Rusija tjera NATO iz Srednje Azije
Kremlj je u protekla dva dana predstavio tri međunarodne vojne inicijative. Izgleda da je cilj tih inicijativa pokušaj pojačavanja ruskog utjecaja u Euroaziji, javlja Peter Fedinsky za Glas Amerike.
Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev objavio je sporazum o formiranju snaga za brzu reakciju u sklopu Organizacije Sporazum zajedničke sigurnosti (CSTO) na kojoj su sudjelovali čelnici Rusije, Armenije, Bjelaousije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. Ruski predsjednik rekao je da se razgovaralo o mehanizmima za suočavanje sa širokim spektrom izazova i prijetnji.
Ruski predsjednik kaže da su se svi čelnici složili oko potrebe usvajanja odgovarajućih odluka te stvaranja zajedničkih snaga za brzu reakciju.
U utorak su se ruski predsjednik Medvedev i njegov kolega iz Bjelorusije Aleksandar Lukašenko saglasili oko uspostavljanja zajedničkog sistema protuzračne odbrane u koji će biti uključeno pet eskadrila borbenih aviona i deset raketnih lansera. Jedan ruski dnevnik izvijestio je da je Lukašenko uvjetovao sporazum traženjem subvencija za rusko oružje te ruskim narudžbama kod bjeloruske vojne industrije.
Kirgiški predsjednik Kurmanbek Bakijev je nakon sastanka s ruskim kolegom izjavio da će njegova zemlja zatvoriti zračnu bazu u blizini glavnog grada Biškeka koju trenutno koriste američke snage za podršku vojnim operacijama u Afganistanu. Pored toga saopćeno je da će Rusija dati Kirgistanu zajam u iznosu dvije milijarde dolara te 150 miliona dolara nepovratne pomoći.
Neovisni ruski analitičar Pavel Felgenhauer izjavio je da je Rusija odavno bila protiv američke prisutnosti u Srednjoj Aziji te da je platila Kirgistanu veliki novac kako bi Amerikanci otišli.
Flegenhauer kaže da Moskva nastavlja sa svojom dugoročnom politikom konsolidiranja post-sovjetskog prostora u svoju zonu privilegiranog interesa. On dodaje da Rusija pokušava Organizaciju Sporazum zajedničke sigurnosti pretvoriti u istinski vojni savez i istisnuti Amerikance iz regije.
Međutim, pouzdanost novih partnera Moskve je dvojbena. Analitičari ukazuju na materijalne inicijative kako bi se dobila podrška Bjelorusije i Kirgistana te na odgađanje dolaska tadžikistanskog predsjednika do posljednjeg trenutka, što se smatra pokušajem ishođenja veće ruske finansijske podrške toj osiromašenoj zemlji.
Uzbekistan je, pak, potpisao sporazum o formiranju snaga za brzu reakciju, ali uz neodređene rezerve. Felgenhauer dovodi u pitanje kako će nove snage biti korištene podsjećajući da ustav Bjelorusije zabranjuje razmještanje vojnih snaga izvan zemlje te da se zemlje Srednje Azije danas ne suočavaju s bilo kakvom stvarnom vojnom prijetnjom.
Izvor: Fena
