“Pacifista” Vasić

Među prvima se oglasio zvanični Dodikov “megafon” Rajko Vasić, koji je u ime SNSD-a osuo paljbu i po Ministarstvu odbrane i po Oružanim snagama BiH, dijeleći i šakom i kapom epitete u svom stilu, nazivajući ih “leglom društvene opasnosti”, “društvenim štetočinama”…

Iskoristio je priliku da nas malo uplaši kako se s “desetak sličnih pljački može izvršiti državni udar ili pokrenuti rat”, pa sve začinio time da Oružane snage BiH treba ukinuti, a BiH demilitarizirati. Time bi se, izračunao je Vasić, uštedjelo pola milijarde KM godišnje.

Zlobnici će reći da je čista perverzija da o uštedama govori sekretar stranke čiji su kadrovi na čelu RS barem jednako novca “bacili” na nikad urađene projekte. Puno je, međutim, zanimljivije pogledati zbog čega se Vasić obrušio na Oružane snage BiH, tražeći njihovo ukidanje.

Teza o demilitarizaciji BiH nije nova. I prije nekoliko godina na njoj je insistirao Dodik, ali je u ozbiljnim krugovima vrlo brzo odbačena. Jer, bez obzira na trenutnu “ljubav na Balkanu”, demilitarizacija BiH, bez demilitarizacije Srbije i Hrvatske, značila bi da smo sami sebi ispalili metak u čelo.

“Pacifista” Vasić je pljačku u Busovači iskoristio da ovu tezu ponovo gurne u prvi plan. Stvarni razlog da se (opet) zatraži ukidanje Oružanih snaga BiH ne leži, naravno, ni u strahu od državnog udara ili rata, niti u bogzna kakvoj brizi za budžetski novac.

Razloge za Vasićevo i SNSD-ovo insistiranje na ukidanju Oružanih snaga BiH ponajprije treba tražiti u činjenici da vojska funkcionira na državnom nivou i da je, uz sve slabosti, jedna od rijetkih svijetlih tačaka u reformskim procesima.

Upravo Oružane snage BiH, i na domaćem planu i u mirovnim misijama u svijetu, pokazuju da Srbi, Hrvati i Bošnjaci, bez obzira na entitet iz kojeg dolaze, mogu funkcionirati zajednički. Dovoljno da se Vasiću digne kosa na glavi i da dobije “upalu pacifizma

Avaz