Sami Yusuf razbija stereotipe o sebi: “Odbacite roze košulje!”

Pod nazivom "Gdje god da si", ovo je prvi album nakon petogodišnje pauze i na njemu je novih 15 ‘pjesama’ koje Yusuf zove ‘duhovnim’. Ovaj tridesetogodišnji muzičar kaže kako se više usredočio na filozofska pitanja u svom novom albumu, čija je promocija počela ovog mjeseca u Turskoj.

Po njegovom izboru ovaj put na omot je postavljena njegova silueta umjesto dosadašnjih njegovih sladunjavih, šarenih fotografija i on kaže da je to odraz novog zvuka i novih pogleda koji su izraženi u albumu. Uprkos ogromnom uspjehu s prethodna dva albuma, koji su prodati u sedam miliona primjeraka širom svijeta, Yusuf kaže za sebe da je rezerviran kao osoba i da se tek polako počinje otvarati.

U intervijuu koji je dao turskom Zaman-u, mladi pjevač, pisac i producent kaže kako i kroz novi album još uvijek uči. "Postoji još puno toga što moram naučiti. Ovo nije album kojeg  je jednostavno slušati. Vjera mi je vrlo važna. Bez vjere, moj život je ništa", kaže on.

Yusuf je u Time magazinu izabran kao ‘islamska najveća rock zvijezda’, i vjeruje da je njegov debi album ‘al-Mu’allim’ postao poznat širom svijeta upravo zbog toga što je bio iskren i dubok. "Uvijek kažem svom srcu da bude pošteno, realno i iskreno. Slava, ponos i prominentnost dolaze vremenom, a to je kao samoubistvo. Trudim se da moje srce bude slobodno i čisto. Ne vjerujem u slučajnost, vjerujem u sudbinu", objašnjava on.

Yusuf predstavlja tri verzije pjesme "Došla si k meni!" na arapskom, turskom i perzijskom. Na turskoj verziji pjesme sarađivao je s turskom pop divom Sezen Aksu, što je izazvalo dosta pompe  u turskim medijima.

Njegov novi album kojeg na svojoj zvaničnoj internet stranici naziva ‘renesansom’, predstavlja sofisticiraniji stil, ali još uvijek izgleda kao da mu je potrebno vremena da se otrgne etiketi ‘islamske pop zvijezde’, i gledanja na njegove pjesme kao ilahije.

Imajući u vidu da mu se ne sviđa da se etiketira kao ‘islamska pop zvijezda’ ovaj muzičar kaže: "Nisam pop pjevač, a također ne želim biti predstavnik određene grupe ili religije. Nalazim se u centru, i želim doprijeti do svakog. Vjerujem da će ovaj stil postati popularan tokom vremena. Međutim, to je način na koji me ljudi shvataju jer sam radio s mnogim muzičkim kućama koje su koncentrisane na vjersku muziku. Da sam na tržište izašao s međunarodnim brendom onda bi se moja muzika slušala čak i u Americi. Vjernik sam, ali ne želim da svoju vjersku stranu koristim u tu svrhu. Al Mu’allim je postigao veliki uspjeh jer je okupio muslimansku dijasporu. Normalni pop-klipovi su puni pornografije, i al-Mu’allim je viđen kao spasitelj u tom pogledu. Ne želim da pravim muziku za sebe, želim slati poruke širim narodnim masama. Ali, ovakvo etiketiranje drži me u kutiji, i spriječava do doprem do mase", kaže Yusuf.

Naravno, nije jasno da li će i kada Yusufova orgomni uspijeh doći kraju, ali on ističe da dobiva dovoljno ljubavi od svojih roditelja i ne teži samo da postigne pažnju ‘fanova’, dodajući: "Prestat ću s muzikom kad osjetim da ona ne nudi dodatnu vrijednost slušateljima."

"Odrastao sam u Londonu. Otac mi je kompozitor i obično su me zvali ‘piano-dječak’. Išao sam u običnu državnu javnu školu ali sam oduvijek osjećao da sam drugačiji. Čak se i moj učitelj pitao ‘Zbog čega ovo dijete ne sluša na času, da li je lud?’ Mislim da muzika može biti oštra i donijeti privremenu slavu i pozornost. Zbog toga je otac mene i moju sestru uvijek držao po strani od muzike. Kada sam sam, uvijek se molim da mogu poslužiti nečemu, biti pokoran i nečemu dati vrijednost. Moja želja da dobijem Gremi nagradu je potpuno lična, i ona je samo vidljivi dio brijega. Moramo misliti na više. Potpuno mi je stran pojam slave i biti poznat. Ne želim da me pamte po pop muzici. Duh je tvar prave muzike.

Uvijek sam bio zainteresovann za duhovne stvari. U dobi od 19 godina uvijek sam se pitao: ‘Ko sam ? Jesam li musliman? Jesam li kršćanin? Jesam li azerbajdžanac? Jesam li Britanac?’ I onda sam napravio konačni izbor svog načina života. Nemam problema s pjesmama ili vjerskom muzikom, samo mi se ne sviđa način na koji se izvode. Ne mora sve  biti jasno izraženo u životu, trebamo biti sofisticiraniji. Ljudi pokušavaju da me okarakterišu kao ‘Michael Jackson islamskog popa’. Ova dva koncepta nisu kompatibilna. Ne želim slušati islamski rock ili islamski pop, svejedno. Te oznake spriječavaju moju muziku i njene poruke, koje su iskrene. Želim biti zapamćen kao dobar muzičar. Želim da ljudi  kažu da sam jako talentiran i dobar muzičar, a ne osoba koja pravi vjersku muziku. Moj najnoviji album to i pruža".

"Sezen Aksu je živa legenda. Uvijek me pitaju za nju. Da sam znao da će se njeno ime toliko povlačiti po medijima ne bih ni radio s njom. Bojim se da joj ne narušim ugled, ne želim joj zlo. Nikad nisam bio fanatični fan, ali naravno volim sarađivati s umjetnicima s kojim dijelim mišljenja. Želim raditi s ljudima koji ostanu daleko od slave i glamura, koji su uvijek onakvi kakvi jesu umjesto ljudi koji vide svijet kao bolesno mjesto i nastoje ga izliječiti. U tom smislu, Avrupa Muzik me razumije i vjeruje u moj album."

"Moj prvi nastup u Turskoj, koncet u Istanbulu, u septembaru 2007., bio je za vrijeme ramazana. I to je bilo pogrešno. Pjevao sam pred publikom od 200.000 ljudi u Feshane kulturnom centru. Činjenica da je koncert bio besplatan i da je održan u mjesecu ramazanu čini me manje vrijednim. Predstavili su me kao javno-orijentiranu islamsku pop zvijezdu i na taj način su mi oduzeli kvalitet. Ne možete na taj način steći kvalitet. Drugi nastup bio je na Harbiye prošlog septembra. Ljudi su se pitali zbog čega moraju platiti ulaznice za koncert kada je posljenji put bio besplatan i izabrali su da ne dođu. Mi trebamo biti kući za vrijeme ramazana a ne na pozornici. Idući put neću doći u Tursku na koncert za vrijeme ramazana. Da je ovaj sadašnji album izdat u produkciji moje bivše muzičke kompanije mogli biste se kladiti da bi došao u Tursku opet za vrijeme ramazana."

IslamBosna.ba