Protesti protiv kršenja ljudskih prava u bosanskom Guantanamu

Ispred zgrade institucija Bosne i Hercegovine u Sarajevu u subotu 12. marta, je održan mirni protest podrške osobama afroazijskog porijekla koje se nalaze u Imigracionom centru u Lukavici. Protestno okupljanje zakazano je putem društvene Facebook mreže na kojoj su pozvani “svi muslimani da dignu glas protiv bosanskog Guantanama u BiH”.

Jedna od organizatora skupa Nađa Dizdarević istakla je u izjavi za medije da je protest organiziran zbog netransparentnih procedura pritvora za najmanje pet osoba. Riječ je o grupi među kojima je i Imad el-Husin, poznatiji kao Abu Hamza.

-Ovi ljudi su u pritvoru bez ijednog dokaza. Čak ni njihovi advokati ne znaju zbog čega su zatvoreni. Proglašeni su opasnošću za nacionalnu sigurnost bez ijednog dokaza. Ako su krivi, dajte da vidimo na osnovu čega i onda ćemo ih se mi prvi odreći, rekla je Dizdarević.

U Imigracionom centru u Lukavici u Istočnom Sarajevu nalazi se tridesetak stranih migranata, uglavnom iz afroazijskih zemalja, Ebu Hamza, Fadil el-Hamdani, Nurudin Gaci, Zijad el-Gartani, Amar el-Hanši, Ahmed el-Fatahi, su samo neki od njih.

O cijelom događaju razgovarali smo sa Ajmanom Awadom, koji je i sam boravio u ovom Imigracionom centru:

-Cijeli skup je organizovan preko Bilala  Isakovića u koordinaciji FB grupa ISLAM MY LIFE – ISLAM MOJ ŽIVOT, te sestre Nađe Dizdarević,  Murisa Kovačevića, Udruženja ENSARIJE, Udruženje RVI, Zlatni ljiljani, studentskih i mnogih drugih grupa. Ja lično nisam mogao preuzeti nikakvu važniju ulogu u organizaciji radi zdravstvenog stanja.

“Moram priznati da sam bio prilično razočaran brojem onih koji su se odazvali pozivu mada sam znao da su tu oni koji zaista iskreno suosjećaju sa problemima svoje braće.

-Razlog našeg okupljanja je vrlo dobro poznat, naime, jednoj grupi naše braće je oduzeto državljanstvo a potom su optuženi da su prijetnja nacionalnoj sigurnosti BiH. Ono što je najbolnije, državna sigurnost nije donijela nikakav dokaz protiv njih pa čak ni advokatima. Nikakavo suđenje  im nije pruženo ili mogućnost da se brane. Pa čak i najveći kriminalci imaju pravo na suđenje, advokate , odbranu ali oni ne.

-Nažalost, ovakvo stanje bi moglo potrajati u nedogled. Žalili smo se Sudu za ljudska prava u Strazburu i dosad je Vlada BiH samo dobila zabranu o ekstradiciji jer bi to moglo povući strašne kazne po njih , pa sve do smrtne kazne. Krajnju presudu očekujemo uskoro i nadamo se da će biti pozitivna za našu braću.

-Naravno, ovim skupom smo htjeli skrenuti pažnju na taj problem i očigledno kršenje najosnovnijih ljudskih prava, potom prava njihovih porodica a najgora je stvar sa njihovom djecom. Ebu Hamza je rekorder u Imigracionom centru gdje boravi već dvije i po godine. Zamislite, iza rešetaka bez ikakvog suda ili presude.

Reci nam kakvi su uslovi boravka u Imigracionom centru, većina nevladinih organizacija je izjavila da su uslovi dobri?

-Da, ako gledate samu zgradu, nova je ima krevete i grijanje, ali ako vam kažem da nemaju kuhinju onda znate da Ebu Hamza već dvije i po godine jede suhu hranu, da mu je slomljena ruka zbog njegovog navodnog napada, da su drugom bratu polomili rebra onda vam slika postaje jasnija. Međutim, najstrašnija je neizvjesnost iza rešetaka koja se može oduljiti u beskraj. To vas psihički uništava.

Jesi li imao prilike razgovarati sa Ebu Hamzom o ovom događaju?

-Jesam, i Ebu Hamza se zahvaljuje svima koji su se odazvali pozivu, jako mu je drago da ih nisu zaboravili. A ja bih dodao da smo se jako udaljili a kao muslimani smo dužni da mnogo više brinemo jedni za druge, jer kako kaže Poslanik, s.a.w.s. : “Muslimani su jedno tijelo, i kada se jedan dio razboli cijeli organizam reaguje”.

Epilog: alto dolores (duboka bol)

-Nekad davno, čitajući Kafkin Proces, u kojem vrše egzekuciju nad potpuno nevinim čovjekom, smatrao sam to interesantnom fikcijom, ali, u dvadeset prvom vijeku, proživljavam tu fabulu kao potpuno stvarnu mogućnost. Zar je moguće da su prava ljudi koji su svoje živote ponudili braći u strašnom genocidu, postala potpuno bezvrijedna od strane baš te države koju su i sami izborili? Uplašim se jer i sam živim u njoj. Ne smijemo se prepustiti, moramo se boriti za njihova prava, mislim, naša prava.

-U pravu važi pravilo da su svi nevini dok se ne dokaže da su krivi, a kod naše braće vrijedi, izgleda , obrnuto.  Znate li kako su u srednjem vijeku ispitivali optužene žene da su vještice? Pa jednostavno, svežu im i ruke i noge te bace u vodu. Ako isplivaju, znači da su vještice te ih ubiju, ako se udave znači da nisu i Bog će im oprostiti. Kako bolno me taj proces podsjeća na Imigracioni centar.

-Cijeli skup nije izazvao veliku medijsku pozornost, jer nikakvih incidenata nije bilo. Nikakvog nepriličnog ponašanja. Ljudi su došli, dostojanstveno pokazati svoju podršku zatvorenoj braći i prijateljima.

-Međutim, ovaj skup je od strane jednog “šejha” proglašen HARAM skupom te se jedan broj muslimana zbog toga nije  odazvao pozivu. Navodno je jedna skupina muslimana krenula na skup ali kad su čuli “fetvu” vratili su se nazad. I ne samo to, po FB su kasnije kružile nevjerovatne uvrede organizatorima i samim učesnicima od strane baš tih muslimana. Zar je pomoć bratu u nevolji HARAM???? Na kraju krajeva, ma šta vi mislili, oni koji se vole u ime Allaha, s.w.t., srcem raspoznaju HALAL. Volio bih tim muslimanima poručiti da mogu obići svoju braću, pomoći njihovim porodicama, ako ih uopšte smatraju muslimanima. Sakriveni, ostali su odvojeni i ovaj put, i neka su, hvala Allahu.  A onaj ko se na Allaha osloni, On mu je dovoljan.