Prava cijena rata u Iraku preko 3.000 milijardi dolara

 

Ali danas, dok SAD ‘okončava’ rat u Iraku,čini se da je naša procjena od 3.000 milijardi (koja je zbir troškova vlade i šireg uticaja rata na ekonomiju  SAD-a), ako ništa, premala. Primjera radi, samo dijagnosticiranja, liječenja i naknade za ratne veterane je mnovo veća nego smo pretpostavljali.

Šta više, u ove dvije godine, nismo uzeli u obzir, možda i najveće troškove ovog rata: one u kategoriji ‘šta bi bilo, kad bi bilo’, ili kako ih ekonomisti zovu oportunitetni troškovi. Na primjer, mnogi su naglas razmišljali da li bi, bez invazije na Irak, i dalje bili u škripcu u Afganistanu. A ovo nije jedini ‘šta ako’ vrijedan razmišljanja. Mogli bi takođe pitati: Da nije rata u Iraku, da li bi cijena nafte porasla ovako drastično? Da li bi federalni dug bio ovako visok? Da li bi ekonomska kriza bila ova teška?

Odgovor na sva četiri ova pitanja je vjerovatno ne. Glavna lekcija u ekonomiji je da su resursi – uključujući i novac i pozornost – rijetki. Ono što je posvećeno jednoj pozornici, Iraku, nije bilo dostupno negdje drugo.

Afganistan

Invazija na Irak skrenula je našu pažnju sa rata u Afganistanu, koji sada ulazi u svoju desetu godinu. Dok ‘uspjeh’ u Afganistanu možda ostane nedostižan zauvijek, vjerovatno bi bili u mogućnosti da ostvarimo veću kontrolu nad Talibanima, i imali bi manje žrtava, da nismo skrenuli s puta. U 2003 – kada smo napali Irak – SAD je srezala troškove u Afganistanu na 14,7 milijardi dolara (u odnosu na preko 20 milijardi u 2002.), dok smo u Irak uložili 53 milijarde. U 2004, 2005. i 2006, potrošili smo najmanje 4 puta više novca u Iraku nego u Afganistanu.

Teško je vjerovati da bi i danas bili upetljani u krvavi sukob u Afganistanu da smo sve resurse usmjerili tamo, umjesto što smo ih utrošili na Irak. Vojna ofanziva u 2003 – prije nego su ratne vođe i Talibani ponovo preuzeli kontrolu – bila bi znatno efikasnija nego ofanziva 2010.

Nafta

Kada su Sjedinjene Države krenule u rat u Iraku, cijena nafte je bila ispod 25 dolara po barelu, i približna cijena je trebala da ostane i u budućnosti shodno tržišnim predviđanjima. Sa ratom, cijene su se vinule u visine, dostižući 140 dolara po barelu u 2008. Smatramo da je rat i njegov uticaj na Bliski Istok, kao glavnog snabdjevača naftom u svijetu, glavni razlog. Ne samo da je iračka proizvodnja prekinuta, već je i nestabilnost Bliskog Istoka, kao posljedica rata, srezala investicije u cijeli region.

U računici od 3.000 milijardi dolara troškova za rat, prije dvije godine, rat smo smatrali odgovornim za porast cijene nafte od 5 dolara po barelu. Sada smatramo da je realističnija (iako još uvijek minimalna) procjena uticaja rata na cijenu nafte iznosi najmanje 10 dolara po barelu. To bi dodalo najmanje 250 milijardi na ukupne troškove naše prvobitne procjene cijene rata u Iraku. Ali cijena ovog povećanja se ne okončava ovde: Veće cijene nafte, imaju razarajući efekat na ekonomiju.

Federalni dug

Nema sumnje da je rat u Iraku značajno doprinio velikom federalnom dugu. Po prvi puta u američkoj historiji vlada je smanjila poreze kada je krenula u rat. Rezultat: Rat se u potpunosti finansirao posudbom. Američki dug je skočio sa 6.400 milijardi dolara u martu 2003 na 10.000 milijardi u 2008. (prije finansijske krize); najmanje četvrtina povećanja duga je direktno povezana sa ratom. A to ne uključuje buduće zdravstveno osiguranje i invalidnine za veterane, koje će dodati dodatnih 500 milijardi dolara duga.

Kao rezulat dva skupocjena rata finansirana zaduženjima, naša fiskalna politika je bila u očajnom stanju, čak i prije finansijske krize, a taj fiskalni jad je samo produbio ambis.

Finansijska kriza

Globalna finansijska kriza je, barem djelomično, posljedica ovog rata. Veće cijene nafte su značile da novac utrošen za kupovinu nafte u inostranstvu, neće biti utrošen kod kuće. U međuvremenu, ratni troškovi su imali manji poticaj na ekonomiju nego što bi neke druge strateške investicije imale. Plaćanje stranih preduzeća za rad u Iraku nije bila efikasna ni kratkoročnom pogledu (u poređenju sa trošenjima na obrazovanje, infrastrukturu ili tehnologiju), niti kao baza za dugoročni rast.

Umjesto toga, labava monetarna politika i manjak zakonske regulative su omogućavali dalje ekonomske procese, sve do kolapsa tržišta nekretninama, koje su dovele do ekonomskog sunovrata.

Reći, šta bi bilo kad bi bilo, je uvijek teško, naročito kada je u pitanju nešto tako kompleksno kao svjetska finansijska kriza, koja je imala mnogo drugih faktora koji su joj doprinijeli. Možda bi se kriza desila u svakom slučaju. Ali gotovo sigurno, sa većim troškovima kod kuće, i bez potrebe za tako niskim kamatnim stopama, i tako labavom zakonskom regulativom kako bi ekonomija i dalje išla svojim tokom u odsustvu tog novca, pad tržišta nekretninama bi bio manji, a posljedice njegovog sloma manje teške. Da kažemo potpuno otvoreno: Rat je indirektno doveo do katastrofalne monetarne politike i zakonskih propisa.

Rat u Iraku nije samo doprinio težini finansijske krize, ne, već je učinio i da ne reagujemo na pravi način. Povećana zaduženost značila je da vlada ima znatno manje prostora za manevrisanje, nego da to nije slučaj. I uz to, brige oko (usljed rata) rastućeg duga i deficit, ograničili su poticaje, što nas je dodatno sputavalo da se na pravi način borimo sa recesijom. Sa stopom nezaposlenosti, koja je i dalje tvrdoglavo visoka, zemlji je potreban drugi poticaj. Ali rastući državni dug znači da podrška neće biti na nivou. Kao rezultat toga, recesija će biti duža, izvoz niži, nezaposlenost veća, a i deficiti veći nego bi bili bez rata u Iraku.

Prekrajanje historije je opasan poduhvat. Ali ipak, čini se nesumnjivo, da bi, bez rata, ne samo rejting SAD-a u svijetu bio veći, već bi i naša ekonomija bila jača. Pitanje danas je: Možemo li učiti iz ove skupocjene greške?

 

Autori: Joseph E. Stiglitz, profesor na Columbia University-u, koji je bio predsjedavajući Ekonomskog Savjetodavnog vijeća predsjednika Billa Clintona, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 2001. Linda J. Bilmes je docent na Daniel Patrick Moynihan katedri za politiku Harvard University-a. Oni su koautori djela ‘Rat od 3.000 milijardi dolara: Prava cijena iračkog konflikta’.

Izvor: The Washington Post, 5.12.2010.

Prevod i obrada: IslamBosna.ba