“Evropi treba bosanski islam”
Za razliku od mnogih koji u islamu vide samo jednu isključivu religiju i doživljavaju ga kao prijetnju zapadnom sistemu vrijednosti, Cem Ozdemir, predsjednik njemačke stranke Zelenih, svjestan je činjenice da postoji i druga tradicija islama.
To je tradicija koju odlikuju tolerantnost naspram drugih, spremnost na multikulturalnost i prihvaćanje sekularizma. Prema svim anketama, stranka Zelenih je druga po snazi politička partija u Njemačkoj, a Cem Ozdemir se uveliko spominje kao budući njemački ministar vanjskih poslova.
– Taj islam, kakvog Evropa želi i traži već odavno je tu i dio je evropske tradicije. Način na koji se islam nekada praktikovao u BiH, i uopšte u bivšoj Jugoslaviji, upravo je onaj islam o kojem mnogi ovdje u Evropi stalno govore – izjavio je jučer za njemačke medije, uz naglasak da se ne smije zaboraviti šta se događalo u posljednjih 20 godina na području bivše Jugoslavije.
S obzirom na rat i na brojna iskušenja i razočarenja bosanskohercegovačkih muslimana, ne treba iznenaditi djelimična radikalizacija bh. islama. Ti muslimani nisu gledali ni u pravcu Saudijske Arabije, ni u pravcu Teherana. Oni su svoj pogled upravljali prema Berlinu, Parizu, Londonu, Briselu. Oni su smatrali da se tu nalaze njihova braća i sestre. Oni su se pozivali na tradiciju prosvjetiteljstva, na vrijednosti proizašle iz Francuske revolucije. Za njih su pravoslavni i katolički kršćani, jednako kao i Jevreji, potomci nekadašnjih Maura, bili njihova braća i sestre – kaže ovaj njemački političar. Kada su bosanskohercegovački gradovi bili pod opsadom srpskih i hrvatskih nacionalista, muslimani su bili ti koji su štitili crkve od napada onih kršćana koji su gađali vlastite crkve jer nisu željeli da muslimani i kršćani zajedno žive. Suživot je bio koncept koji je bosanskohercegovačka tradicija islama ne samo propovijedala, već i živjela.
Međutim, Zapadna Evropa je razočarala jer nije stala u odbranu tog otvorenog i tolerantnog islama.
Moram podsjetiti na to da je zapad zakazao i samo posmatrao što se događa – upozorava Ozdemir. A šta bi se desilo da su bosanski muslimani pucali na svoje kršćanske susjede i da su oni uspostavili logore za silovanje kršćanskih žena? Koliko sati bi prošlo do intervencije? Tradicija prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, na koju se zapad poziva i koja pričinjava pravi kulturni temelj Evrope, u Bosni i Hercegovini je pogažena. To se najbolje vidi na primjeru ljudskih prava. Ljudska prava su, naime, nedjeljiva vrijednost koja ne ovisi niti o kulturološkoj pozadini niti o religiji.
Na primjeru BiH Evropa je pokazala da ima dvostruka mjerila, a to se proteže i na savremenost – kaže Özdemir. Ljudska prava muslimana u BiH očito su za mnoge bila manje važna od ljudskih prava kršćana. Tako je i danas. Uzmite samo Čečeniju, zločine koji se tamo dešavaju na većinski muslimanskom stanovništvu. I pogledajte koliko pažnje to izaziva u javnosti. Ja mislim da mi trebamo štititi sva ljudska prava. Ne postoje ljudska prava prvog, drugog ili trećeg reda.
On važi za uzornog Nijemca sa migrantskim porijeklom i za primjer uspješne integracije: rođen je u Njemačkoj kao sin gastarbajtera iz Turske, tek sa 18 godina se definitivno opredijelio za njemačko državljanstvo a danas je predsjednik stranke koju podržava 24 posto Nijemaca. Svoje muslimansko porijeklo nikada nije krio i u potpunosti se slaže sa izjavom njemačkog predsjednika Christiana Wulffa da je i islam dio Njemačke:
Ja tu rečenicu razumijem onako kako je izgovorena -muslimani su postali dio njemačkog društva. Ali muslimani nisu nešto jedinstveno, kao što to nisu ni kršćani. Imamo narodni islam, imamo u islamu različita konfesionalna usmjerenja, imamo religiozne i nereligiozne muslimane, imamo i ateističke muslimane. Sve to je dio Savezne Republike Njemačke.
Cem Ozdemir ne slaže sa izjavom njemačke kancelarke Angele Merkel o tome da je koncept multikulturalizma u Njemačkoj propao. Prema njegovom mišljenju, multikulturalnost ne znači postojanje paralelnih društava unutar neke zemlje koja jedno s drugim ne komuniciraju i koja se međusobno ne dotiču.
To razumijem u anglosaksonskom smislu, kao u Sjedinjenim Državama ili Kanadi. To je opis činjenice da živimo u pluralističnom društvu i da su prošla vremena kada se neko mora sakrivati jer je homoseksualan ili zato što živi u vanbračnoj zajednici. To je za mene multikulti. To je naprosto opis Njemačke u kojoj ljudi imaju različito porijeklo, različita usmjerenja i opredjeljenja, različita mišljenja. To, međutim, ne znači da u takvoj zajednici vlada proizvoljnost i haos. Za taj oblik multikulturalnosti postoji jasan okvir, postoji jasna osnova na kojoj je ona moguća. To svakako nije društvo u kojem mogu postojati različite interpretacije Ustava. Postoji samo jedan Ustav i samo jedan službeni jezik i to je njemački. Toga se svi moraju pridržavati, o tome nema spora. Mi imamo odličan Ustav i to je osnova našeg suživota. Moja vodeća kultura – to je moj ustav – naglašava Ozdemir.
(24sata.info)
