Zabrana putovanja, zamrzavanje imovine ili, jednostavno, prekidanje svih kontakata s političarima, nisu ništa novo u praksi Evropske unije. Taj instrument i ranije je bio u rukama visokog predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost.
Potrebna većina
Reformama EU i Lisabonskim sporazumom, on je ostao u rukama visokog predstavnika, ali je ta ličnost sada i ministar vanjskih poslova Unije u liku Ketrin Ešton (Catherine Ashton). Prema odredbama Lisabonskog sporazuma, za stavljanje neke osobe na crnu listu EU potrebna je dvotrećinska većina. Od 27 država članica, za odluku je potreban glas njih 18. Ranije je ovakve odluke EU donosila konsenzusom.
Prema podacima EU, s prostora zapadnog Balkana na crnoj listi je četrdesetak osoba. Riječ je, uglavnom, o haškim bjeguncima i njihovim pomagačima.
Uz Ratka Mladića i Gorana Hadžića, tu su i neki od članova njihovih porodica, ali i pripadnici organiziranih mafijaških grupa s Miloradom Lukovićem Legijom na čelu.Od Mladićevih, naprimjer, u EU ne mogu putovati sin Darko, njegova supruga Biljana i supruga ratnog zločinca u bijegu Bosiljka.
Slična je situacija i s porodicom Gorana Hadžića. Vrata Unije zatvorena su za njegovu suprugu Živku, sestru Goranku te sina Srećka i kćerku Ivanu. Među onima koje EU ne želi u svojoj avliji jeste i nekadašnji predsjednik RS Mirko Šarović, kojeg je Pedi Ešdaun (Paddy Ashdonjn) svojevremeno natjerao da podnese ostavku na funkciju člana Predsjedništva BiH, a potom ga sankcionirao zabranivši mu politički rad zbog poznate afere „Orao“.
U EU ne mogu ni Momčilo Mandić te Milovan Cicko Bjelica i još desetak funkcionera koje je, opet, Ešdaun kaznio. Na listi nepoželjnih su i Radovan Karadžić i njegovi najbliži te Ante Gotovina.
Domaće vlasti
Uvidom u spisak EU, ažuriran početkom marta prošle godine, ustanovili smo da se zabrana ulaska na teritoriju EU odnosi uglavnom na osobe koje su tu došle po zahtjevu domaćih vlasti – Srbije, Hrvatske, BiH (Ured visokog predstavnika). U dobroj mjeri, crna lista EU podudara se s onom u SAD, mada je američka duža i detaljnija.
Lista nepoželjnih u EU ažurira se svakih šest mjeseci i prosljeđuje evropskim institucijama i samim državama. Najnovijom odlukom Vijeća ministara EU, na crnoj listi mogu se naći ne samo oni koji su se ogriješili o Haški tribunal nego i oni koji ne poštuju Dejtonski sporazum, teritorijalni integritet i suverenitet BiH ili, jednostavno, opstruiraju reforme, posebno one koje BiH približavaju Uniji.
Obrada u bh. institucijama
U BiH crnu listu dobivaju Direkcija za evropske integracije (DEI) i Ministarstvo vanjskih poslova. DEI obrađuje listu i o detaljima informira Vijeće ministara koje, potom, nadležnim institucijama vlasti prosljeđuje podatke i naloge „za daljnje postupanje“.
Tri imena
Prema nekim diplomatskim izvorima, u Briselu se već razgovara o tri nova imena iz BiH koja bi se našla na ažuriranoj listi nepoželjnih. Niko ne želi govoriti koja su to imena, ali se zna da su u pitanju „neke političke i javne ličnosti“.
Primjer Bjelorusije i Libije
Balkanska crna lista nije jedina u EU i ona je relativno kratka. Mnogo su duže i zanimljivije one koje se tiču Bjelorusije i – u posljednje vrijeme – Libije.
Unija je, nakon što je bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko pohapsio svoje opozicione protivnike, usvojila listu na kojoj se našlo 158 imena. Svima njima zabranjen je ulazak u EU te zamrznuta sva imovina koju posjeduju na teritoriji Unije. Lista za Libiju jeste kraća, ali je najsvježija. Uz Muamera Gadafija, na njoj su i njegovi sinovi te još nekih 20-ak imena i devet „pravnih subjekata“, a nakon eskalacije građanskog rata u toj zemlji, broj nepoželjnih gadafijevaca iz Libije u EU stalno se širi. Ukupno, na crnoj listi EU su ljudi ili pravni subjekti iz 40 država svijeta.
Brojke
– 40 osoba s područja zapadnog Balkana na listi nepoželjnih u EU
– 18 glasova treba za stavljanje osobe na crnu listu
– 158 imena na listi nepoželjnih iz Bjelorusije
– 11 osoba iz Libije uz Gadafija i njegove sinove ne može u EU
(dnevniavazba)
