Da je bilo koja druga zemlja ušla u malu susjednu državu, znajući da će posljedica toga biti stradanje velikog broja civilnog stanovništva, ona bi u međunarodnoj štampi bila osuđena na najgore.
Ali u slučaju Izraela to nije tako – u prvih devet dana rata u Gazi, Izrael je u propagandom ratu bio daleko ispred Palestine. To nije slučajnost, jer rijetko koja država ima takav profesionalni pristup odnosima s javnošću u vezi sa svojim vojnim i sigurnosnim pitanjima.
Preokret se desio tek kada su se mediji preplavili majki s mrtvom djecom u naručju. Pošto takve pozicije u borbi za prevlast nad medijima nisu više održive, i tradicionalni način propagande se pokazuje kao borba s tupim mačem, Izrael koristi novu globalnu vojsku koja s tzv. «cyber-gerila-taktikom» prodire u kanale informisanja radi zloupotrebe i iskrivljivanje istih.
EU ministrica vanjskih poslova, Benita Ferrero-Waldner, već je upozorila izraelskog predsjednika Pereza da Izrael samo narušava svoj imidž s brutalnošću koju pokazuje u Gazi. Perez je na to odgovorio da to nije borba za mišljenje svjetske javnosti, već je to borba protiv terorizma. I ova se izjava može smatrati propagandom, jer Izrael savršeno dobro zna da mu u ratu u Gazi najveći neprijatelji nisu Palestinci, već upravo svjetska javnost. I jedino ona može pokrenuti zaštitne sile Izraela da izvrše potrebni pritisak u Tel Avivu.
Ministarstvo vanjskih poslova Izraela koordinira propagandni rat
Izraelske ambasade i pro-izraelska udruženja su diljem svijeta upleteni u propagandni rat kako bi u svijesti svjetske javnosti stekli što bolji položaj. Novinari koji izvještavaju o Izraelu bombarduju se informacijama koje im šalju ove ambasade i privatne organizacije.
Trebate broj telefona policijske stanice u Berdžebi kako bi ste dobili informacije o gađanju s Kassam bombama? Evo, tu je! Trebate nekog s kim želite napraviti intervju? Samo pitajte, mi ćemo vam pomoći! Ko želi doći do informacija iz ratnog područja a ne pomaći se iz svog toplog ureda, dobit će ih. Ali, samo s izraelske strane.
Prema izvještaju Wayne Madsen, izraelsko ministarstvo vanjskih poslova koordinira jednu globalnu kampanju, koja se manifestuje prodiranjem izraelskih simpatizera u blogove i preplavljanjem klasičnih medija svojim komentarima, ali i manipulisanje anketa vršenih putem interneta.
Kako bi se pro-izraelskim spamerima dala municija, sastavljen je i memorandum od tri stranice, sa argumentovanim uputama kako objavljivati članke po sistemu copy-paste, bez ikakvih promjena, u omiljenim medijima. Ali i privatna pro-izraelska udruženja učestvuju u cyber-ratu; tako je očigledno u punom jeku program Antiklevetničke lige, koji za cilj ima cenzurisanje anti-izraelskih i pro-palestinskih videa na YouTubeu.
Ali i grupa koja do sada broji već preko 30.000 korisnika, GIYUS-zajednica, ima prepune ruke posla. GIYUS je alat, koji zasebno ili kao Firefox dodatak navodi korisnike interneta na online ankete čiji se ishodi manipuliraju u korist Izraela.
Žrtva takvih manipulacija je bila i FAZ (Frankfurter Allgemeine Zeitung, njemačke dnevne novine), samo što se tu nije radilo o GIYUS-u, već o izraelskom zastupništvu UN-a u Ženevi. Oni su putem masovnih mailova, s naslovom «Trebaju nam vaši glasovi», od svojih simpatizera zatražili da u anketi «Ko je u pravu – Izrael ili Hamas?», glasaju u korist Izraela. Sama akcija je bila potpuni uspjeh! Prije nego što se uključila izraelska propagandna mašinerija, anketa je imala više glasova za Hamas. Najednom, nakon masovnih mailova, FAZ je zabilježio preko 120.000 glasova, i to u jednom danu, koji su se pokazali solidarni sa Izraelom i tako konačni rezultat ankete povećali na 72%!
Za glasnogovornika izraelske ambasade u Berlinu je to «dio odnosa s javnošću». Ovakve akcije su u privredi poznate kao „Guerilla marketing“. Zbog sticanja nove pozornosti, mreža čak izražava priznanje, a «Twitter» inicijativi izraelske ambasade u New Yorku pridružilo se 2.500 «blogera».
