Učbenici neobičnog naziva – “Naš jezik”, preplavili su bosanske škole početkom ove školske godine kao, uostalom, i svake predhodne. Ima ih za sve uzraste učenika, različitih izdavača iz Federacije BiH, malih i velikih, i mnogobrojnih autora, od anonimusa do univerzitetskih profesora. Ti učbenici i radne sveske, u zavisnosti od uzrasta, tematiziraju različita pitanja maternjeg jezika koji Bošnjaci nazivaju ‘bosanski jezik’, Srbi – ‘srpski’, a Hrvati – ‘hrvatski. Namah treba odkloniti moguće nedoumice i zabune. Ne radi se o svim školama u Bosni i Hercegovini, u kojima se koriste ovi učbenici, pa ni u Federaciji, nego o školama koje se nalaze na približno četvrtini bosanske teritorije ili polovini Federacije, pretežno nastanjene Bošnjacima, i koje rade po bosanskom nastavnom planu i programu. Istini za volju, neki izdavači imaju i paralelna izdanja učbenika imenom ‘Bosanski jezik’. Na polovici teritorije BiH, koje rade po srbskom nastavnom planu i programu, učbenici imaju izključivo nacionalno ime: Srpski jezik, Srpski pravopis, itd., a na četvrtini BiH ili polovici Federacije, koje rade po hrvatskom planu i programu, učbenici, također, imaju izključivo nacionalno ime: Hrvatski jezik, Hrvatski pravopis i sl. Sintagma ‘naš jezik’ u značenju ‘bosanski jezik’ nema obće značenje iz svakodnevnog govora, nego funkciju termina. Lična zamjenica prisvojnog značenja ove proste dvočlane zavisne sintagme (naš), namjesto prisvojnog pridjeva (bosanski) u funkciji atributa, koji određuje ovaj jezik i kvalificira ga po porijeklu, čini, zapravo, ovaj jezički izraz eufemizmom, kojim se obezimenjuje ovaj jezik.
Napoznatiji bosanski eufemizmi
Odkud ovaj eufemizam? Sve je počelo ‘bečkim književnim dogovorom’ kada je namjesto bosanskog jezika uveden srpsko-hrvatski. Bošnjaci nisu mogli svoj jezik zvati tuđim imenom, a njihovo je bilo zabranjeno. Sudbina bosanskog jezika definitivno je zapečaćena 1907. godine njegovim administrativnim ukidanjem, a tri godine kasnije 1910. godine i Gramatika bosanskog jezika preimenovana u “Gramatika srpsko-hrvatskog jezika”. U vrijeme ‘velike Srbije’ između dva rata Bosna je razčejrečena na banovine, a bošnjačko etničko ime zatrto zajedno sa bosanskim jezikom. I u doba socijalizma bosanski jezik i Bošnjaci nisu se smili ni u snu spomeniti da se ne bi remetili (srbsko-hrvatski) nacionalni odnosi. Za Bošnjake su korišćeni eufemizmi: Srbi ili Hrvati islamske vjeroizpovijesti, zatim neopredijeljeni, pa muslimani, kasnije Muslimani… Za bosanski jezik nakon sedamdesetih godina mogao se koristiti eufemizam ‘naš jezik’.
