Ne tuguj, VIII dio: Namaz, namaz… (šejh Aid el-Karni)

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
( El-Bekare, 153. )

Kada te zebnje okruže, tuge okuju i brige ophrvu, odmah klanjaj, molitvu obavi. Tvoja duša ce oživjeti i smiraj dobiti. Doista je namaz spas, uz Allahovu pomoć, od svih briga i žalosti. Namaz je utočište od svake nesreće.

Kada bi ga nešto brinulo, Poslanik, ‘alejhi-s-selatu ve selam, kazao bi: O Bilale, odmori nas namazom. Namaz je bio Poslanikova najdraža stvar, najveća sreća i razonoda.

Ako razmislimo o životima odabranih ljudi i prvaka ovog Ummeta, vidjet ćemo kako su oni u teškim situacijama i velikim tjeskobama hrlili namazu, obavljajući ga skrušeno i predano. Namaz im je vraćao snagu, volju i želju da nastave svoj plemeniti put.

Salatul-havf (namaz u strahu) propisan je da se ljudima vrati mir i prisebnost u trenucima straha, kada se crni oblaci nadviju nad sudbinom. Nakon toga, oni bi se hrabro suprostavljali oštricama sablji i odvažno izlazili na megdan. Ovo nam kazuje da je skrušen namaz najbolji smiraj i lijek za duše.

Sadašnje generacije, koje se gube i nestaju u brojnim duševnim bolestima, trebaju se upoznati s džamijom, svojim čelom poljubiti tle, sedždu učiniti, kako bi svoga Gospodara zadovoljili. Samo će se tako njihove duše spasiti ove bolne patnje. U suprotnom, suze će i dalje brazdati njihova lica, tuga će razarati njihove živce i svijest. Jedina snaga koja im može priskrbiti mir i sigurnost jeste namaz.

Najveća blagodat pored dnevnih namaza – ako istini promislimo – jeste oprost grijeha i uzdizanje našeg stepena kod Allaha. Pored ovog, namaz je najbolji lijek za naše probleme i bolesti. On u naše vene unosi istančane vrijednosti istinskog uvjerenja – jekina, i naše srce ispunjava zadovoljstvom. Oni koji izbjegavaju džamije i ne obavljaju namaz samo lutaju od tegobe do tegobe, iz jedne tuge prelaze u drugu, poslije jedne nesreće padaju u drugu.

A onima koji ne vjeruju – propast njima! On neće djela njihova prihvatiti. ( Muhammed, 8. )

NAMA JE DOVOLJAN SAMO ALLAH, DIVAN LI JE ON ZAŠTITNIK

Samo se na Allaha oslanjamo. Njemu se sve stvari vraćaju. Potpuno smo uvjereni u Njegovo obećanje, zadovoljni Njegovim određenjem. O Njemu najljepše misli imamo, spas samo od Njega očekujemo. Čovjekovo oslanjanje na Gospodara u svakoj situaciji, uvjerenost u dobar završetak, jedna je od najljepših osobina vjernika i jedan od najuzvišenijih plodova vjerovanja. Sa ovim osjećajem vjernik je uvijek svjestan da ima Zaštitnika, nekoga ko se brine o njemu, ko ga podupire, pomaže i bodri.

Kada je Ibrahim, ‘alejhi-s-selam, bačen u vatru, kazao je: Dovoljan mi je samo Allah, divan li je On zaštitnik! Zbog tog njegovog čina Allah je vatru učinio hladnom i spasom. Kada su se Poslanik, ‘alejhi-s-selatu ve selam, i njegovi ashabi suočili sa mnogobrojnijom, opremljenijom i jačom vojskom nevjernika, svi su povikali:
Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo, i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar. (Alu Imran, 173, 174).

Sam čovjek ne može se nositi i boriti protiv dogadjaja, suprostavljati se i rastjerati tamu, jer je on slabo i nemoćno stvorenje. To se može promijeniti jedino kad se osloni na svog Gospodara, uvjeren da je On njegov zaštitnik i kada sve povjeri Allahu. Znaj da tajna uspjeha ubogog i nemoćnog roba na čija su se pleća svalile sve tegobe i nesreće leži u kur’anskim riječima: Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju! (Alu Imran, 122.)

Onaj koji sebi dobro želi neka se osloni na Silnog, Moćnog, Gospodara Koji sve posjeduje. To će ga izbaviti od nesreće i spasiti od očaja. Stoga, neka tvoja krilatica bude: Dovoljan mi je samo Allah, divan li je On zaštitnik. Ako budeš oskudan u imetku, ako zapadneš u dugove i snadju te svakojake nesreće, reci: Dovoljan mi je samo Allah, divan li je On zaštitnik. Ako strahuješ od neprijatelja, ako te nepravednik napadne i nesreća pokori, uzvikni: Dovoljan mi je samo Allah, divan li je On zaštitnik.

“A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!” ( El-Furkan, 31. )

RECI: “PUTUJTE PO ZEMLJI”

Putovanje po svijetu, istraživanje planete Zemlje i bježanje iz samoće i povučenosti jeste lijek koji ispunjava grudi i rastire tmine, tugu i brige. Pogledaj u knjigu kosmosa koja stoji otvorena pred tobom, pa ćeš vidjeti kako pera moći i određenja ispisuju po njenim stranicama prelijepe ajete. Spazit ćeš vrtove krasotne i skladne perivoje pune ljepote i sjaja. Izađi iz svoje kuće i duboko promisli o onome što te okružuje, što je ispred i iza tebe. Popni se na goru, posjeti ravnice, zaviri u krošnje drveta, napij se bistre vode, pomiriši cvijetove jasmina. Tako će tvoja duša osjetiti iskonsku i istinsku slobodu poput slavuja koji se svojom zanosnom pjesmom gubi leteći prostranstvima svemira. Izađi iz kuće, skidaj koprenu crnu s očiju svojih i zaputi se beskrajnim prostranstvima Allahovim, slaveći i hvaleći ime Njegovo.

Povlačenje u skučene sobe, predavanje zlokobnoj tišini, uspješan je put do propasti. Tvoja soba nije cio svijet, niti si ti sve čovječanstvo. Zašto, onda, da se predaješ tamnicama tuge? Neka tvoje tijelo i duša poviču: Krećite u boj, bili slabi ili snažni! (Et-Tevba, 41.) Stoga, uči i promišljaj o Kur’anu kraj potoka i vrtova, ispod stabala na kojima ptice pjevuše pjesme ljubavi i kraj vode koja nosi gorska kazivanja.

Doista je odmor u prostranstvima Zemlje blagodat koju preporučuju i doktori onima koji su zapali u duševne tegobe, koji osjećaju tjeskobu. Stoga, brate, krenimo, putujmo, radujući se i pomno razmišljajući.

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana jesu, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i lezeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri! (Alu Imran, 191.) šejh Aid el Karni