Nedostatak slobode štampe
Izraelska štampa nije profesionalna samo na internetu. I na području klasične štampe Izrael pokušava pobijediti filtriranim informacijama, i to radi savršeno dobro. Glasnogovornica Avital Leibovich (žena, naravno!), sa ogromnim strpljenjem odgovara na kritična pitanja istim frazama: vodi se jedan «čisti rat», Hamas se krije iza civila, Hamas je isprovocirao rat, i tako dalje i tako dalje…poznato blebetanje! Ali, nije ni gospođi Leibovich lahko. Rat u Gazi prodavati kao «čisti rat» je približno teško i nezahvalno kao npr. za cigare reći da su korisne za zdravlje – izazov za bilo koju profesionalnu reklamu.
S obzirom na to da Izrael zna da je njegov rat prljav, stranim novinarima je zabranjen pristup u Pojas Gaze. Da li drvo u šumi prilikom obaranja pravi buku i kada niko nije tu da bi to čuo? Da li Izrael čini ratni zločin i onda kada nema nikoga da o tome izvještava? Isključenjem međunarodne štampe, Izrael ne samo da ruši međunarodni dogovor, već krši i odluku donesenu na izraelskom Vrhovnom sudu. Trenutno su na licu mjesta samo novinska agencija AFP s trojicom palestinskih novinara i fotografa, a od drugih medija, poput Reutersa, CNN-a ili Guardiana, s ratišta izvještavaju samo volonteri koji i žive u Pojasu Gaze.
Da informacije koje bi mogle razljutiti svjetsku javnost ne bi slučajno procurile iz same vojske, svim izraelskim vojnicima su oduzeti mobiteli. U toku libanskog rata je više izraelskih vojnika intervjuisano putem mobitela, i svojim nenašminkanim izjavama u mnogim tačkama su pobili kristalno čiste verzije centra za informisanje izraelske armije. Jedna takva «greška» ne smije se više desiti. Strani novinarima, koji su na izraelskoj strani slikali artiljerijsko oružje u toku pucnjave, u više slučajeva je vojska naredila da te iste slike izbrišu iz svojih kamera. Izraelska vojska, u cilju dobivanja izvještaja koji joj odgovaraju, vrlo radi vodi već skoro bezvoljne novinare u područja na koja su bačene Kassam rakete, a za intervjue bivaju prezentirani oni s kojima se o ovoj temi može razgovarati. Ako se desi da se nema šta napisati, američke organizacije i tu pomažu vrlo rado. Naime, na ponuđenim putovanjima kroz Izrael, novinarima se pružaju informacije iz pozadine, potpuno nesebično i neutralno, naravno!
Živi štit
Izrael je napadom na UN-ovu školu u Džabaliji podnio odlučujući poraz u propagandnom ratu. Po izjavama UN-a, posljedica napada su bila najmanje 39 ubijena Palestinca, među kojima mnoge žene i djeca. 50 Palestinaca je ranjeno, veliki dio teško ranjen! Slike ovog događaja su brzo obišle svijet. Ali, propagandna mašinerija je reagovala veoma brzo i vrlo profesionalno. «Veoma je važno da se razumije kako je došlo do ove srceparajuće tragedije i kako se ovaj užasavajući incident mogao dogoditi», bile su riječi izraelske armije predstavnicima međunarodne štampe a kao odgovor na njihove upite putem mailova i telefonskih poziva. Po njihovoj verziji, Hamas je glavni krivac za tu tragediju, jer su pripadnici Hamasa iz školskog dvorišta granatirali izraelske trupe. Čak su naknadno dostavljena i imena dvojice pripadnika Hamasa, koji su navodno bili među žrtvama. Prema izjavama centra za informisanje izraelske vojske, vojnici su samo uzvratili vatru da bi spasili svoje sopstvene živote.
Ovakva argumentacija je poznata; kada bi pripadnici specijalne policije u toku pljačke neke banke, gdje su zarobljeni i taoci, odmah po svom pristizanju u banku ubacili ručnu bombu, mogli bi se isto tako pozvati na to da su razbojnici zloupotrijebili civile za ljudski štit. Ali, to ne bi utjecalo na nezakonitost njihovog sopstvenog postupanja. Izrael potcjenjuje definiciju asimetričnog rata kakvog vodi Hamas. Slabo naoružana, brojčano slabija gerilska grupa se odjedanput nečasno suprostavlja jednoj od najmodernijih i najbolje opremljenih vojski na svijetu, u borbi na otvorenom polju – čisto samoubistvo. Mi možemo moralisati zbog Hamasovog podlog računjanja sa civilnim žrtavama. Ali to ništa ne mijenja u činjenici da bi jedna moderna vojska morala biti u stanju nositi se s takvom situacijom bez da ubija civile u velikom broju. Pripadnici Hamasa nisu džentlmeni koji otvorenih karata idu u borbu – ali to je već od ranije poznato.
Granatiranje UN-ove škole u Džabaliji otkriva dalje i nevjerodostojnost izraelskog načina argumentovanja «živog štita». Istraga koju je sprovela UN-ova organizacije za palestinske izbjeglice (UNRWA), utvrdila je sa 99,9% vjerovatnoće da se za vrijeme napada u školi nisu nalazili pripadnici Hamasa, ali zato jeste 400 civila, uglavnom djeca – učenici! Dalje, UN je Izraelu saopćio GPS-koordinate svih škola – ljudska tragedija, tragična greška, ratni zločin… Da bi se spriječile dalje tragične greške, izraelski mediji su bili zasuti vijestima da su se pripadnici Hamasa sakrivali po bolnicama prerušeni u ljekare i ostalo medicinsko osoblje. I tako se već napravila legenda u slučaju nehotičnog napada na bolnicu.
