Hej, Joe

Na stotinu jezika širom svijeta, uključujući hebrejski, ime McCarthy, te izraz Mekartizam, postale su domaće riječi. Da, napravio si svoje obilježje kako treba.

Ali bio si, unatoč svemu, samo plagijator. Prije tebe je Komitet za anti-američke aktivnosti (House Anti-American Activities Comitee) terorisao zemlju, uništavao karijere, tjerao ljude na samoubistva, i uništavao reputaciju SAD-a po cijelom demokratskom svijetu. Taj komitet je, ‘ispitivao’ intelektualce i umjetnike, i mnoge od njih obilježio kao ‘anti-amerikance’.

Sumnjam da je Faina Kirschenbaum ikada čula za ovaj komitet. Ona nije rođena u SAD-u, već u staljinističkom SSSR-u, i to je njena duhovna domovina. Njen stav prema demokratiji reflektira ovakvo porijeklo.

Značenje njenog njemačkog prezimena je trešnjino drvo. Ali plodovi ovog drveta su otrovni.

Ove sedmice Knesset (izraelski parlament) je usvojio prijedlog zakona koji je prezentirala Kirschenbaum, naseljenica koja je ujedno i generalni direktor Avigdor Liebermanove stranke. Taj prijedlog traži imenovanje Parlamentarne istražne komisije, sa zadatkom da istraži da li međunarodni fondovi ili strane zemlje finansiraju organizacije koje “učestvuju u kampanji za stavljanje van zakona IDF (Israel Defense Forces – Izraelske odbrambene snage) borce”. Paralelno, prijedlog Likudovog člana Danny Danonea zahtjeva da Istražna komisija provjeri da li strane vlade finansiraju “aktivnosti protiv države Izrael” izraelskih državljana.

Lako je pretpostaviti kako će izlgedati istraga komisije sastavljene od političara postavljenih od desničarsko-rasističke većine u Knessetu. Neslavni Komitet za anti-američke aktivnosti će, u poređenju sa tim, djelovati poprilično liberalno.

Zaista je zanimljivo vidjeti ko je glasao za, a ko protiv prijedloga. Među 41 glasom za, nisu bili uobičajeni fašisti i desničari, predvođeni deklarisanim kahanistom (kahanizam – ideologija posvećenosti i samožrtvovanja za jevrejske ciljeve) Michael Ben-Arijem, već i glavni predstavnik Ortodoksa Jacob Litzman, bivši vojni glasnogovornik, Miri Regev, i bivši načelnik Glavnog štaba izraelske vojske, Moshe Ya’alon. Posebno treba istaći Matan Vilnai, koji je jedne prilike gotovo postavljen za načelnika Glavnog štaba, vodeći član Radničke partije, trenutno zamjenik ministra odbrane zadužen za naselja na Zapadnoj obali.

Među 17 koji su glasali protiv, bili su, naravno arapski MKs (members of Knesset – članovi Knesseta) koji su bili prisutni, te kompletno članstvo Meretza (ljevičarska partija u Izraelu). Ugodno iznenađenje je priuštio Yitzhak Herzog, kandidat za predsjednika Radničke partije; bivšeg Likudovog, a trenutnog člana Kadime Meir Sheetrit; i člana Likuda Michaela Eitana. Eitan čini posljednje ostatke Revizionističkog pokreta Vladimira Ze’eva Jabotinskog, koji je kombinirao ekstremnu nacionalističku strategiju u vanjskim poslovima sa veoma liberalnim stavovima u unutrašnjim stvarima.

Sve u svemu, 58 od 120 članova Knesseta je učestvovalo u glasanju. Šta je sa ostalih 62? Oni su se krili. Binyamin Netanyahu je nestao. Ehud Barak je nestao. Tzipi Livni je nestala. Čak je i Eli Yishai nestao. Pretpostavka je da svi imaju uputnicu od doktora da opravdaju svoj izostanak.

To su glasovi čiji je značaj veći čak i od same materije o kojoj se glasa – glasovi koji karakteriziraju jednu eru, i na koje se, u retrospektivi, gleda kao na odlučujuće. Ovo je moglo biti, baš takvo glasanje.

