Veoma važan zahtjev u životu muslimana je pažljiv odnos prema utrošenom vremenu, s naglaskom da ono bude mudro utrošeno i da se ima koristi od toga. U tom pogledu Ibnul Kajjim kaže: “Najveće, najdostojnije i najkorisnije za razmišljanje je ono što je namjenjeno Allahu, dž.š., i Ahiretu. Postoje različiti oblici istog. Jedan od njih se odražava na vrijeme dužnosti i funkcije – fokusiranje isljučivo na njemu. Ako ga čovjek protraći, sve njegove dobiti i interesi su propali, svi koji proizilaze iz vremena.
Ako čovjek protraći svoje vrijeme, neće ga moći više nikada nadoknaditi! Također, imam Šafija kaže: “Od skupine sufija uzimam dvije stvari, jedna od njih je izreka: Vrijeme je kao mač – vrijeme te isječe ako ti njega ne isječes…”Drugim riječima: ako ne utrošiš vrijeme radeći nešto korisno, sigurno si na gubitku.
Kao doživljaj djela imama Hassana el-Banne “Vrijeme je sam život”, Ibn Kajjim kaže: “Čovjekovo vrijeme je ustvari cijeli njegov životni vijek. To je materijal njegovog vječnog života, bilo da se radi o vječnom uživanju ili bolnom mučenju. Prolazi brže od samih oblaka. Računa se samo ono posvećeno Allahu, subhanehu ve te’ala. Ostatak ništa ne vrijedi, i ono je kao život životinje. U odnosu na život pukog prepuštanja strastima, lažnih aspiracija i nemarnosti prema sjećanju na Allaha, subhanehu ve te’ala, a u najboljem slučaju naspram stanja spavanja i i vegetiranja, smrt je daleko bolja opcija.”
Vrijeme se smatra sredstvom za rad. Prema Ibn Kajjimu: “Godina je kao drvo, mjeseci su kao grane, dani kao njegove grančice, sati kao lisće, a svaki uzdah kao plod. Prema tome, ako je jedan uzdah u poslušnosti (Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem), plodovi su zdravi. Ako je u neposlušnosti, plodovi su gorki. Najteže će biti na Sudnjem danu, gdje će jedan plod ili biti dobar ili veoma gorak.”
Takav je islamski pogled na vrijeme, tako su ga doživljavale prve generacije muslimana. Kakvi smo mi u poređenu s njima? Očigledno, postoji ogroman jaz između načina na koji su oni brinuli za svoje utrošeno vrijeme, i načina na koji mi to sada radimo. Najtužnija i najbolnija stvar u vezi nas je ta da je “naš narod improvizovao način trošenja vremena, kako na ličnom, tako i na globalnom nivou. Kao rezultat, svijet je već zagrabio budućnost bez nas, kao da smo smo “siročići historije”.
Ako ta improvizacija nije usmjerena u ulaganje i korišćenje vremena na pravilan način, jaz između nas samih i budućnosti će postati još veći, te ćemo samo uvoziti i konzumirati proizvode kulture. Na kraju će nas opstanak u potpunosti zavisiti od proizvođača tih proizvoda. Dakle, muslimani moraju da ujedine svoje napore kako bi otkrili slabosti, i moraju vremenu dati njegovu važnost i pažnju, kako i nalaže islam.
Ovo su neki od najvažnijih zahtjeva za muslimane:
– osigurati korist od utrošenog vremena,
– mudro korisititi slobodno vrijeme,
– grabiti za dobrim djelima,
– uzimati pouke iz prolaznosti života,
– tražiti što korisnije vrijeme,
– planirati i organizovati vrijeme,
– ispunjavati obaveze,
– stalno imati na umu opasnost uzaludno utrošenog vremena.
Izvor: Islaam.com
Za IslamBosna.ba prevela: D.P.