Bilo je riječi o tome da li se za Ratkom Mladićem uopšte ozbiljno traga, zašto je pravosuđe dopustilo da Mladićevi jataci budu oslobođeni zbog zastare procesa, da li obavještajne službe i danas štite Mladića, da li je odnos prema Mladiću posljedica nespremnosti Srbije da se suoči sa zločinima počinjenim u njeno ime, da li se vrh Srbije plaši da bi Mladić mogao da otkrije veze Beograda sa genocidom u Srebrenici, da li bi Mladić već bio u Hagu da je Evropska unija njegovo hapšenje postavila kao asolutni uslov za evropsku integraciju Srbije, kao i o tome da se ni u ovoj godini ne može očekivati hapšenje Mladića jer Srbija ulazi u predizborni period, pa će vlast u borbi za glasove izbjegavati da se previše bavi Mladićem.
“Ako se gleda period od osam ili deset godina, ne može se tvrditi da se intenzivno tragalo. Može se čak tvrditi da se u jednom periodu, kada je na vlasti bio Vojislav Koštunica, ne samo da nije tragalo nego se čak, da budem malo zloban, i kafa pila sa Mladićem, družilo se sa njim, štitio ga je cio aparat bezbjednosti koji je trebalo da ga hvata. Više ga je štitio nego što ga je lovio. Posljednjih nekoliko godina, međutim, čini se da postoji tendencija da se on uhapsi i pošalje u Hag. Bilo je naizgled dramatičnih pokušaja hvatanja haškog bjegunca broj 1, ali nije bilo ozbiljnih akcija, niti bilo kakvih ozbiljnih rezultata, ako se izuzme pronalaženje njegovih dnevnika i dokumentacije koju će Haški tribunal moći da koristi”, rekao je za RSE Rajko Danilović.
On smatra kako je očigledno je da je bezbjedonosna zajednica Srbije pustila svoje pipke i do suda i do tužilaštva. “Pa i ovi koji su sakrivali Mladića, njegovi jataci, bili su štićeni. Obavještajne službe i organi, koji su formirani u zajednici sa tužiocem Haškog tribunala, nisu obavili svoj posao, nisu ušli u trag Mladiću. Ni ne nazire se gdje bi on mogao biti, nema pomena o tome da je on negdje primjećen, uočen, viđen. Vidimo samo nekoliko spektakularnih akcija pretresanja stanova nekih njegovih prijatelja i rođaka i ništa više. On je odjednom propao u zemlju. A nema nikakvog znaka ni da je pobjegao iz zemlje, da se sakrio negdje izvan Srbije. On je vjerovatno na relaciji Srbija – Republika Srpska”, dodao je Danilović.
On misli kako Srbija inače nema snage da se suoči sa svojom nedavnom prošlošću, da se izbjegava suočavanje srpskog društva sa prošlošću, sa zločinima koji su u ime tog društva počinjeni širom Jugoslavije i, što je još gore, obnavljaju se sukobi koji su odavno završeni i čiji je ishod jasan i “ponovo še vraćamo na poziciju koja je za osudu i koja je zločinačka”.
Na pitanje urednika emisije RSE-a, Omera Karabega, misli li da je odnos prema Mladiću rezultat odnosa prema genocidu u Srebrenici, uz napomenu da je deklaracija o osudi tog zločina izglasana u Skupštini Srbije, ali genocid u njoj nije pomenut, Milan Antonijević je rekao kako srbijanski političari tada nisu imali dovoljno hrabrosti da pomenu samu riječ genocid.
“Međutim, od kada je donijeta ta deklaracija nije bilo nikakvog negiranja zločina u Srebrenici od strane najvećih političkih stranaka, niti poigravanje sa brojem stradalih. To govori o tome da su političari ipak shvatili da je teško osporavati činjenice, mnogobrojne presude Haškog tribunala i mišljenje Međunarodnog suda pravde. Mediji su, međutim, još uvijek veoma opasno oružje. Još uvek nije na pravi način otvoreno pitanje odgovornosti medija za raspirivanje mržnje i netrpeljivosti, za stvaranje osjećanja da su nam svi susjedi naprijatelji. Mislim da je to ključno pitanje jer se ta mašinerija može opet slično ponašati u kriznim situacijama”, rekao je Antonijević.
Na konstataciju urednika Omera Karabega kako ima onih koji misle da Beograd izbjegava hapšenje Mladića i zbog toga što bi on mogao da otkrije neke činjenice koje bi dovele Srbiju u direktnu vezu sa Srebrenicom, pa bi to, možda, Bosni i Hercegovini otvorilo mogućnost da zatraži obnovu procesa pred Međunarodnim sudom pravde, Rajko Danilović je rekao kako su takva razmišljanja realna i da takva opasnost postoji.
“To se vidjelo i tokom suđenja Slobodanu Miloševiću. Mnogi su bili sretni što se taj proces otegao i što na kraju nije ni došlo do presude jer ko zna šta bi u njoj moglo stajati. U svakom slučaju oni koji su učestovali u svemu tome, od kojih su neki i direktno bili vezani za tajne službe, ne žele da Mladić progovori jer on mnogo zna”, rekao je o tome Milan Antonijević.
(Vijesti.ba/Radio Slobodna Evropa)
(RSE)