Prva stvar koja upada u oči kod ovog zakona je da se on ne odnosi na sve političke organizacije u Izraelu.

Da je usvojen takav zakon, koji jednako važi za sve, ja bi ga smatrao dobrodošlim. Veoma sam znatiželjan kada je u pitanju porijeklo novca kojim se podržavaju naseljenici i druge ekstremno-desničarske organizacije.

Ogromne svote, desetine i stotine miliona, dolaze do ovih organizacija, višestruko veće od, u usporedbi, mizerne svotoe koju dobiju organizacije za ljudska prava i one ostale. Neki od recipijenata, koji dobivaju te silne novce, posvećeni su protjerivanju Arapa iz Istočnog Jerusalema. Palestinskim vlasnicima kuća nude astronomske sume za njihovo vlasništvo, i obećavaju nove identitete u SAD-u, gdje će moći živjeti sretno i zadovoljno do kraja života. Za to koriste plaćena strašila, uglavnom Arape. Slabi podlegnu tom iskušenju. To košta mnogo novca, a jedan od dobro znanih donatora je slavni milijarder, koji je svoj novac zaradio kao vlasnik kasina. U Izraelu, kakve li slučajnosti, posjedovanje kasina je krivično djelo.

Poznato je, da u finansijere ekstremnih desničara spadaju i poglavari nekih protestantskih sekti, rođenih anti-Semita, koji vjeruju da će se Isus vratiti na Zemlju kada svi Jevreji budu skoncentrisani u ovoj zemlji (Izraelu, op. prev.). Tada će, Jevreji biti, ili pokršteni, ili istrijebljeni do posljednjeg. Ove pristaše pravog ‘konačnog rješenja’ su glavni izvor finansiranja mnogih desničarskih organizacija.

Ovaj novac hrani, kako deklarisana fašistička udruženja, tako i ona diskretnija, koja zastupaju otpuštanje ‘ljevičarski’orijentisanih profesora sa univerziteta, organiziraju mreže studenata-špijuna koji izvještavaju sa svojih predavanja (drugi način kako zarađuju novac za studije). Neke organizacije nadgledaju medije kako bi ih očistili od ljudi koji se sumnjiče za takva nedjela, kakva je težnja miru. Tu je ogromni aparat koji prečešljava TV, radio i printane medije po cijelom Arapskom svijetu, i pružaju našim “dopisnicima iz arapskog svijeta” (skoro svi su vojni obavještajci i Shin-Bet pitomci), pomno odabrane priloge, kao onaj o ludom muslimanskom predavaču iz Jemena, ili naročito gnusnu izjavu u nekom kafeu u Kairu. Veoma su uspješni u trovanju svih mirovnih pokušaja.

Ako istražni komitet ozbiljno ispita finansiranje ekstremnih desničara, otkriće da mnogo toga dolazi direktno iz džepova američkih poreznih obveznika. To je jedan od velikih skandala: vlada Sjedinjenih Država finansira mnoga naselja (na Zapadnoj obali op. prev.) Godinama se žmirilo na jedno oko američkim organizacijama koje doniraju sredstva za naselja – naselja koja su ilegalna čak i kao službeno političko stajalište vlade SAD-a. U SAD-u, možete donirati novac u humanitarne svrhe, oslobođen poreza, ali ne i u političke svrhe. Skoro sav novac koji dotiče do ekstremnih desničara u Izraelu službeno je označen kao doniran u humanitarne svrhe.
A šta je sa ruskom mafijom, koja je intimno povezana sa izraelskim desničarima? Šta je sa brojim diktatorima u dijelovima bivšeg SSSR-a? Gdje Lieberman, čije su veze sa ovim zemljama dobro znane, dolazi do novca? Policijski istražitelji pokušavaju godinama da razriješe ovu misteriju, ali do sada, bez konkretnih rezultata. Sve ovo bi moglo držati nekoliko istražnih komiteta zauzetim u narednim godinama – a inicijatori ovih zakona to znaju veoma dobro. Nepopustljivi su: istraživanje samo ljevičarsko orijentisanih organizacija, a desničarske, ni u kom slučaju. Nešto poput žene koja je vrisnula u mračnom kinu: “Dalje ruke od mene! Ne ti, TI!”

