Paraziti – čudovišta u nama
IslamBosna.ba – Predstavljaju 75% svih živih bića na planeti. Prodiru kroz svaki odbrambeni sistem svijeta: paraziti ne samo da preuzmu tijelo svog domaćina, nego oni kontroliraju i njegovo djelovanje. Nekada natjeraju domaćina i na samoubistvo.
Kad je Broughton Coburn ušao u mali lokal, po prvi put je primjetio da nešto nije uredu. Momak iza šanka čudno me je gledao, kao da sam strašilo, reče novinar. Kada sam otvorio usta da naručim čaj, okrenuo se i vrišteći napustio lokal. Tu noć se je, čuđeći, posmatrao u ogledalu i iznenada je uočio šta je mladog konobara uplašilo: polahko mu se iz nosa pojavilo smeđe stvorenje, nalik na glistu. Panično je Coburn pokušao da ga uhvati, ali nije uspio. Dva dana poslije, ljekar mu je odstranio čudovište iz nosa. Bila je to pijavica. Tri sedmice prije dotičnog slučaja, novinar se napio vode sa planinske rijeke u Nepalu. Tom prilikom je pijavica (koja je tada bila manja) dospjela u njegov organizam. U međuvremenu se pijavica nasisala krvi, tako da je dostigla trostruku kilažu i ogromnom brzinom postigla dužinu ljudske podlaktice. Iako je pijavica bila duža od 25 cm, Coburn je ne bi ni primjetio da nije bilo konobara.
Dobrodošli u svijet parazita – jedinom stvorenju koji je u mogućnosti savladati sve prirodne granice. Ne postoji stvorenje koje ne može biti domaćin parazitima. Jedan obični miš može sadržavati 47 različitih parazita, a čak se i virusi ubrajaju u ovu skupinu. Smatra se da je oko 300 vrsta parazita opasno i za ljude, prema nekim računicama svaki dan samo Ancylostomatidae isisaju oko devet miliona litara krvi.
Konstruirao trojanske konje
Paraziti su najspecijaliziranija stvorenja na zemlji, kaže Daniel Brooks, zoolog na Univerzitetu u Torontu. Pošto se paraziti hrane od svog domaćina, moraju biti u stanju da prodru kroz njegov odbrambeni sistem, te da ostanu neprimjećeni dok borave u njemu. Drugim riječima: koliko god imuni sistem bio dobar, paraziti su bolji. Pronalaze svaku slabu tačku. Kao primjer njihove sposobnosti mogu poslužiti jednoćelijske Leishmanie. Da bi dospjeli u ovce, pse ili ljude, spomenuti paraziti prvo spopadnu razne mušice i prouzrokuju im začepljenje u probavnom traktu. Insekti ne mogu više da sisaju krv, gladuju i instinktivno povećavaju broj ujeda za 300%. Svakim ugrizom paraziti dospijevaju u krvotok svog novog domaćina gdje počinju s strategijom koju naučnici nazivaju trojanski konj. Bez odupiranja se prepuštaju odbrambenim ćelijama. Međutim, u unutrašnjosti imunoloških ćelija, paraziti prostudiraju građu ćelija, razmnožavaju se i na kraju prouzrokuju eksplodiranje imunološke ćelije. Sa novim znanjem, Leishmanie bezprimjetno prodiru u druge imunološke ćelije, uništavaju ih i tako se šire po čitavom organizmu, bez da prouzrokuju dalje imunološke reakcije. Godišnje se inficira oko milion i pol ljudi ovim parazitom.
Varijantu ove strategije koriste i Trypanosoma brucei, uzročnici smrtonosne afričke tripanozomije. Uzročnici u domaćina dospijevaju preko cece – muhe. Samo jedan uzročnik je dovoljan da izazove pravi haos u organizmu domaćina. Ovi jednoćelijski paraziti su umotani u glikoproteinski omotač, tzv. variable surface glycoprotein (VGS). Taj omotač stalno mijenja svoju površinu, tj. izgled. Čim imunološki sistem organizuje odgovarajuće odbrambene ćelije, taj imunološki odgovor biva ništavnim, obzirom da je uzročnik promijenio izgled. U genomu spomenutog uzročnika postoji više od 1000 različitih VSG kodirajućih gena. Dospijevši u mozak svog domaćina, blokiraju određene receptore. Domaćin pada u polusvjesno stanje, odbrambene reakcije i metabolički procesi se smanjujuj. Kada nastupi dotični stadij, organizam se definitivno više ne može odbraniti od spomenutog parazita.
Kada paraziti preuzmu kontrolu
Postoje paraziti koji ne samo da zaobiđu imunološki sistem, već preuzmu i kontrolu nad domaćinom. Mogu prouzrokovati i smrt domaćina kroz neki treći organizam, fenomen koji mogu samo paraziti prouzrokovati. Ovu strategiju primjenjuje Leucochloridium paradoxum. Njegove larve prodiru u kožu puževa, dospijevaju u probavni trakt i razmnožavaju se. Zatim se rašire po čitavom pužu sve do „rogova“ koji se povećaju i počnu da pulsiraju. Puž nije u stanju da to pulsiranje zaustavi i biva uočen od ptica koje odmah pojedu puža. Tim činom je Leucochloridium postigao svoj cilj, tj. destinaciju, jer tek u ptičijem probavnom traktu može preći u slijedeći stadij razvoja.
Izvor: wdw 3/08