Najslabije kuće – priča iz jedne arapske mahale
“Želim divnu djevojku, odgovarajuću mome sinu Salimu”, nastavila je Salimova majka razgovarati sa mnom ozarenog lica.
“Salim, kao što znaš, je primjeran momak, završio je Građevinski fakultet i počeo raditi i graditi svoju budućnost. Pridržava se svoje vjere i finog je ponašanja. Svi iz našeg naselja, a i svako ko ga poznaje posvjedočit će mu da je on objedinio vjeru i dunjaluk. Istina, on sada ne posjeduje neko bogatstvo, međutim njegova je budućnost svijetla, a želje velike. Sada sam posebno sretna pošto mu tražim odgovarajuću djevojku, koja će mu biti životna saputnica“, nakon čega Salimova majka kratko zaćuta kako bi se smirila i obrisala suze radosnice koje su se otisnule iz njenih očiju.
Rekoh i sama ganuta njenim osjećanjima: “Sretno ti bilo, majko. Raduj se zbog tvoga dobrog i nadarenog djeteta na dunjaluku, a ako Bog da i na Ahiretu. Molim Allaha swt da tvoju sreću upotpuni najboljom djevojkom za tvoga sina.“
Ona reče: “Medutim, ljutim se na tebe.”
“Zašto?” , rupitah .
“Zato što mi ne pomažeš u ovom važnom poslu“, reče majka.
Zamislila sam se i osmjehnula, a zatim rekla: “Pa ti znaš koga ja sve poznajem od djevojaka vjernica.”
Reče: “Na koje misliš?”
“Pa, naprimjer Fatima, ona je uvijek prisutna na časovima Kur’ana, a veoma hrabro se nosi sa svim poteškoćama na putu pokornosti Allahu, swt, i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s.“
Nezadovoljstvo se pojavilo na licu Salimove majke i uz negodovanje rece: “Ona ima 22 godine, a moj sin još nema 24. Ne, ne, ona je puno stara.“
“Dobro, Merjem je mlađa od nje, a uz to je i izuzetna krojačica i iz dobre i skromne porodice.”
Rekla je: “Ali nije obrazovana, ima samo osnovnu školu, a on voli da je obrazovana kako bi ga razumjela.“
“Dobro, šta misliš o Aiši, ona je sada u srednjoj školi?”
“Uh, Aiša, ma jeste da je privlačna, ali ona je tamnoputa.“
“Sumejja?“
“Šta ti je, Allah da ti oprosti, pa ona je niska.“
Rekoh, pokušavajući savladati svoj bijes: “Neka i tebi Allah, swt, oprosti draga moja, zar se ne sjecaš riječi Uzvičenog Allaha swt gdje kaže: “Robinja vjernica je bolja od musrikinje iako vam se ona svida.“
Crte na licu Salimove majke se zategoše i ona negodujući reče: “Subhanallah, pa ko je rekao da ja želim mušrikinju? Želim privlačnu djevojku, vjernicu u kojoj je objedinjena i vjera i dunjaluk.”
Rekoh: “Normalno, pod dunjalukom podrazumijevaš da bude lijepa, svijetle puti, visoka, mlada i obrazovana.“
Reče: “Salim zaslužuje svako dobro.“
“Ah, sjetila sam se! Šta misliš za Aminu?“
Na njenom licu se pojaviše razočaranje i tuga i reče: “Odlična, ali nažalost, njeni su odbili moju ponudu pod izgovorom da djevojka želi okončati školovanje. Međutim, ja sam saznala pravi razlog njihovog odbijanja. Ona je kao nevini cvijet okružen trnjem. Njeni su uobraženi materijalisti.“
Nasmijala sam se i rekla pokušavajuci da obuzdam želju za šalom: “Čini mi se da su oni shvatili da tvoj sin ne ispunjava dunjalučke uslove.“
Salimova majka samo tužno klimnu glavom i rece: “Nekoliko njihovih poznanika mi je reklo da oni ne žele udati kćer osim za onoga ko ima kuću, auto i veliki mehr.“
“Vidiš, draga moja, i tvoj sin ne ispunjava dunjalučke uslove kod drugih, pa je zato neophodno da i ti malo popustiš u svojim dunjalučkim zahtjevima.“
Rekla je ljutito i oštro: “Ne, Salim zaslužuje svako dobro, i zato ću nastaviti tražiti ono što će njega zadovoljiti, a čime ću i ja biti zadovoljna.“
Rekoh, primjećujući da se malo naljutila na mene: “Izvini, draga moja, nije mi bila namjera da te uvrijedim, međutim mi smo ljudi i niko od nas nije savršen i bez nedostataka? Ali, nedostatak u vjeri nije isto što i dunjalučki nedostatak. Allah swt kaže: “Uistinu najbolji među vama su oni koji su najbogobojazniji.“
Prije nego je pošla, rece: “Kćeri moja, u pravu si, ali majčino srce odbija da vidi mahane.“
“Želim ti da nađeš ono što tražiš, ali, draga moja, ako ne nađes obje stvari kod djevojke, pa koju ceš onda žrtvovati? Da li ćeš se odreći vjerskog ili dunjalučkog?“
Nakon što se zamislila reče: “Salim je čvrst u vjeri i uz to je jaka ličnost, tako da je može uputiti i podučiti ako ne bude pobožna.“
Nisam mogla da se suzdržim i povikala sam: “Kakva će biti katastrofa ako ne uspije sa njom, i ne zaboravi, draga moja, da Allahov Poslanik, s.a.w.s. nije mogao uputiti svoga amidžu Ebu Taliba iako je je zbog toga ulagao veliki napor, pa je Allah swt rekao: “Ti nećeš uputiti onoga koga voliš“
“Subhanallah, olakšavajte a nemojte otežavati, zaista je Salim iskren i dobar i Allah će mu dati sukladno njegovoj namjeri.“
Razočarano sam rekla: “Želim mu sve to što kažeš.“
Nakon toga smo se rastale. Od tada je prošlo dosta vremena. Začudila sam se iznenadnoj posjeti Salimove majke. Rekla je ozarena lica: “Neću te puno zadržavati mojom iznenadnom posjetom, a i ja žurim kako bih dovršila pripreme oko svadbe. “
Veselo sam uzviknula: “Svadba, Salimova svadba, ako Bog da?“
Potvrdno je klimnula glavom jer od suza radosnica nije mogla govoriti.
