“Dodik i Čović ne mogu diktirati i ucjenjivati”
Milorad Dodik podigao je na noge svoju mašineriju i izvršiocima radova dao precizne zadatke – banjalučkoj štampi da ga i dalje predstavlja kao „prvog borca za srpstvo i Republiku Srpsku”, beogradskoj da lansira priču da je on čovjek kompromisa, a svojim američkim lobistima da utiču na Zlatka Lagumdžiju, predsjednika SDP-a, da popusti i promijeni svoj stav kada je riječ o državi za čovjeka i realizaciji pet politika koja može BiH uvesti u EU i NATO savez.
Istovremeno, Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a, koristi za sitne radove na što je ovaj dragovoljno pristao računajući da će se uz Dodika dočepati vlasti, piše jutrošnji sarajevski “San”.
Čovićev Ivo Miro Jović preko banjalučkih medija jučer grmi da „SDP i SDA nisu svjesni u kakvu se avanturu upuštaju i taj njihov dogovor o koaliciji je međumuslimanski dogovor koji neće proći”.
William Montgomery, nekadašnji američki ambasador u Beogradu, koji je u Srbiji razvio veliki privatni biznis i na kojeg američka diplomatija odavno ne računa, jučer je izjavio da „međunarodna zajednica treba dozvoliti Republici Srpskoj da održi referendum o nezavisnosti”.
S druge strane, opet jučer, Milorad Dodik, nakon razgovora sa Mladenom Bosićem, predsjednikom SDS-a, iz Banjaluke poručuje da „SDP nije ono što želimo, ali ćemo razgovarati s njima”.
“Ako ne uđemo u Vijeće ministara, optužit će nas da nismo u funkciji realizacije Dejtonskog sporazuma”, pokušava Dodik da omekša situaciju. Svakako da guta knedle kada to kaže jer zna da se takva izjava kvalifikuje kao popuštanje Lagumdžiji. Inače, Dodik i Bosić su nakon jučerašnjeg razgovora saopćili da su „razgovarali o mnogim otvorenim pitanjima” i priznali da nije postignuta saglasnost njihove dvije stranke o mogućoj koaliciji.
S druge strane, jučer su u Sarajevu razgovarali Sulejman Tihić, predsjednik SDA, i Dragan Čović, čelnik HDZ-a.
Sve ovo pokazuje da se ušlo u fazu ozbiljnih razgovora i pregovora između stranaka koje su dobile najviše glasova na izborima što je sasvim razumljivo – vrijeme ne radi za BiH, a iz Brisela i Washingtona se zahtijeva što brže uspostavljanje nove vlasti u BiH. Svemu treba dodati i jučerašnju izjavu Rajka Vasića, Dodikovog momka za prljave poslove, koju je plasirao preko beogradskih medija:
“Moguća je matematička koalicija – SNSD, SDP, HDZ i SDA. Ukoliko bi došlo do stvaranja jakog bošnjačkog bloka, mora se razgovarati s njima ako se želi stabilna vlast u zemlji. Naravno, politički programi SNSD-a i SDP-a su nepomirljivi, ali vlast na nivou BiH ne može se formirati bez vodećih partija”.
Iz Dodikovog tima prije nekoliko dana saopćeno je da SNSD traži četiri ministarske fotelje u Vijeću ministara, da Čović mora biti predsjedavajući i da HDZ mora dobiti ministarstva civilnih poslova i prometa i komunikacija. Jučer je, zanimljivo opet preko beogradskih medija, to demantirano.
S druge strane, Zlatko Lagumdžija je sasvim precizan kada kaže:
“Za SDP je neprihvatljivo formiranje vlasti koja će se bazirati na matematičkoj koaliciji čiji je jedini cilj podjela fotelja”.
Bez dvojbe, njegova stranka će istrajati na tome, istovremeno ne odstupajući ni milimetra od stava da neće dozvoliti nikakvo cijepanje države i da će to, ako međunarodna zajednica zataji, spriječiti svim legalnim i legitimnim sredstvima, uključujući i silu.
“Najbrojnija podrška građana SDP-u na izborima jasna je poruka da je pristupanje BiH Evropskoj uniji i NATO savezu te obračun s kriminalom i korupcijom i poboljšanje životnog standarda ono što se očekuje od nove vlasti”, naglašava Lagumdžija u svakom razgovoru.
Nimalo naivnim političarima Dodiku i Čoviću sve to tjera krv u glavu, ali su svjesni stava Washingtona da ne dolazi u obzir podjela i cijepanje BiH, još manje otcjepljenje. Jasno im je i da mogu izgubiti pozicije na kojima se nalaze, pogotovo što je u vrhovima njihovih stranaka atmosfera uzavrela, ima sukoba i raskola i što je građanima dosta njihovih igara. Lično, njima dvojici je ulazak u vlast izuzetno bitan kako bi spasili svoju ogromnu potpuno sumnjivo stečenu imovinu. Zato su prešli na rezervni plan – olabaviti situaciju, predstaviti se međunarodnoj zajednici kooperativnim, na svaki način ući u vlast i sačekati 2012. godinu. Šta to znači?
Odgovor je lako dokučiti: u novembru 2012. održat će se redovni lokalni izbori. Do tada će Dodik i Čović, preko svojih ljudi, iznutra bušiti i minirati državnu, ali i federalnu vlast, a u proljeće 2012. će zatražiti da se uz lokalne održe i vanredni opći izbori s obrazloženjem da ništa nabolje nije urađeno i da su glavni krivci SDP i SDA.
Na njihovu nesreću, zamku koju su razapeli, Brisel, i što je posebno važno Washington, su već prepoznali, piše uz ostalo “San”.
“Neka Dodik i Čović ne misle da mogu diktirati i ucjenjivati. Ova država može dobro funkcionirati i bez njih dvojice i toga moraju biti svjesni, ma šta pričali i koliko god se samozvano zaklanjali iza građana”, kažu izvori „Sana” iz međunarodne zajednice.
24sata.info