Predah u Gazi?
Trosedmična izraelska ofanziva, ili đavolji nered na Allahovoj zemlji, pogani izraz svireposti i ljudskog izvrgnuća demonstriran kroz stravičan model nacističke klaonice u Gazi, privremeno je okončan. Muslimani Gaze dobit će trenutak predaha, prije nego se prevrtljivi agresori i tirani opet zažele njihove krvi. Postali smo žrtve onih koje smo do skora primili pod okrilje, dali im zaštitu i utočište. Svete nam se oni, koji su u našim zemljama živjeli kao zmije, kukavice koji su postali hrabri, slabi i poniženi koji su postali ponosni i jaki.
Muslimani Gaze danas po svojim ulicama skupljaju tijela svoje braće, redaju kabure i liju gorke suze jer je zemlja Prve kible i Trećeg svetog harema muslimana danas pod prljavom okupatorskom čizmom! A svetili su im se samo što su u Allaha silnoga i hvale dostojnoga vjerovali!
Bezdušni pljačkaši i varalice svoje saveznike i saučesnike našli su još jednom u kukavičkim arapskim vladama, prešutnom odobravanju muslimanskih vladara, učenjaka i bogataša. Muslimanski narod širom svijeta je progovorio, ali njihovi poniženi vladari kao da ih ne čuju. Ti lojavi, debeli i oholi, ali očajni i bespomoćni podanici, šejtanove sluge među prvim su krivcima i saučesnicima u patnji palestinskih muslimana! Neka znaju otpadnici, Allah ih čeka i On neće zaboraviti njihovu izdaju!
Neka je prokleta nafta koju danas jedu, dok s mukom umiru muslimanska djeca, skrnave se muslimanske svetinje, raketiraju džamije, u njima vrši nužda, crtaju križevi, Kur’an baca u WC šolju, šutaju ga i staju na njega! Palestinske dženaze, muslimanski jetimi, obeščašćene muslimanke, i goloruki muslimanski mladići, biće im svjedoci na Sudnjem danu, kada im se o vratove okači lagodnost života kojeg su živjeli, njihova obijest, izdaja i kukavičluk!
Ko je pobjednik?
Uprkos neprestanim porukama izraelskih zvaničnika da je ustvari Izrael prijatelj palestinskog naroda, među stanovništvom Gaze preovladava potpuna podrška palestinskom vođstvu i otporu okupaciji. Cionistička sklonost nasilju, rasizmu, i kolonijalizaciji kao osnovnim sredstvima djelovanja naspram okupiranog arapskog stanovništva, stvorilo je kod ovog naroda volju za otporom. Što više sile i brutalnosti Izrael provodi nad Arapima, time je krik otpora snažniji i dalje se čuje i uživa sve širu javnu podršku! Televizijske slike mrtve djece i drugih nevinih civila u Gazi stvaraju ogromnu volju za borbom među Palestincima i njihovim pristalicama širom arapskog svijeta i izvan njega.
Nakon Halida ibn Velida, Salahuddina Ejubije, Tarika ibn Zijada, Sultan-Fatiha i drugih muslimanskih vojskovođa, danas se čast i dostojanstvo muslimana brani raketama Kassam. 30-40 raketa kućne izrade koje na jug Izraela svakodnevno ispali Hamas, naspram najsavremenije vojne opreme, ipak su mjera izraelskog osjećanja ranjivosti i palestinskog osjećanja osnaživanja, prkosa i sposobnosti da uzvrati na borbu. S druge strane, nije li se kur’anska drama i kazivanje o Davudu i Džalutu upravo odvijala u regiji današnje Južne Palestine?
Pokušaji da se pokreti otpora diskredituju optužbama da su teroristi, da napadaju civile, da se zalažu za islamske programe, neće ih diskreditovati niti uništiti. Izrael neće pobijediti Hamas, bez obzira koliko smrti obaspe na nedužni palestinski narod!
Obespravljeni palestinski muslimani čekaju Allahovu osvetu! Osvetu Onoga čijom voljom se strovalio Džalut, osvetu Onoga koji je uništio Semud, Ad, Faraona i vojske njegove! Nismo više jaki kao nekada, obuzela nas je nemoć, oklijevamo i razjedinjeni smo. Neprijatelj nas je pritisnuo i sprijeda i straga, ali sloboda je moguća, samo je treba biti dostojan! Ideja slobode muslimanskog bića je čast, a sve mimo otpora je kukavičluk!
Neka dugo živi Palestina!
Napisao i IslamBosni dostavio: Es Sefah