Gazi Husrevbeg i njegovi vakufi, II dio
U prethodnom dijelu smo govorili o Gazi Husrev-begu i njegovim vakufima gdje smo vidjeli da je ovaj veliki gazija uvakufio sav svoj imetak i stavio na raspolaganje svima onima kojima je potreban. Ugledajući se na njega i mi isto tako možemo biti Husrevbezi svoga doba.
Koliko ima onih kojima je Allaha dao ogroman imetak, ali ga oni zadržavaju samo za sebe i niko drugi osim njih nema koristi. Takvi će i pored silnog imetka kada presele na Ahiret brzo pasti u zaborav, čim nasljednici raskomadaju i podjele ono što je ostalo iza njega niko ga više neće spominjati. Naš gazija je dobro znao za ovo zato je u svojoj proj vakufnami iz 1531. godine između ostalog napisao;
“Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili patnje, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava.”
Jedan od najpoznatijih Gazi Husrevbegovih vakufa je zasigurno njegova monumentalna i prelijepa džamija koja predstavlja vrhunac osmanlijske arhitekture. Međutim, malo ko zna za veliki broj ibadeta koji se vrši svakodnevno u ovoj džamiji pored klanjanja pet vakat namaza. Ovom prilikom ćemo spomenuti samo neke kao što su:
1. Devrihan. Svakog petka jedan sat pred džumu namaz petorica hafiza imaju učiti Kur’an. Za njih se u vakufnami pored hifza traži da budu i ugodna glasa. Od tada, pa do danas vodilo se uvijek računa, kao i u drugim slučajevima, da se postupa po vakufnami i da se ni u čemu ne odstupa od propisa navedenih u njoj.
2. Hatma. Poslije podne namaza svaki dan trideset ljudi imaju proučiti u džamiji cijeli Kur’-an (hatma) i zajednički učiniti dovu. Sevab od proučene hatme pokloniti Muhammedu a.s., njegovoj porodici, drugovima njegovim, zatim vakifu i svima ostalim muslimanima i muslimankarna.
3. Tevhid-Tesbih. Također svaki dan poslije obavljenog podne namaza petorica ljudi-musebbiha imaju proučiti tevhid i sevab od toga pokloniti vakifu i ostalim umrlim muslimanima.
4. Kadi-ašer. Pred samo podne svaki dan (osim petka) ima se učiti na mahfilu Suret-ul Mulk (Tebareke), a pred ikindiju, također na mahfilu Suret-un Nebe’ (Amme).
5. Munadi salati-džuma. Pred ezan za džumu namaz u petak sa munare se objavljuje salavatima da se približava vrijeme džume-namaza.
6. Mevlud. Vakufnamom je određeno, koliko se ima utrošiti novaca za učenje Mevluda svake godine u njegovoj džamiji (300 dirhema). Pored ovoga, vakufnamom određenog Mevluda, u Begovoj džamiji dugi niz godina učio se uoči 12. rebiul-evvela i Mevlud iz evladijjet vakufa Muhameda Fadil-paše Šerifovića. I u svečanim prilikama u Begovoj džamiji se učio, a i danas se uči također Mevlud. Tako je proučen svečani Mevlud kad se 1885. godine renovirala Begova džamija. Prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Husrev-begove džamije u oktobru 1932. godine, proučen je Mevlud posebno za muškarce, a posebno za žene. To je, koliko se zna, prvi put da je u Begovoj džamiji priređeno nešto za muslimanski ženski svijet. Od godine 1947., otkada se u Begovoj džamiji, predaje novoizabranom reis-ul-ulemi menšura, priređuje se u tom povodu i Mevlud.
