U iščekivanju revolucije (Halil Senusija)
IslamBosna.ba – Revolucije se dešavaju širom svijeta. Kulturne, vjerske, političke, ostale. Dok čekamo da se nama desi nešto lijepo, udahnimo duboko i pogledajmo se u ogledalo.
Dok smo studenti, opravdavamo se da nemamo vlastitih primanja i da nam je sada prioritet završiti studij da bismo kao izgrađene ličnosti i uspješni poslovni ljudi ili ljudi na pozicijama mogli svojim novcem, kontaktima, idejama pomoći ummet. Sada neka to rade ljudi koji imaju riješeno stambeno pitanje i posao. Njima je mnogo lakše da pomognu islam nego nama.
Dok radimo na slabo plaćenom radnom mjestu, sa hiljadu problema sa sto strana, reći ćemo: i izlazak da se porodici osigura ospkrba je izlazak na Allahovom putu. Dok se ja patim da zaradim koricu hljeba i eventualno ljetovanje na najeftinijem dijelu jadranske obale, neki drugi muslimani zarađuju hiljade! Neka oni malo pritegnu kaiš i pomognu ovaj ummet, nije valjda na nas miskine spalo da spasavamo ummet?! Vremena svakako nemam, čak i da hoću da pomognem.
Dok smo svršenici fakulteta, sa friškom diplomom i novim radnim mjestom, mi moramo da se uhodamo na novom radnom mjestu, da zaslužimo ostanak na njemu, da se pokažemo. Samo tako ćemo biti sposobni da svojim novcem i utjecajem za koju godinu, akobogda inšallah, budemo u mogućnosti da pomognemo islam i muslimane. Sada je prioritet zadržati radno mjesto i čekati povoljan trenutak. A svakako na izlazu iz džamije skoro uvijek udijelim nekoliko maraka prosjacima. Kad malo bolje proračunam – pa ja udjeljujem skoro 5% svoje zarade! Od 1.000 KM svoje plate, ja mjesečno udjeljujem 50! A vrijeme za neke druge aktivnosti jednostavno – nemam! Kuća-pos’o, pos’o-kuća, malo televizija, roštilj, sijelo – jednostavno se dodatnog vremena ne može naći da ga avaxom tražiš.
Dok radimo na dobrom radnom mjestu, sa višegodišnjim iskustvom i reputacijom inteligentna i razborita insana, dobrom platom i još boljom ženom/boljim čovjekom, pravdat ćemo se da nam je sada glavni cilj podići tu djecu, izvesti ih na pravi put i održavati red i harmoniju u porodici. Jer šta islam ima od mog zalaganja za ummet, kad mi je porodica rasturena?
Osim toga, ne očekuje se valjda od jednog inžinjera, magistra, doktora, da se spušta na nivo srednjoškolaca i studenata i da svoje dragocjeno vrijeme, koje treba da iskoristi u svome stručnom angažmanu, troši na činjenje manje vrijednih stvari, poput lijepljenja plakata, odnošenja paketa pomoći potrebnim porodicama, prevođenja tekstova na nekoj islamskoj internet-stranici itd. itd.? Nije valjda da od mene to neko očekuje? Za takve stvari valjda imaju studenti, srednjoškolci, zanatlije, službenici (ovi gore već spomenuti)… Od mene se očekuje nešto veće, revolucionarno, neka opća korist, neka mudrost… A šta konkretno? Moram razmisliti još malo.
I naravno, nikome od nas neće pasti na pamet kur’anski ajet: “O Musa, rekoše (Israilci), dok god su u Svetoj zemlji oni, u nju nećemo ulaziti mi. Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite vi, a mi ćemo ovdje ostati. (El-Ma’ide, 24)
Niti da ovakvim svojim stavom ne potpadamo u vjernike iz ajeta: “Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati.”
Šejtan nas obmanjuje iz dana u dan, iz godine u godinu, šapuće nam i udaljava nas od korisnog rada za islam, koji Allah dž.š. višestruko nagrađuje, a uljepšava nam lijenost, besposlicu i zabavu.
I dok mi, bezbrižni, gledamo filmove, utakmice ili surfamo po vascijeli dan, dok trošimo svoje imetke na skupe odmore, auta i mobitele, odlučni da ničim ne pomažemo zajednicu iz protesta i inata jer to ne rade oni koji bi trebali, dotle par jednih te istih studenata odvaja svoje vrijeme i žrtvuje se za islam, prije i poslije svoje diplome, uključuje se u organizaciju svake hairli aktivnosti u svome okruženju, par jednih te istih službenika, i zanatlija izgara od želje da donese prosperitet ummetu i posvećuje 6 svojih dana u sedmici za islam, par jednih te istih intelektualaca lijepe plakate i obavljaju “manje vrijedne” poslove.
Jer Allahu dž.š. je dovoljno vrijedno svako dobro djelo koje je učinjeno u Njegovo ime i za njih nagrađuje Džennetom! A mi sjedimo i dalje i čekamo pogodnu priliku za neki “hajr”, koji je “vrijedan našeg skupocjenog truda”.
Halil Senusija
halil.senusija@gmail.com