Inicijatori ovih prijedloga nisu krili identitet asocijacija za koje žele da budu “istraživane”. Lista uključuje B’Tselem (“u slici”), veteransku jedinicu koja nadzire događaje na okupiranim područjima i sa kojom, čak i armija, postupa sa poštovanjem; Shovrim Shtika (“Prekidajući šutnju”), grupa bivših vojnika koja skuplja svjedočenja od vojnika; Yesh Din (“Postoji zakon”), koja je aktivna u stvarima vezanim za pravo vlasništva na okupiranim područjima, kao i nadgledanjem vojih sudova; Yesh Gvul (“Postoje granice”), koja brani vojnike koji odbiju da služe na okupiranim područjima; Machsom Watch (“Nadzor kontrolnih tačaka”), organizacija ženskih dobrovoljaca koja nadgleda šta se dešava na uličnim barikadama; “Liječnici za ljudska prava”, koji su upravo nagrađeni Altrenativnom Nobelovom nagradom u Stockholmu za aktivnosti u službi bolesnih na okupiranim područjima; udruženja za ljudska prava, “Novi Fond”, IR Arim (“Grad naroda”), koji provode legalne borbe protiv prodiranja naseljenika u Istočni Jerusalem; i Shalom Achschav (“Mir sada”) za svoje važne aktivnosti nadziranja izgradnje naselja. (Što se mene tiče, ovo je veoma uvređujuća lista, jer izostavlja Gush Shalom. Možda tijela koja se kriju iza inicijatora ovih zakona, znaju da Gush ne dobiva ni marke iz bilo kojeg stranog izvora.)

Nema ništa loše u primanju donacija stranih izvora aktivnih na polju ljudskih prava širom svijeta. Udruženje “Prekidajući šutnju” nije skrivalo činjenicu da je nedavno izdata knjiga, skup svjedočenja 183 izraelska vojnika, finansirana od strane Evropske Unije. Hvalili su se time na naslovnici knjige.

Ono što posebno ljuti jeste pretenzija rasista da djeluju u ime vojnika. Ne pričaju o stavljanju naseljenika van zakona, niti fašista desničara, pa čak ni rasističke politike naše vlade, već samo o “stavljanju van zakona IDF vojnika”. To je klasična taktika svih fašističkih pokreta u svijetu. Umotavaju se u zastavu patriotizma (“patriotizam je posljednje utočište nitkova”) i tvrde da brane “našu vojsku”. Naše trupe dolaze is svih slojeva društva. Uključuju desničare i ljevičare, religiozne i sekulariste, naseljenike i dopisnike “Prekidajući šutnju”. Ko je ovlastio ove prodavače otrovnih trešanja da govori u ime “naših trupa”? Jadna je vojska kojoj su potrebni branioci poput ovih.

Karijera Joe McCarthy-a je iznenada skraćena. Pokopana je ispod historijske rečenice. Joseph Nye Welch, priznati advokat koji je predstavljao američku vojsku (US Army), koji se pojavio pred McCarthy-jevim komitetom, bio je šokiran njegovom taktikom i viknuo je: “Zar nemate čak ni osjećaj za pristojnost, gospodine? Zar vam nije ostala ni trun pristojnosti?” Prisutni u sali su to ispratili spontanim, ali gromoglasnim aplauzom. Ovih nekoliko riječi je naelektrisalo američku javnost. Ubrzo se sve zakotrljalo. Era McCarthy je završena, javnost je povratila svoje duševno zdravlje, i od tada, mekartizam je postao nešto čega se treba stidjeti.

Sada čekam za pristojnog izraelskog građanina da zapečati otvoreni odvodni kanal u Knessetu koji prijeti da potopi cijelu zemlju.
Gospodine Binyamine Netanyahu, da li vam nije ostalo ni trun pristojnosti?

Piše: Uri Avnery
Prevod i obrada: IslamBosna.ba