7. Vaz. Begova džamija je imala stalnog vaiza, koji je petkom iza džume-namaza i prije bajram-namaza redovno održavao vaz. Tokom ramazana u ovoj džamiji vaz je držan svaki dan. Dugi niz godina i poslije ikindije-namaza u obje tetimme džamije “kazivan” je vaz. To je trajalo sve do iza oslobođenja 1945. godine. I tako su u Begovoj džamiji tokom cijelog ramazana održavana po tri vaza dnevno. Uz ramazan su često bili angažirani posebni vaizi, pa su oni vazili svaki dan poslije podne namaza osim petka, kad je vaz držao stalni džamijski vaiz. Za vaize su birani ponajviše najistaknutiji alimi toga vremena. Među vaizima Begove džamije u zadnjih stotinu godina bili su hadži hafiz Šakir ef. Pandža, hafiz Sulejman ef. Šarac, hadži Mehmed Džemaluddin ef. Čausević, hafiz Hamdi ef. Berberović, hafiz Muhamed ef. Pandža, hadži Mehmed ef. Handžić, hadži Kasim ef. Dobrača i dr.
8. Mudževvid. Uprava Gazi Husrevbegova vakufa kreirala je 1868. godine mjesto mudževvida – učitelja za pravilno učenje Kur’ana. Mudževvid je svoja predavanja držao u Begovoj džamiji, a kojima su uz učenike medresa mogli prisustvovati i drugi zainteresirani. Mnogi su to koristili i otuda je u Sarajevu ranije bilo dosta ljudi, koji su potpuno pravilno i po svim tedžvidskim pravilima učili Kur’an.
9. Mukabele. Uz ramazan se, kao što je poznato, u mnogim džamijama uče mukabele u razno vrijeme preko cijelog dana. U Begovoj džamiji nekada su se učile i po četiri mukabele: na sehur, pred podne, pred ikindiju i iza ikindije. Uz to učila se mukabela i u Gazi Husrev-begovu turbetu jedan sat pred iftar. Bilo je godina kad se mukabela učila i u Muradbegovu turbetu u vrijeme između mukabele iza ikindije u džamiji i mukabele u Husrev-begovu turbetu. Mukabelu pred ikindiju učio je obično jedan, eventualno dva hafiza, dok je mukabela iza ikindije bila, da tako kažemo, najsvečanija. Tu su mukabelu učila gotovo redovno sedmorica, nekad osam, a bilo je godina i devetorica hafiza. Danas se u ovoj džamiji uče dvije mukabele: na sehur i pred ikindiju.
10. Zijareti ša’ri se’adet. Godine 1876. tadašnji sultan Abdul-Aziz podario je Sarajevu amanet, koji se sastojao od jedne navodne dlake iz brade Muhameda a. s. i komada vezenog zastora, kojim se oblažu zidovi sobe u kojoj se nalazi kabur Muhameda a. s. Ovaj amanet dopremljen je u Sarajevo sa velikom ceremonijom, a u Sarajevu je primljen sa velikim poštovanjem i pažnjom. Amanet je donesen u Begovu džamiju. Kasnije je smješten i čuva se u Gazi Husrev-begovu turbetu.Nalazi se u posebnoj zastakljenoj škrinji, koja je pričvršćena na istočnom zidu turbeta. Amanet je stigao u Sarajevo 26. augusta, a sutradan, 27., obavljen je prvi zijaret ovoga amaneta.
11. Učenje salle (obavještavanje da je neko preselio na Ahiret), Ikrar dove, hafiske dove, instalacija reisul-uleme i predavanje menšure, takmičenje u učenju Kurana, privatne hatme i tevhidi i dr.
Ovo je samo jedan mali dio onoga što je učinio ovaj veliki vakif kojem i dan danas teku sevapi, uče se i poklanjaju hatme, upućuju dove i poklanjaju sevapi. Razmislimo o sebi, ostavljamo li i mi kakav vakuf, činimo li hajrate, po čemu će nas spominjati oni koji dolaze poslije nas, koliko dugo će se nas sjećati? Zar ne možemo makar jednu njivu uvakufiti, česmu podići, most napraviti, učenika stipendirati i druge hajrate činiti.
Molim Allaha Uzvišenog, neizmjernog dobročinitelja da nas obaspe svojom milošću, svojom nafakom i berićetom i da nas učini korisnim članovima našeg društva, koji će pored svih ostalih ibadeta i svojim imetkom Džennet zarađivati. Amin.
Piše: Bilal ef. Hodžić
