Dr. Zuhdija Adilović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici

Arapska revolucija  je trenutno najvažniji događaj u svijetu. Ova revolucija se, u zavisnosti od interesa, posmatra iz različitih uglova. Vi ste vrstan poznavalac društveno–političkih prilika u arapskom svijetu,  kako komentirate ovu arapsku revoluciju, odnosno hoće li ova revolucija na kraju rezultirati napredovanjem i popravljanjem položaja muslimana u svijetu?

Adilović: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!

Arapske zemlje čine okosnicu islamskog svijeta i već duži period nalaze se na margini svjetskih dešavanja. Najveći razlog takvog stanja, po mom mišljenju, jeste nepostojanje slobode u tim društvima. Revolucija koja se iznenada desila na tim prostorima jeste prvi nagovještaj stvarnih promjena koje bi mogle, za dogledno vrijeme, dovesti do istinskog poboljšanja situacije u tom dijelu svijeta, što bi se pozitivno odrazilo na ostali dio islamskog ummeta. Ono što je mene fasciniralo jeste “iznenadna” pojava sasvim nove generacije omladine koja je pokazala visok nivo svijesti i organiziranosti a istovremeno izuzetnu hrabrost. Ta generacija je izgrađena na potpuno drugačijim sistemima vrijednosti od onih koji su im se nudili u zvaničnim obrazovnim sistemima i medijima njihovih država.  Evidentno je da je veliku ulogu u odgoju ove generacije imao internet i pristup stranicama preko kojih su uspjeli doći do najuticajnijih autoriteta u islamskom svijetu. Meni pričinjava  posebno zadovoljstvo aktivno učešće uleme u ovim događajima od samoga početka. Primjer uvaženog alima dr. Jusufa el-Karadavija koji je od prvoga dana podržao proteste u Tunisu, a zatim u rodnom Egiptu i Libiji, dovoljno govori o tome da islamski ummet ima kapaciteta i snage da se odupre slabostima s kojima je suočen. Samo u društvu sa zagarantovanom slobodom muslimani će uspjeti da iznađu model koji je primjeren ovom vremenu a u skladu sa porukom islama. Ovdje bih želio da spomenem analize ovih događaja od strane nemuslimana koje upućuju na to da arapske države imaju mogućnost da biraju samo između dva modela: iranskog i turskog. Ja sam uvjeren da će snage koje su ovaj proces pokrenule uspjeti da izgrade svoj sopstveni model koji će, u svakom slučaju, biti puno bliži turskom nego iranskom modelu i mislim da je to realno očekivati.

Mogu li se, ukoliko se dogode očekivane pozitivne promjene u arapskom svijetu, te promjene odraziti na Bosnu i Hercegovinu, odnosno na  položaj Bošnjaka u BiH i svijetu?

Adilović: Muslimani u BiH nalaze se na periferiji islamskog svijeta i nema sumnje da će se pozitivni tokovi u islamskom svijetu na neki način odraziti i na položaj i status muslimana u BiH. Prirodno je očekivati približavanje muslimanskih zemalja procesu ujedinjenja koji bi se sigurno u mnogome odrazio na sveukupnu situaciju u svijetu. Prije svega mislim na činjenicu da bi tek tada islamski svijet postao stvarni faktor dešavanja na svjetskoj pozornici, a ne samo kao poprište realizacije odluka koje se donose bez ikakvog utjecaja muslimana.

Islamska zajednica je naša najvažnija institucija. U proteklom periodu imali smo priliku vidjeti kako se prema IZ-u odnosi bošnjačka politika, nevladin sektor pa i sam narod. Vi ste aktivan i veoma ugledan član IZ-a, jeste li zadovoljni odnosom Bošnjaka prema Islamskoj zajednici?

Adilović: Slažem se da je Islamska zajednica naša najvažnija institucija i zbog toga je razumljivo što se svako pokušava okoristiti autoritetom i ugledom islamske zajednice. Nažalost zbog nedovoljne uloge nacionalnih institucija Bošnjaka, Islamska zajednica je u situaciji da svojim aktivnostima popunjava sve te praznine i zbog toga često puta biva prozivana i kritikovana. Na nama Bošnjacima je da se odgovrno odnosimo prema svim svojim institucijama, a naročito prema Islamskoj zajednici koja igra veoma važnu ulogu u izgradnji i jačanju identiteta Bošnjaka i očuvanju njihovog zajedništva.

“Vehabizam” u BiH je omiljena tema domaćih i stranih medija. Vi ste bili član Komisije koju je osnovao Rijaset IZ-a a koja je trebala dati neke odgovore na ovo pitanje. Cijeneći Vašu kompentenciju moramo Vas upitati za mišljenje o ovom problemu, odnosno u čemu griješi naša javnost kada je u pitanju tzv. vehabizam, odnosno kako bi ovu problematiku trebalo tretirati ?

Adilović: Kampanju protiv “vehabizma” u BiH vidim samo kao dio međunarodne kampanje u borbi protiv takozvanog islamskog terorizma. Sama činjenica da termin “vehabizam” kao i “islamski terorizam” nikada nije definisan, dovoljno govori o tome kako je to samo paravan za odrađivanje sasvim drugih poslova koji su dirigovani sa višeg nivoa. Kada je u pitanju islamska praksa (tradicija) Bošnjaka na ovim prostorima ona je neupitna i sve razlaze vjerske (mezhepske) naravi uvijek je rješavala ulema i tako treba da ostane. Zato sam uvijek bio na stanovištu de se problemi koji su nastali u tumačenju islama na ovim prostorima poslije rata trebaju analizirati kroz prizmu sličnih mezhepskih problema koji u islamskom svijetu postoje već odavno, kao što su razlike između sufija, selefija, racionalista, modernista, sekularista i sl. Islamska zajednica ima zadatak da te razlike minimizira i da sve postojeće opcije stavi u funkciju promicanja islama i islamskih vrijednosti u našem društvu.

Ima li islamofobije u BiH i ako je ima gdje je ima najviše?

Adilović: Islamofobija je, također, svjetki problem koji se u velikoj mjeri reflektuje na naše područje. Po meni, islamofobija se najviše manifestuje u našim medijima koji pod uticajem svjetske hajke na islam preuveličavaju sve negativnosti na našim prostorima koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa islamom. Ne treba zanemariti ni mnogobrojne filmove koji su snimljeni s tim ciljem u svijetu i kod nas, tako da se stiče dojam da je nama muslimanima u BiH ostao samo jedan mali korak do potpune islamizacije BiH, nešto slično što se pripisivalo rahmetli Aliji Izetbegoviću još davnih osamdesetih, iako smo svi bili svjesni o kakvoj se farsi radi.

Povećavanjem angažmana uleme i efikasnošću državnih organa možemo iskorijeniti tekfir iz BiH

Posljednjih godina u BiH je primjetna pojava tekfirskih tumačenja islama. Koliko je ovaj problem ozbiljan i ima li načina da se ovaj riješi, odnosno da se, da kažemo, otkloni od Bošnjaka muslimana?

Adilović: Ovo je, isto tako, jedna od pojava koje predstavljaju direktnu refleksiju onoga što se dešava u islamskom, prije svega arapskom, svijetu na nas u BiH. Radi se o ekstremizmu u ime vjere koji je prisutan među pripadnicima svih vjera na svijetu pa i među muslimanima. Ja tu pojavu u islamskom svijetu vidim kao odgovor na nekorektan odnos prema islamu i islamskim propisima od strane, kako režima u arapskom svijetu, isto tako i od strane pojedinaca muslimana koji od islama nemaju ništa sem imena. Nepostojanje središnjeg pravca, ili malobrojnost onih koji ga zastupaju, a koji se ogleda u istinskom uvažavanju islamskog koncepta življenja i prakticiranju propisa islama koliko nam prilike dozvoljavaju uz potpuno uvažavanje vremena u kojem živimo, ili ako hoćete u spoju tradicije sa pozitivnim dostignućima modernog doba, prouzrokuje ekstremne odgvore na ekstremno stanje u kome se muslimani nalaze. U svakom slučaju naša situacija u BiH i činjenica da smo uvijek bili jedna vrsta razmeđa Istoka i Zapada, po mom mišljenju, jeste neprihvatljiva za tako ekstremna tumačenja islama i mislim da ona nemaju nikakvu perspektivu na ovim prostorima. Povećavanjem angažmana uleme da se ovaj fenomen što više osvijetli i iznesu istinski stavovi islama po ovom pitanju i efikasnija uloga državnih organa u sankcionisanju i procesuiranju svih prestupnika koji su zbog takve orijentacije počinili krivična djela, takva ideja će sigurno iščeznuti sa ovih prostora. Ja sam inicijator nekoliko naučnih radova (magistarskih i doktorskih teza) koje se pišu na ovu temu, sa istraživačkim djelom koji će u mnogome pomoći da se upoznamo sa ovim fenomenom i njegovom zastupljenošću u našoj sredini.

Glavni razlog razjedinjenosti Bošnjaka na političkoj sceni je kriza identiteta

Situacija u Bosni i Hercegovini je veoma teška, srpsko–hrvatske separatističke struje ozbiljno atakuju na suverenitet naše zemlje. Istovremeno, po mnogima, Bošnjaci su potpuno razbijeni. Kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH  te kako biste opisali trenutno stanje bošnjačkog naroda?

Adilović: Nisam stručnjak za politiku, ali smatram da su Bošnjaci najbrojniji narod BiH i da od njih ponajviše zavisi kakva će biti budućnost ove zemlje. Trenutna razjedinjenost Bošnjaka na političkoj sceni govori o jednoj daleko dubljoj krizi s kojom su Bošnjaci suočeni, a to je kriza identiteta. Ukoliko jasno definišemo pitanje našeg identiteta tek tada ćemo biti u prilici da izgradimo zajedničku platformu i strategiju političkog djelovanja. Ovdje, međutim, svakako veliku ulogu ima međunarodna zajednica koja veoma lahko može prepoznati one političke snage u BiH koje rade na rušenju suvereniteta BiH i ne podržavaju njen put ka EU kao jedinu realnu orijentaciju.