Izvještaj koji kritikuje okupaciju Iraka
Studija je napisana nepristrano, ali ne kritizira nikoga kao što kritizira Donalda H. Rumsfelda, osobu koja je prevarila cijelu naciju.
Posljednji izvještaj o ratu u Iraku, odmah po svrgavanju Sadama Husseina, pokazalo je kako je američka vojska učinila loš posao iz razloga što se nije pripremila za ono što je uslijedilo, pišu vodeći američki mediji poput Washington Posta i New York Timesa.
Nakon svrgavanja Sadama, vojska nije znala šta dalje
Samo nekoliko dana nakon što je američki general Antonio Taguba optužio Bushevu administraciju za ratne zločine – i time postao vojni dužnosnik s najvišim činom koji je iznio takvu optužbu, sada je uslijedila kritika kompletnog vojnog vrha civilnim, ali i vojnim liderima odgovornima za rat u Iraku.
Studija ”Na mjestu događaja II: Tranzicija u novo doba” prati vojne događaje od maja 2003. godine pa sve do januara 2005. godine, najkritičnije doba američkog prisustva na iračkom tlu. Naime, u tom razdoblju SAD su trebale uvesti kontrolu nad Irakom i načiniti temelje za novu vladu, novo uređenje i općenito za boljitak zemlje. Kao što je poznato, u tome nisu ni izbliza uspjele.
Razlozi tome su nepripremljenost i zadovoljstvo vojnom akcijom protiv Sadama i nepoznavanje situacije koja je sugerirala kako prava bitka počinje tek nakon svrgavanja diktatora. Strategije za održavanje mira u Iraku nije bilo, što je potpuno neprofesionalno, smatraju američki vojni stručnjaci Donald P. Wright i Timothy R. Reese koji su uz vojni tim pisali studiju.
Rumsfeld se kritički spominje i u ovoj studiji
– Tranzicija nije obavljena na pravi način, a zabrinjava činjenica kako nije niti postojao plan šta učiniti nakon vojne pobjede. To se pokazalo teškom pogreškom koja se teško može ispraviti – napisali su Wright i Reese i dodali kako je sva ta nepripremljenost pomogla gerilcima da se suprotstave na efikasan način.
Iako će studija od 696 stranica biti puštena u javnost 30. juna, New York Times objavio ju je u cijelosti još 28. juna tako što je došao do nje na stranicama američke vojske. Studija je napisana nepristrano, ali ne kritizira nikoga kao što kritizira Donalda H. Rumsfelda, čovjeka koji je svjesno lagao o razlozima napada na Irak, a još je na slobodi.
Možda će optužbe kao "svjesno ignoriranje potrebe za modernizacijom vojnih snaga umjesto konstantnih i nepotrebnih vojnih sukoba s pobunjenicima" napokon pokrenuti postupak protiv odgovornih. No, kako god bilo, SAD ne uče na greškama koje su počinile u Vijetnamu te ih one svejedno ne sprečavaju da ratuju diljem svijeta.
(Javno)
