Učenici Karađoz-begove medrese na Perućcu (Galerija)

Udruženja porodica nestalih “Višegrad’92.” su u više navrata pozivali sve građane BiH da pomognu timovima iz Instituta za nestale u ekshumiranju posmrtnih ostataka žrtava ratnih zločina na lokalitetu povučenog vještačkog jezera. Mnogi su pasivno podržavali akciju, šutnjom i gledanjem, a među onima koji su pozivali i odazvali se je i naš Muderis sa svojim džematlijama. Pomoći su se također odazvali i učenici Karađoz-begove medrese u Mostaru, koji su sa svojom profesoricom Sanjom Dizdar Kapetanović pokazali izuzetan primjer čovječnosti i osvještenosti.

{morfeo 67}

Pristup terenu je otežan, na nekim mjestima je kretanje potpuno onemogućeno zbog mulja i živog pijeska, zadah je nepodnošljiv. Mještani priobalnih sela očigledno nisu bili zadovoljni akcijama na ovom području, tako da su i oni predstavljali dodatne, otežavajuće okolnosti rada istražiocima. Pored pritiska u medijima da se akcija što prije okonča, na istražioce je i pucano iz vatrenog oružja. Sve to nije predstavljalo problem vrijednim učenicima Karađoz-begove medrese u Mostaru, niti ih je moglo spriječiti da učestvuju u ovom dobrom djelu.Uz slike učenika Karađoz-begove medrese u Mostaru, prenosimo i svjedočenje Mehmeda Tabakovića o danima kada je Drina bila crvena: "Prvo tijelo pojavilo se 1992. godine između dva buka. Iznijeli smo ga na obalu. Zatim smo pronašli ženu koja se zvala Hamdija i bila je rodom iz Štitareva, iz mjesta zvanog Skela, s obale Drine. Ubijena je u Župi i bačena u Drinu. Tada je počelo poneko tijelo dolaziti i mi smo već shvatili da je ratno stanje."Ne znam ni dan ni datum, ali znam da smo, ko je smio, izlazili na jezero iz zaljeva rijeke Žepe, jer četnici su gađali. Bilo šta da imaš, konopac ili žicu, uzmeš mrtvaca, svežeš za čamac i voziš do Ušća. Tu smo ih kopali. Znam da smo za jedan dan ukopali dvadeset i nekoliko. To je bilo kad je pobijena smjena radnika muslimana u "Terpentinu" u Višegradu. Tu je bio i naš jedan komšija

IslamBosna.ba