Da li je privatizacija spas za bh. sportske klubove?

0

Premijer_liga_bhEkonomski i sportski stručnjaci smatraju kako bi privatizacija sportskih klubova u Bosni i Hercegovini, podigla kvalitetu sporta u BiH, ali i istjerala politiku i političare iz sportskih klubova.

Kao i mnogo toga i sport u BiH je na jako niskim granama. Na utakmice najpopularnijeg sporta, one fudbalske, u Bosni i Hercegovini, u prosijeku dolazi 1500 gledalaca, a bosanskohercegovački fudbalski klubovi, koji igraju u Premijer ligi, nikako ne uspijevaju proći predkvalifikacije europskih takmičenja. Sportski i ekonomski stručnjaci tvrde kako je to posljedica načina na koji su u BiH organizirani fudbalski klubovi, kao udruženja građana, u kojima glavnu riječ vode političari.

“U sportskim, pa i fudbalskim klubovima prevladava razmišljanje da će oni imati više koristi ako su im političari u upravama klubova. To je sistem koji danas funkcionira u BiH i omogućava uplitanje politike u sport. Međutim, kada bi klubovi postali dionička društva, tada bi umjesto političara, od kojih se očekuje da donesu novac, novac donosili investitori i oni upravljali klubovima”, kaže za “Deutsche Welle” ekonomski analitičar Bojan Šunjić.

On vjeruje kako bi privatizacija fudbalskih klubova, po uzoru na sportske klubove u svijetu, pomogla sportu i fudbalu u BiH: “Kada neka privatna osoba vodi klub, onda ona odgovara za taj klub, za dobit, ali i za gubitak tog kluba i vjerovatno bi odgovornije, savjesnije i s menadžerske strane puno bolje vodila sportske, pa i fudalske klubove.”

Razdvojiti sport i  kulturu

Poznati bosanskohercegovački sportski komentator Sabahudin Topalbećirević upozorava, međutim, kako je za privatizaciju sportskih klubova nužno donijeti zakon o sportu na koji se čeka već 10 godina. No, u BiH postoji 13 ministarstava nadležnih za kulturu i sport, 2 entitetska i 10 županijskih, a uz to – upozorava Topalbećirević – neprihvatljivo je da su kultura i sport spojeni u jedan resor:

“Kakve veze ima film s ragbi ili fudbalskom utakmicom. Neshvatljivo je da neko može biti ministar i kulture i sporta, da se može razumjeti i u predstavu ili koncert Olivera Dragojevića i znati kako pomoći nekom klubu, kao što su sarajevska Bosna ili Velež iz Mostara”, kaže Topalbećirević za “Deutsche Welle”.

Topalbećirević nije optimista, iako je – kako kaže – desetljećima sportski komentator koji je blizak sportskim strukturama. Prema njegovim riječima, stanje u bh. sportu se neće promijeniti. On se slaže kako bi privatizacija pomogla bh. sportu, iako ne misli da bi do kraja istjerala političare iz sporta:

“Privatizacija fudbalskih klubova bi dijelom istjerala politiku i političare iz sporta, jer znate kako su u ovim zemljama bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog saveza ljudi postali bogati: zahvaljujući politici. Obogatili su se na jedan nelegalan način. Međutim, ako jedan Rus Roman Avramovič može ući u srce Londona i preuzeti jedan Chelsea, ja ne vidim zašto ovdje neko ne bi mogao preuzeti neki fudbalski klub i reći da je to od danas njegov klub, ili da je on većinski vlasnik tog kluba. Naravno, zato su potrebne zakonske pretpostavke. Privatizacija bi sigurno pomogla da krenemo naprijed. Znali bi ko je glavni, ko je sami vrh, ko odgovara za rezultate i pred navijačima, a ne da svaka dva tri mjeseca mjenjamo predsjednike uprava, a da nitko ne zna ko je odgovoran za loše rezultate klubova”, kaže Topalbećirević.

Spas u privatizaciji klubova

Ugledni fudbalski trener Dragan Jović kaže kako nije važno da li je na čelu kluba čovjek koji je politički aktivan ili ne, važno je – kaže – da je on sposoban menadžer i da se zna kome on odgovara:

“Po meni to je jedini spas za bh. fudbal: da klubovi dobiju svog titulara, vlasnika, i onda čovjek koji bi to vodio, vodio bi s više entuzijazma i s više interesa. Po meni je to budućnost i ono što će se sigurno dogoditi, a do tada ćemo morati čekati i trpjeti ovakvo nekvalitetnu ligu”, kaže Jović.

Iako zakoni u BiH ne dozvoljavaju da se klubovi mogu organizirati kao dionička društva, zakonski nema zapreke da klubovi, kao udruženja građana, osnivaju dionička društva. Tako je mostarski sportski klub Zrinjski, zajedno s drugim investitorima odlučio osnovati dioničko društvo: “Klub sam neće biti dioničko društvo, međutim, bit će suvlasnik dioničkog društva, koje će raditi za njega i donositi dobit i klubu i investitorima”, kaže ekonomski analitičar Bojan Šunjić.

Dw

Leave a Reply