Eufemizam ‘naš jezik’ širio se i iz Instituta za jezik u Sarajevu nakon njegovog osnivanja početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Krajem sedamdesetih godina u listu “Oslobođenje” otvorena je rubrika istog naziva, a u Institutu je objavljen zbornik radova pod naslovom “Naš jezik u praksi”. I neki aktuelni autori učbenika istog naslova izašli su iz Instituta. Dugogodišnji pridratni direktor Instituta Milan Šipka pledira da “ogluvimo na razlike”. U Institutu se za bosanski jezik koristi i eufemizam ‘bosanskohercegovački standardnojezički izraz’. I sam naziv Instituta je svojevrstni eufemizam, jedinstven po svojoj obstruktivno-negatorskoj namjeni i namjeri. Ako je suditi po nazivu, ta naučnoiztraživačka ustanova se bavi izučavanjem nekog abstraktnog modela jezika za neke virtuelne ljude u nekoj dalekoj imaginarnoj zemlji (terra incognita). Ako Bošnjaci nisu u stanju osigurati politički konsenzus na državnom nivou da se osnuje i moderno uzstroji Institut za bosanski jezik kao znanstvenu instituciju prvog ranga i osposobiti mlade kadrove kojima će bosnistika biti izvor i uvor, utok i iztok, polazišće i dolazišće, onda im ne treba ni ovaj surogat od instituta. Eufemizam je porijeklom grčka riječ i podrazumiva upotrebu blaže riječi (kadkad i suprotnog značenja) za neki neugodni, ružni ili zlokobni pojam ili kada se želi izbjeći prava riječ, gola istina, kada se želi izbjeći neprijatnost, kada se u uljudnoj komunikaciji nastoji izbjeći teške, ružne ili vulgarne riječi i umjesto njih upotrijebe zamjenske riječi: zaobilazi istinu, umjesto – laže; vječni počinak – smrt; kraljice noći – prostitutke (bos. kurve). Politika je smislila nevjerovatno nezgrapan eufemizam za (informativne) medije – sredstva javnog informisanja, a za novac – finansijska sredstva. Nakon završetka agresije ustaljeni su eufemizmi: građanski rat umjesto agresija, etničko čišćenje – genocid, zajedničke institucije umjesto državne. Za Bosnu je još davno lansiran eufemizam ‘tamni vilajet’. Eufemizmi su ponekad i sinonimi.
Postgenocidni eufemizam bez premca je “republika srpska” za bosanski dejtonski entitet na okupiranim prostorima Bosne, gdi je izvršen genocid i progon Bošnjaka, za koji se u svakodnevnoj nezvaničnoj upotrebi koriste ustaljeni sinonimi: manji bh. entitet, genocidni entitet, ili entitet masovnih grobnica. Perfidno smišljen i sračunat da svakodnevnom upotrebom stvara svijest o državi republikanskog ustroja, jer među Srbima u javnom diskursu niko ne upotrebljava zvaničan naziv “entitet republika srpska”, nego samo “republika srpska” ili još češće skraćeni naziv “republika” (u izrazima kao što su: na čelu republike, na nivou republike i zajedničkih institucija, republički zakoni, republički resursi itd.). Ni tu nije kraj. U namjeri srbskog podržavljenja okupirane bosanske teritorije, na kojoj je izvršena „iztraga poturica“, zvaničnici te frankenštajnovske tvorevine u svakodnevnoj komunikaciji navode RS i BiH, kao da su to pojmovi al pari, kao dvije samostalne i ravnopravne državne jedinice. Dokle ide to dobro osmišljeno i nelegalno antidržavno djelovanje ovoga dejtonskog entiteta u BiH, međunarodno lobiranje i ilegalno podturanje svoga imena kao državnog, govori i slijedeći primjer. Na deklaraciji šampona za kosu “avon naturals”, koji se proizvodi u Poljskoj, a namijenjen srednjeevropskom i balkanskom tržišću, navedeni su skraćeni nazivi država na čijem jeziku je štampano uputstvo i ide doslovno ovako: PL (Poljska), CZ (Češka), HU (Mađarska), SK (Slovačka), SL (Slovenija), HR (Hrvatska), RS (“republika srpska”), RO (Rumunija), BG (Bugarska), MK (Makedonija), AL (Albanija). Nigdi BiH, ali je zato tu RS. Doduše nema ni Srbije i Crne Gore, ali je predpostavljeno da za njih važi isti jezik kao i u RS…
Ostatak teksta možete pročitati u novom broju Saff-a. Posjetite našu stranicu www.saff.ba i besplatno preuzmite vaš primjerak novog broja.