Odlaskom despota Ben Alija otvoren je put za sve političke stranke i pokrete koji su u njegovo vrijeme bili zabranjeni zakonom.
Najpoznatija i najutjecajnija tunižanska islamska stranka je Stranka preporoda, El-Nahda, na čelu sa šejhom Rachedom Ghannouciem.
Ghannancijev medijski nastup nadugo nakon Ben Alijevog bjega najavio je, nadamo se, novo doba političkog pluralizma, u kojem jednakopravno mogu čestvovati i dosad zabranjene stranke s islamskim predznakom.
El-Nahda je osnovana 1981, fokusirajući svoju političku platfrumu na oživljavanje džamija, odnosno islama, odbacujući 
razdvajanje vjere i države, te zalažući se za arabizaciju obrazovanja, njegovu modernizaciju, ali i ne odbacujući učenje stranih jezika.
El-Nahda je po svim pokazateljima predvodnik tzv političkog islama u Tunisu. Cilj stranke je da oživi i primjenjuje islamske postulate u svim vidovima života, odbacuje nasilje kao sredstvo do cilja, stavljajući fokus na važnost dogovora i pregovora (Šure) kao sredstva za rješenje političkih, kulturnih, i drugih pitanja.
Selefijski pokret
Šejh El-Khatab el-Idisi smatra se vodećim šejhom pokreta u Tunisu. Selefijski pokret, koji se i posljednji pojavio na tunižanskoj karti islamskih pokreta, tiho ali vrlo uspješno okupio je respektabilan broj pripadnika.
Pokret dosad nije bio aktivno uključen u politiku, fokusirajući se isključivo na da’vu; međutim pokret, odnosno njegovi pripadnici su bili jedna od najčešćih meta režima. Sam El-Idrisi, uhapšen je 2006, nakon sukoba sa sigurnosnim snagama režima.
Slijepi, pedesetšestogodišnji šejh, osvojio je srca mnogih Tunižana 2005. godine, nakon povratka iz Saudije, izdao je 3 knjige.
Prema Međunardonoj asocijaciji za podršku političkim zatvorenicima, zatvoreni pripadnici selefijskog pokreta su uglavnom mladi ljudi u razmaku od 25 do 30 godina. 46% pritvorenika dolazi sa sjevera zemlje, 31% iz centralnog djela, i 23 s juga zemlje. Svi su uhapšeni na osnovu tzv terorističkog zakona, koji je stupio na snagu ubrzo nakon Bushove objave „rata protiv terorizma. “
Islamska oslobodilačka stranka
ILP je osnovana u Jerusalemu 1953. godine, osnivaš partije šejh Taqiuddin el-Nabhani, nekadašnji član Muslimanskog bratstva. Stranka je svoj vrhunac doživjela 1973. godine, uspjevajući privući i nekoliko visoko rangianih vojnih oficira, kasnije su optuženi za pripremu državnog udara.
Članovi ILP-a su suđeni 1983, 1986. i 1990. Na zadnjem suđenju od optužbi branilo se 228 pripadnika stranke. Hapšenja i suđenja nastavljena su do 2006, i poslije, što ukazuje da je stranka ostala aktivna uprkos jakom režimskom pritisku. Nekoliko članova je suđeno i pred Vojnim sudom.
Broj pripadnika nije poznat, stranka, kao njene aktivnosti su obavijeni velom tajne. Vjerovatno je i glavni razlog njenog opstanka uprkos režimskom sigurnosnom aparatu. Ciljevi partije, koji se nalaze i u njenom manifestu, uspostavljanje islamskog Halifata, i borba protiv svih režima koje smatraju produženom rukom imeprijalističke hegemonije u muslimanskom svijetu.
Šije
Pojava šiizma veže s objavom knjige tunižanskog intelektualca „ Then I was guided“, u kojoj je opisao svoj „put“ ka „spoznaji“ odnosno šiizmu.
Međutim, tek nakon 1979, i Islamske revolucije u Iranu šijska doktrina je postala nešto više popularna, čak i nekoliko članova El-Nahde konvertira u šiizam.
Broj šijja se uvećao s rastućim utjecajem Ayatollaha Khomeinija u ranim osamdesetim. Ovaj trend postao je poznat pod nazivom „ oni koji slijede imama“.
Odnosi između El-Nahde i šiitskih zagovornika je od samog početka bio veoma loš. Šejhu Ghannouchiju je zabranjen ulazak u Iran, nakon što je optužio iranske vlasti za potporu režimu Ben Alija, kao i učešće u zavjeri protiv njega lično.
Šijje u Tunisu su uživali generalno povlašćen status. Dozvoljeno im je da putuju u Irak i Iran na školovanja, u šijjskim univerzitetima u Najafu i Qomu.
Prema istraživanju Salaha el-Din el-Jourishija broj šijja ne prelazi 2000, međutim, Samawi tvrdi da broje stotine hiljada.
Progresivni islamisti
Pokret progresivnih islamista je nastao kao ogranak El-Nahde, i čine ga studenti, profesori, i islamski orjentirani intelektualci privučeni idejom revidiranja programa Muslimanskog bratstva.
Pokret je formiran u kasnim 70-im, odbacuje nasilje i bilo kakav vid ekstemizma, otvoren je za progresivne ideje s obje strane, bilo sunitske ili šiijske.
Piše: Farrag Ismail
Prijevod i Obrada: IslamBosna.ba