Nijemci, a u srcu Bosanci
Malo je onih koji ne poznaju Felixa Sturma, Svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji u verziji WBA. Međutim, onaj ko želi upoznati Felixa Sturma, prvo mora upoznati Adnana Ćatića, najelegantnijeg boksera u Njemačkoj.
Kada je Ćamil Ćatić 1969. godine iz okoline Mostara došao na privremeni rad u Njemačku, a njegova supruga Zahida sedam godina kasnije, nisu ni sanjali da će njihov sin ispuniti svoj dječački san – postati Svjetski prvak u boksu. Kao dječak je igrao nogomet i košarku, ali ljubav prema boksu je ipak prevladala. Njegov bokserski talent je otkriven 90-tih godina, a profesionalna karijera počinje 2000. godine kada je promijenio ime.
“Za ime Felix Sturm sam se odlučio samo zbog boksa. To je bilo normalno i u vrijeme nekadašnjih filmskih zvijezda kao što su Marilyn Monroe (Norma Jeane Mortenson) ili Charlie Chaplin (Charles Spencer Chaplin). U Njemačkoj je danas veoma teško postati zvijezda i zaraditi nešto novca, a da se ne odlučite za neko upečatljivo ime. Boks nije lagan posao. Ja sam vazda bio Adnan i vazda ću ostati Adnan. Rođen sam kao Adnan Ćatić i umrijeću kao Adnan Ćatić”.
Vjera kao vodilja života
Felix Sturm, koji ima i svoj vlastiti trening-kamp, pored svakodnevnog višesatnog treniranja, snagu za uspjehe pronalazi u porodici u kojoj prvo mjesto zauzima sin Mahir, ali i u vjeri. “Vjera mi je vodilja kroz cijeli život, ne samo u boksu. Mislim da ljudi koji ne vjeruju nemaju cilj u svom životu. Drago mi je da sam tako odgojen. Potrudiću se da tako odgojim i svog sina. Vjera je važan faktor u mom životu ali i mojoj porodici. Moja rahmetli majka me prvi put u džamiju poslala sa pet godina”.
“Milion drugih stvari se može zaboraviti, ali Srebrenica ne”
Iako je rođen u Njemačkoj i ima njemačko državljanstvo, Ćatić se nakon mečeva ne stidi podići bosanskohercegovačku zastavu i u razgovorima sa novinarima naglasiti da je porijeklom iz BiH.
“Moji roditelji su iz Bosne. Rođen sam u Njemačkoj ali sam u srcu Bosanac. Kada kog imam priliku odem u BiH, bar na tri ili četiri dana. Tamo je moja familija. Volim Mostar, Sarajevo, planine, burek, ćevape, volim ovce i koze, jednostavno volim sve što je bosansko. Nikada se nisam stidio svojih korijena i svog porijekla. Na mom posljednjem meču 11. jula protiv Korena Gevora sam visoko podigao bosanskohercegovačku zastavu na kojoj je pisalo ‘Ne zaboravite Srebrenicu’. Milion drugih stvari se može zaboraviti, ali Srebrenica ne. Ne samo Srebrenica, ne smije se zaboraviti ni 11. septembar”.
Dobar primjer integracije
Ćatić ne voli učešće u velikim tv šouima, jer kako kaže, on je Svjetski prvak, a ne Miki Maus. Međutim, to ne znači da nije spreman pomoći drugima. Rado odlazi u zatvore kako bi mladima pomogao u povratku na, kako kaže, pravi put. Pomoć u integraciji stranaca mu takođe nije nepoznata stvar. U humanitarnom radu ima podršku svojih prijatelja. Jedan od njih je i njemački reprezentativac i nogometaš FC Kelna Lukas Podolski. “On je veliki bokser i nadam se da će još dugo ostati nepobijeđen. On kao i ja nije rođeni Nijemac. Ukoliko se naša sličnost o tom pitanju može povezati, onda ćemo o tome rado razgovarati”.
Adnan Ćatić ima i vlastitu promotorsku firmu, što mu daje osnovu za ostvarenje još jednog sna: “Najveći san i najveći plan mi je boksati u Sarajevu ili Mostaru. Možda ću nekada ponovo dobiti bosanskohercegovački pasoš i imati priliku boksati pod bh. zastavom. Ništa se ne zna”.
Međutim, ono što se zna je da Ćatić u ring ponovo ulazi polovinom septembra. Biće to u Areni u Kelnu, kada će publika uživati u, kako kaže, spektaklu. A u njoj, kao i obično, nekoliko hiljada onih koji su porijeklom iz BiH.
Autor: Mehmed Smajić
Izvor: dw-world.de
