Opasno bezvlašće
Sa svakim novim danom bez državne vlasti i njenih ustavnih institucija sve je manje i BiH
Za sve dobro u Bosni i Hercegovini potrebno je – troje. Da se slože, naravno. U svim dosadašnjim pokušajima jačanja države i postizanja velikog nacionalnog dogovora spomenuto trojstvo nikad nije u potpunosti ostvareno: bar jedna politika vozila je ustranu.
Najčešće srpska, ponekad hrvatska, najrjeđe bošnjačka. Ovaj put, u pokušajima da se nakon izbora oformi nova vlast, blokade dolaze upravo sa strane od koje se to najmanje očekivalo i koja je ranije pokazivala najviše susretljivosti u sličnim procesima. Vodeće bošnjačke stranke koče formiranje vlasti i na državnom i na entitetskom nivou, možda čineći i najveću od nemalog broja postdejtonskih političkih grešaka.
Ako imamo u vidu da srpska politika, posebno u Dodikovoj izvedbi, uopšte ne skriva koliko malo joj je stalo do Bosne i Hercegovine, te da u vodećim strankama s hrvatskim predznakom za nju takođe nikad nije bilo naročitog entuzijazma, država se, kakva-takva, uglavnom hrani bošnjačkim političkim sokovima.
Ponekad se može steći utisak da bi se bez njih potpuno usušila, pa i nestala. Možda i nije tačno da Bošnjaci, kao najbrojniji narod, imaju najveću odgovornost za sudbinu Bosne i Hercegovine, te da zbog toga u nju trebaju ulagati najviše političke energije. Potpuno je, međutim, sigurno da bi izostanak tog elana i među Bošnjacima potpisao smrtnu presudu Bosni i Hercegovini.
Jer, drugi možda upravo na to i čekaju: da se Bošnjaci umore, da potonu u malodušnost i da počnu odmahivati rukom kad je država u pitanju. Jesmo li možda svjedoci situacije u kojoj se upravo to dešava? Nismo li na putu da se trojstvo konačno zaokruži? Ali ne u dobru, u jačanju države, nego u njenom daljem slabljenju, sve do mogućeg odumiranja.
Upravo s tim, s tihim odumiranjem, suočeni smo za sve vrijeme u kojem u državi ne postoji vlast i ne djeluju njene ustavne institucije. A tome je već četvrti mjesec! Uz mnoge nagazne mine pod njenim nogama, bezvlašće je jedna od ogromnih opasnosti koje prijete Bosni i Hercegovini. Šta jedna država uopšte može učiniti ako nije u stanju ni vlast da izabere?
Nije, dakle, nimalo svejedno kojim tempom teče proces formiranja nove vlasti. Morali bi to imati na umu oni koji taj proces koče i koji na taj način, ma koliko se u nju zaklinjali, Bosni i Hercegovini ustvari izmiču ispod nogu i ono malo tla na kojem još stoji.
Avaz