očekuje sankcije zbog referenduma jer bi to bilo kažnjavanje srpskog naroda. E, pa neka se tamošnji glasački narod opredijeli da li će nastaviti podržavati politiku Dodika koji dnevno gubi dodir sa stvarnošću, koji nije ispunio nijedno razvojno obećanje, koji je obogatio sebe i oko sebe, a osiromašio narod. Neka birači u RS-u odluče hoće li slijediti Dodika na njegovom bespuću.
Protivljenje opstruktivnoj strategiji Dodika stiglo je kondenzovano i iz Parlamenta Federacije BiH u Deklaraciji o opredijeljenosti za evroatlantske integracije, vladavinu prava, ravnopravnost konstitutivnih naroda i ostalih i dosljedno provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Platformisti su u ofanzivi, u federalnom Parlamentu dobili su podršku za politiku na državnoj razini. HDZ-ovi nastavljaju s nerazumnim ponašanjem, ignorišući Deklaraciju ostaju uz Dodikovu gubitničku politiku.
Bitno je sužen prostor destruktivcima iz RS-a na unutrašnjem i međunarodnom planu. Dodik ima tri mogućnosti – dalja radikalizacija (s osloncem na velikosrpsku opsesiju, SPC i Rusiju); konstruktivan zaokret; pokušaj nastavka poigravanja s međunarodnim autoritetima i mrcvarenja bh. države – čemu je, čini se, kraj.
Dodika drži snažnim to što bez njega ne može biti konstituisana vlast na nivou BiH, u vezi s tim, računa s manipulisanjem hrvatskim interesima, tačnije, HDZ-ovima. Odgovornost za (ne)formiranje državne vlasti treba dovesti do Dodika.
Uspostava državne vlasti znači suočenje s nužnošću ispunjavanja uslova za kandidatsku aplikaciju za EU i iz MAP-a za NATO. Odbijanje ostvarenja obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izazvalo bi ciljane sankcije EU. Udovoljavanje zahtjevima kandidature za EU i NATO značilo bi slom Dodikove destruktivne politike – razarajuće i po njega.
(OSLOBOđENJE)