Izvor opasnosti: namjerno objavljivanje netačnih vijesti
Po mnogim blogovima i forumima se početkom sedmice vrtio YouTube video koji navodno pokazuje užasne posljedice izraelskog bombardovanja jedne tržnice u Gazi. Video je prikazan i na francuskom TV kanalu «France 2». Ubrzo se ispostavilo da video pokazuje posljedice tragične nesreće prilikom Hamasovog javnog skupa iz 2005. godine; pri eksploziji kamiona natovarenog municijom, poginulo je nekoliko ljudi. Vjerovatno je podmetač ovih pogrešnih vijesti na palestinskoj strani. Sa slikama i video zapisima koji dolaze iz ratnih područja treba biti vrlo oprezan.
U međuvremenu je i palestinska strana počela da se igra s manipulisanjem.
Takve krivotvorine i namjerno objavljivanje pogrešnih vijesti idu, naravno, na ruku izraelskoj propagandi. Budući da nezavisnih izvora skoro i nema i da je verifikacija poslatih vijesti nemoguća, postoji opasnost da se propagandi i nasjedne, svejedno s koje strane ona bila.
Ironija sudbine: izraelski ratni avion je početkom sedmice bombardovao školu, u neposrednoj blizini mjesta događaja nesreće koja se može vidjeti na YouTube videu, 40 civila poginulo…
U tom kontekstu, glasnogovornica izraelske vojske, Avital Leibovich, naziva «blogosferu» «novim ratištem» u borbi za mišljenja. Zbog YouTube videa su se mnogi blogeri morali izviniti svojim čitaocima, kod kojih nakon toga ostaju samo skeptičnost i opreznost. Ništo «bolje» se izraelskoj propagandoj mašineriji nije moglo dogoditi.
Pregled štampe
Do početka pješadijskih napada je izraelska propaganda imala veliki uspjeh, naročito u SAD-u.
Magazin «Editor and Publishers» je ispitivao izvještavanje američke štampe u prvih osam dana rata. Rezultat: velikim dijelom jednostrano (na izraelskoj strani), s vrlo malo komentara koji se kritički suprotstavljaju načinu vođenja rata. Poznata po tome da pro-izraelska novina, New York Times je, recimo, u prvih osam dana rata na ovu temu objavio samo jedan predgovor i dva članka, a na temu «Rat u Gazi» nijedan kolumnista iz gomile kolumnista s kojima imaju ugovor nije napisao ni jedan jedini komentar. Deveti dan rata se javio prvi kolumnista za riječ, i to ozloglašeni NeoCon William Kristol. Promjena je došla tek početkom pješadijskog napada, i to nakon što su američke novine preplavljene užasnim slikama tako da izbjegavanje teme više nije ni bilo moguće. U američkim online izdanjima je rat u Gazi još uvijek tema koja je negdje zavučena. Pogotovo u «progresivnom» području SAD-a gdje su ljudi još uvijek pijani od sreće što je Obama dobio izbore. Isti Obama, u koga su se ljudi pouzdali, u slučaju Gaze je putem svoje odjekujuće šutnje uništio svaku nadu za stvarni preokret. Ali, nakon pijanstva slijedi mahmurluk.
Britanski mediji su izvještavali mnogo detaljnije i kontraverznije. Osim tradicionalno izraelski nastrojenog Telegrapha i tradicionalno arapski nastrojenog Independenta, opširno i kritički su izvještavale i gotovo sve važnije novinske agencije. Guardian se istakao uravnoteženim, kritičkim i veoma opširnim izvještajima. Izvještaji njemačke štampe su se do početka pješadijske ofanzive isticali šupljom pričom. Naravno, i u Njemačkoj je bezuvjetno izraelska agencija Presse donosila hvalospjeve o dosljednom postupanju Izraela, dok su novine Tageszeitung sa oklijevanjem kritički reagovale. Angela Merkel, sa Izraelom beuzvjetno solidarne kancelarka, nije u njemačkoj štampi dala nikakvu kritiku Izraela. Tek kada su slike i izvještaji o humanitarnoj katastrofi preplavile medije, to se iz temelja promijenilo. U međuvremenu skoro svi izvještaji su postali kritični prema Izraelu. Njemački mediji su slični kancelarki u svom stavu – prvo šuti i sačekaj da vidiš koje mišljenje prevladava u svijetu, a onda ga zastupaj zanosno i ne dozvoli da iko posumnja da to nije oduvijek bio lični stav.
Napisao: Jens Berger
Izvor: Spiegelfechter
Za IslamBosna.ba sa njemačkog prevela: M.S.