“Zapad je 60 godina nalazio izgovore za ugnjetavanja na Bliskom Istoku i nije imao problema s tim. Ali ova strategija nam nije donijela veću sigurnost. Stabilnost se dugoročno ne može održati na uštrb slobode.”
Ovo su riječi Georgea Busha mlađeg. Kao što se vidi, Zapadu nije nedostajalo mudrih spoznaja. Nedostajala mu je prava politika i – što je još gore – vjera u vlastite vrijednosti.
Na svijetu nema puno predjela u kojima je zapadni dupli moral tako vidljiv kao na Bliskom Istoku. U ušima 1,5 miliona Palestinaca koji su zatočeni u pojasu Gaze, riječi Zapada o slobodi i demokratiji zvuče otprilike vjerodostojne kao riječi Brežnjeva o slobodi i socijalizmu u ušima okupiranih Poljaka.
Najgori ugnjetavači Palestinaca su najvjerniji saveznici Zapada: od Amerike niko ne dobija više vojne pomoći nego Izrael i Egipat. Većina novca teče u vojni budžet – i samim tim američkoj vojnoj industriji. F-16 avioni egipatskog vojnog zrakoplovstva, koji sada prelijeću iznad glava demonstranata na kairskom trgu Tahrir su porijeklom iz SAD-a, kao i tenkovi M-60 kojima Izraelci patroliraju u Gazi.
Mubarakov režim je Zapadu pružao dragocjene usluge: sigurnost Izraela, slobodni prolaz kroz Suecki kanal i potiskivanje političkog islama. Zapad i Izrael su koristili nelegitmna sredstva pri ostvarivanju ovih ciljeva. Podrška režimu koji već 30 godina vlada bez Ustava, koji lažira jedne izbore za drugim i policija, koja je poznata po mučenju i zlostavljanju, nije bila legitimna.
Ali, kako Bush ispravno reče: “Stabilnost se dugoročno ne može održati na uštrb slobode”
Vremena potkupljenog zatišja su prošla. Tunis, Egipat, Jordan, Jemen – možda smo svjedoci novog arapskog proljeća. Možda se arapski svijet sada oslobađa svojih autokratskih režima koje potpomaže Zapad, kao što je Istočna Evropa prije 20 godina otresla sovjetsku hegemoniju. Ali Zapad ovaj put ne stoji na strani ljudi koji vape za slobodom, nego se svrstava u redove ugnjetavača. Prije nepunu godinu dana njemački ministar vanjskih poslova je zločinački režim Hosnija Mubaraka hvalio zbog “dugogodišnjeg kontinuiteta” i nazvao Egipat “sidrom stabilnosti u regionu”.
Kako će Zapad sada zaliječiti ranu uništene vjerodostojnosti? Čak ni sada, kad se povjetarac promjene pretvorio u orkan, centar moći u Washingtonu se nije udostojio da uputi jasne riječi. Američka ministrica vanjskih poslova mrmlja nešto o “urednom prelasku”, a čovjek u kojeg su uperene sve oči, šuti. Obami ništa ne pada na pamet da odgovori na zahtjeve za slobodom miliona mladih ljudi Sjeverne Afrike, koji su uhvaćeni u mrežu imperijalnih interesa Zapada.
Trajnu optužbu na račun zapadne politike na Bliskom Istoku, je formulisala omladina Gaze, koji su na internet postavili manifest: “Mi želimo slobodu. Želimo voditi normalan život. Želimo mir. Tražimo li previše?”
Ova omladina na Zapadu se nema kome obratiti. Zapad je izjavio da nije nadležan.
Riskantne posljedice ovog neuspjeha su očite. Najjači adut političkog islama je licemjerje Zapada. Zapad je na Bliskom Istoku uvijek izdavao svoje vrijednosti i davao je prednost autokratiji nad demokratijom. Ali često pospješujete ono protiv čega se borite.
Autokratija arapskih režima bi trebala biti bedem protiv islamizma? U međuvremenu je demokratija postala njegov saveznik. Hamas je u pojasu Gaze pobijedio na slobodnim demokratskim izborima. Koliko će egipatsko Muslimansko bratstvo biti laicističko, kad dođe na vlast?
Piše:Jakob Augstein
Izvor: spiegel.de
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba