IslamBosna.ba – Gledanje vijesti o tome da je američki predsjednik Barack Obama donio odluku o zatvaranju Guantanama nije donijelo smiješak na lice Mohammada Saada Ikbala. Prije da je ta vijest podsjetila ovog 31-godišnjaka iz Pakistana na paklene dane koje je proveo u ovom zloglasnom centru i na to da još mnogi ljudi moraju preživjeti u njemu idućih 365 dana.
Obama je dao još jednu godinu brutalnim istražiteljima da muče nevine, izjavio je Ikbal, koji je pušten prošlog augusta iz Guantanama, u svojem intervjuu za IslamOnline.net koji je dao u svojoj porodičnoj kući u Lahoreu.
SAD godinama drži stotine zatvorenika u Guantanamu, otkad je otvoren 2002. godine, označavajuću ih kao nezakonite neprijateljske borce, da bi im na taj način uskratili bilo kakva prava u američkom pravosudnom sistemu. Obama je naredio zatvaranje Guantanama prošle sedmice, s tim da se pregledaju slučajevi 245 zatvorenika koji su još uvijek u Guantanamu, da bi se odlučilo hoće li biti pušteni, premješteni ili osuđeni.
Ovo je zamazivanje očiju, insistira Ikbal koji je, kao mnogi od onih koji su bačeni u Guantanamo, prebacivan diljem svijeta pod Bushovom administracijom. Stigao je u rodni Lahore u augustu, nakon šest godina ponižavanja, ispitivanja i zločinačkog tretmana po američkim naredbama u Indoneziji, Egiptu i Afganistanu, da ne spominjemo 5 godina provedenih u Guantanamu. Ikbal nikada nije osuđen ni za koji zločin, niti je čak ni optužen.
Zatvaranje Guantanama nije dozvoljeno. Šta sa onima koji su izgubili dragocjene godine svojih života na temelju običnih sumnjičenja?!
Ikbal zatvara svoje oči u bolu i prisjeća se kako su godine horora počele. Bilo je to 9.januara 2002.godine. Mladi predavač na islamskim studijima i učač Kurana na Radio Pakistanu bio je u posjeti svojoj maćehi u Džakarti kada su ga pokupili indonežanski tajni agenti, koji su djelovali po američkim naredbama.
Idućeg dana, predali su me egipatskoj tajnoj službi i CIA-u na aerodromu u Džakarti. Ruku vezanih na leđima i povezom preko očiju, odveli su me u Kairo.
U Kairu, Ikbal je zatočen u podzemnom, tajnom zatvoru, u kojem je preveo 92 dana, gdje je neprestano bio ispitivan o najtraženijem čovjeku Washingtona – Osami bin Ladenu.
Okovali su mi cijelo tijelo i natjerali me da hodam kao životinja, kaže Ikbal. Pitali su me pitanja
poput: Kada sam posjetio Afganistan? Gdje i kada sam upoznao Osamu bin Ladena? Koji su budući planovi El Kaide?
Rekao sam im da nikad nisam posjetio Afganistan. Nikada nisam sreo bin Ladena. Da nemam veza ni s jednom političkom niti militantnom grupom. Međutim, oni su me nastavili mučiti.
13.aprila 2002.godine, Ikbal je predat agentima CIA-e koji su ga odveli u bazu Bagram, Afganistan, gdje je počela nova faza njegove noćne more.
Tamo je bilo užasno. Nemam riječi da opišem tu atmosferu. Mogao sam podnijeti fizičko mučenje, ali mentalno mučenje bilo je neopisivo, kaže on. Lično sam vidio tijela zatvorenika koja nisu mogli izdržati mučenja i koja su umrla. Ubili su dva afganistanska dječaka, Asadullaha (10) i Nakebullaha (11), mučeći ih do smrti.
U Bagramu, Ikbala su ponovo pitali ista pitanja, a on im je davao iste odgovore.
Uprkos svemu što je preživio dotada, Ikbal kaže da mu je iskustvo u Guantanamu bilo najgore do tada. Mučenje strujom bio je omiljeni hobi ispitivača. Običavali su puštati struju u podove i rešetke kaveza u kojima smo bili. I dok smo mi vrištali – oni su se smijali i smijali.
I dok smo mi plakali i protestirali, smijali su se i govorili da zovemo svoga Allaha, da Mu kažemo da ih kazni. Iako je uporno govorio da nema veze sa El Kaidom, Ikbal je nemilosrdno ispitivan. Počeo je i štrajk glađu u znak protesta prema mučenjima i ispitivanjima. 2004. godine Ikbal je obaviješten da američka vlada nema optužbi protiv njega i da će biti oslobođen.
Međutim, morao je čekati još tri godine da bude oslobođen. Njegova familija unajmila je tim advokata iz New Yorka koji su podnijeli zahtjev za njegovim oslobađanjem u okružnom sudu u Kolumbiji.
U augustu 2008. godine sud je donio presudu u moju korist naređujući američkoj administraciji da me pusti i da me vrati u Pakistan u roku od 10 dana.
Čak i nakon napuštanja Guantanama, njegove muke su daleko od svog svršetka. Njegova majka je umrla dok je on bio zatočen, a njegovi stari prijatelji i bliski rođaci su ga napustili. Svako izbjegava da se susretne sa mnom, da sjedi sa mnom, pa i da stane sa mnom čak i minutu. Osjećam se kao da sam stanovnik neke daleke planete i da sam greškom dospio na Zemlju, kaže on.
Mene i moju obitelj još uvijek uznemiravaju sigurnosne službe. Oni žele garanciju da ja neću uzeti učešće u bilo kojoj političkoj aktivnosti.
Ikbal također ima velikih zdravstvenih problema – šepa, lijevo uho mu je povrijeđeno i ima bolove u stomaku.
Ne mogu hodati bez štapa. Bio sam kod psihologa i na stalnoj sam psihofizičkoj rehabilitaciji.
Živi na koktelu antibiotika i antidepresiva.
Pogledajte me, zar ne ličim na skelet? Nekada sam bio zdrav čovjek.
Ovo je razlog zbog kojeg ništa, čak ni naredba Obame o zatvaranju Guantanamu, neće nadoknaditi ono što je Ikbal propatio.
Da li Obama može vratiti moju majku, moje zdravlje i mojih dragocjenih sedam godina? Obama nema pojma šta sam ja izgubio. Ja sam izgubio sve.Ikbal planira da tuži američku vladu zbog ilegalnog zatvaranja i štete koju je pretrpio. Ne radim to samo zbog sebe. Radim to za sve ostale čiji su životi uništeni u Guantanamu.
Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba