Dvojezične bebe

Iako su se decenijama vodile rasprave među naučnicima o tome da li učenje dva ili više jezika kod djece stvara zabune i usporava govor kod te djece, sve studije su ukazale na to da je dvojezičnost preporučena i to što ranije: što ranije je dijete izloženo drugom jeziku, to će dijete brže i učiti. Na osnovu bezbroj studija dokazano je da kako dijete odrasta, njegove jezičke sposobnosti značajno opadaju. Postoji ‘kritički period’ u kojem dijete uči drugi ili treći jezik najefektivnije. Bitno je istaknuti da se dijete ne zbunjuje drugim jezikom niti dolazi do kašnjenja u govoru, što će se kasnije u ovom tekstu detaljnije objasniti.

Optimalni period za učenje dva ili više jezika je dob 0-3. Zašto? Studije su pokazale da su jezici u mozgovima dvojezičnih beba bliže sačuvani nego kod kasnije dvojezicne djece. U dobi 0-3 godina, naši mozgovi imaju najveći broj sinapsi koji grade optimalne neuronske puteve koji se koriste u upotrebi jezika. Stručnjaci se sada slažu da kritični period prestaje postepeno sa oko 6 ili 7 godina. To znači da učenje drugog jezika nakon 3. godine života zahtijeva veći trud da nauči novi izgovor, vokabular i gramatiku i mozak ga tretira drukčije u odnosu na dijete koje uči više jezika simultano. Naprimjer, ako je dijete izloženo novom jeziku do svoje 6. godine, ono ga može naučiti kao maternji jezik vrlo brzo, ako je izloženo jeziku konstantno.

Jedna studija koju je proveo Univerzitet Illinois na djeci koja su imigrirala u SAD iz Kine i Koreje pokazala je da je osnovni faktor u određivanju sposobnosti da govore engleski kao maternji jezik bila dob u kojoj su imigrirala. Samo djeci koja su imigrirala prije 7. godine je engleski bio kao maternji. Što je mlađe dijete došlo u SAD, to je imalo i bolje rezultate u jeziku.
Koliko jezika dijete može da uči istovremeno? Postoje dokazi da nakon više od 4 simultana jezika, uspjeh u savlađivanju daljih jezika opada značajno. Istrazivači tvrde da dijete treba da bude izloženo novom jeziku najmanje 30% svog budnog vremena kako bi ga aktivno govorilo.

Koje su metode u učenju više od jednog jezika?

1. Jedna osoba, jedan jezik (JOJJ): Ova metoda podrazumijeva da jedan roditelj (ili druga osoba) govori uvijek samo jedan jezik s djetetom, dok drugi roditelj govori samo drugi jezik. Ovaj pristup je najčešće korišteni metod jer donosi najbrže rezultate i povećava šanse da dijete bolje razlikuje različite jezike. Ako jedna osoba govori samo jedan jezik s djetetom, dijete stiče automatsku sposobnost da raspoznaje ko govori koji jezik. U praksi, kada se koristi ova metoda, dijete će se obraćati osobi koja govori jedan jezik uvijek na tom jeziku, a drugoj osobi na drugom jeziku.

2. Jezik u porodici naspram jezika u zajednici: Ova metoda podrazumijeva da se dijete uči jedan jezik u porodici, dok se drugi jezik uči u zajednici, vani. Ova metoda je dobra jer dijete dobiva maksimalnu izloženost manjinskom (porodičnom) jeziku, naročito u ranom dobu, dok se vremenom postepeno uči drugom jeziku zajednice (u školi, sa prijateljima, itd). Uz ovaj pristup, svako u porodici koristi manjinski jezik kod kuće sa djetetom, a jezik zajednice se koristi sa svim ostalim ljudima.
Nedostatak ovog pristupa može biti u činjenici da će dijete kasnije progovoriti jezik zajednice i neće imati iste jezičke sposobnosti kao druga jednojezična djeca u školi. Međutim, može se očekivati da će u roku do 6 mjeseci dijete lahko savladati jezik zajednice kada bude izloženije tom jeziku (u vrtiću, školi, itd).

Da li učenje više od jednog jezika dovodi do zbunjenosti kod djece?

Iako se povremeno može činiti da dijete miješa jezike, djeca su potpuno sposobna savršeno ovladati sa više jezika. Dijete može, u nekim periodima, pokazivati zbunjenost sa dva jezika, jer dijete uči dva različita jezička sistema. Ponekad je potrebno nekoliko mjeseci da se ovaj period savlada. Na početku, dijete čuje sve riječi i povezuje ih u jedan jezik. Stoga, dijete može naučiti jednu riječ za jedan predmet i ne prihvatati da postoji druga riječ za isti predmet (na drugom jeziku). Međutim, kako vrijeme bude prolazilo, ono će uviđati da različiti ljudi koriste različite riječi za isti predmet i ubrzo shvatiti da je to normalno.
Uobičajeno je da djeca koja uče više od jednog jezika miješaju riječi. Jednostavan razlog je što djeca ubace riječ koju znaju umjesto da ništa ne kažu. Naprimjer, ako dijete zna riječ za ‘loptu’ na bosanskom jeziku, a ne zna na turskom, ono će iskoristiti riječ ‘lopta’ umjesto da ništa ne kaže. Dijete nije zbunjeno: dijete jednostavno koristi ono što zna. Ovo je, ipak, samo privremeni fenomen. Do 4. ili 5. godine, ukoliko su roditelji uporni u korištenju jedne metode, ono će potpuno nestati, kako bude rastao fond riječi na oba jezika.

Prednosti dvojezičnosti:
•   Lakše je učiti drugi jezik od rođenja nego bilo kad kasnije u životu.
•   Učenje novih jezika kasnije u životu je lakše za dvojezičnu djecu. Razlike u zvukovima, redoslijedu riječi, intonaciji, ritmu i gramatici su lakše za savladati.
•   Višejezičnost dokazano kod djece razvija bolje vještine čitanja i pisanja.
•   Interesantno je da dvojezična djeca pokazuju veće sposobnosti u aspektima razmišljanja koja zahtijevaju promjenu pažnje. Zbog promjene pažnje između dva jezika, oni stiču sposobnosti koji omogućavaju ovu vještinu i u drugim aktivnostima.
•   Jedna studija koju je proveo Univerzitet York (1997) je otkrila da dvojezična djeca razumiju pisani jezik brže od jednojezične djece.
•   Dvojezična djeca dobivaju specifične prednosti u određenim područjima, kao što je bolje razumijevanje jezika kao apstraktnog sistema. Vodeći istraživači (npr. Bialystok, 2001) su identificirali prednosti dvojezičnosti u specifičnim područjima kao što su metalingvistička svijest (svijest o jeziku kao sistemu) i kognitivno procesuiranje. 
•   Višejezična djeca često imaju bolje analitičke, društvene i akademske vještine od jednojezične djece.
•   Poznavanje dva ili više jezika podstiče samopouzdanje kod djece, stvarajući prirodnu fleksibilnost i prilagodljivost.

Nedostaci dvojezičnosti:
Najčešći problem je suočavanje sa mitovima o dvojezičnim bebama, koji još uvijek vladaju među ljudima. Opširne medicinske studije o razvoju jezika u posljednjih 10-20 godina su dokazala da su ovi mitovi pogrešni.

Da li djeca koja uče više od jednog jezika kasnije progovore?

Ne postoje naučni dokazi da dvojezična djeca kasnije progovaraju. Neka djeca, bilo jednojezična ili dvojezična, počinju govoriti kasnije. Ipak, mnogi roditelji su procijenili da postoji tri do šest mjeseci kašnjenja u odnosu na jednojezičnu djecu. To je potpuno razumljivo, s obzirom da učenje više od jednog jezičkog sistema, uz dvostruki fond riječi, uzima i više vremena. 
Važno je napraviti razliku između ‘kašnjenja u govoru’ (za dijete kojem treba duže od prosječnog da počne pričati, ali je ipak u granicama normalnog razvoja vokabulara) i kliničke upotrebe ovog termina (koji se odnosi na značajna kašnjenja u razvoju govora). Nerazumijevanje ove razlike može dovesti do zabrinutosti kod nekih roditelja u vezi sa učenjem djece više od jednog jezika. 
Provedena istraživanja su vrlo jasna: ne postoje empirijski dokazi o povezanosti dvojezičnosti sa bilo kakvim kašnjenjem u govoru.

Pripremila: L. Tabaković
IslamBosna.ba