Dirnula je i moja osjećanja tako da sam zajedno sa njom plakala ponavljajući zahvalu Allahu i govoreći: “Sretno ti bilo, draga majko. Allahu moj, daj da se završi sa dobrim.“
Vidno uzbuđena je rekla: “Neka te Allah usreći sa tvojom djecom kad porastu i da se obraduješ njihovim svadbama. Pružila je ruku sa pozivnicom prema meni i dodala: “Svakako će nam biti velika čast da prisustvuješ svadbi.“
Sva sretna sam uzela pozivnicu i rekla: “Koliko me to raduje. Počela sam čitati: “Ah, ime joj je Samira, lijepo ime.“
Rekla je: “Ona je još ljepša.”
Nastavila sam čitati tekst sa pozivnice. U četvrtak tačno u 19 sati. “Izvini draga moja, ali vrijeme mi ne odgovara“, rekoh.
Rekla je čudeći se: “Kako ti ne odgovara, pa sve su svadbe otprilike u to vrijeme.“
“Ako počne svadba uveče u 19 sati, pa kada će se završiti?“
“Duga je noć! U svakom slučaju mi ti nećemo dozvoliti da odeš prije kraja svečanosti.“
“Zar da se vratim u pola noći kući? Kako da ostavim čovjeka i djecu u ovo doba? Uz to, kako onda ustati na sabah?! Ja se stvarno izvinjavam i molim te primi moje izvinjenje,” rekoh joj.
Žalosno je rekla: “Znači tako? Koliko sam samo željela da nam se pridružiš i da upoznaš mladu.“
Nestrpljivo rekoh: “Stvarno, još mi ništa ne pričaš o vapoj snahi, Samiri.“
“Ona je prelijepa djevojka u cvijetu mladosti. Ima 16 godina. Njena porodica nam je puno olakšala. Zamisli, rekli su: Ne želimo mehr. Salim je dobar i perspektivan momak,” reče majka sva sretna.
Rekla sam čudeći se: “Pa dobro zar ništa nisu uslovili?“
“Svakako, tu je nakit koji se podrazumijeva, inače bi izgubili obraz kod svijeta.” Zatim je uzdahnula i rekla: “Kao što znaš cijena zlata stalno raste, tako da nas je nakit za mladu koštao 1000 eura.”
Negodujući rekoh: “1000?“
“Da, to je cijena vjenčanog almas prstena, narukvice i ogrlice. To je minimum, draga moja, sta ću. Zar da dozvolimo ljudima da nas nosaju na jeziku i potvore za škrtost?
Imali smo veliku srecu da nas je Allah, swt, sastavio sa poštenom porodicom koja materijalnom stanju ne pridaje baš puno pažnje. Nevjestin otac je rekao Salimu: Od tebe ne zelim mehr, ali kucu opremi onako kako tebi dolikuje.“
Upitah, pokusavajuci da prikrijem nelagodnost: “Koliko vas je koštalo opremanje kuće za Salima, momka vjernika koji se zavjetovao Allahu, swt?“
Po drugi put je uzdahnula i rekla: “Od tebe, draga moja, neću kriti da je situacija izuzetno teška i da je Salim bio primoran da od poznanika pozajmi 5000 eura.“
Nastojeći da sebe utješi, Salimova majka je dodala: “Međutim, Samira je djevojka pravo zlato. Salim treba da se malo više potrudi na svome poslu i da tako anulira dugove, jer ona je životna šansa. Ona zaslužuje se insan zbog nje žrtvuje u svakom pogledu.“
Zamišljena sam je slušala, a radost i smijeh su me napustili. Ona je nastavila: “Bračni ugovor je sklopljen bez davanja vjenčanog dara (mehra), a dogovoreno je da se to da naknadno u iznosu od 1000 eura.“
Nisam mogla da se suzdržim od povika: “Allahu ekber, kažeš samo 1000 eura?! Ovo ne obecava dobro.”
Ona je samo dodala: “Ma ne, ne. Ovaj vjenčani dar sa odgodom izvršavanja nema nikakve vrednosti, jer svi ga tako radi reda spomenu i on je tu samo puka formalnost. Samira i Salim će biti sretni u njihovom bračnom životu tako da neće ni razmišljati nikada o njemu.“
“Nista mi nisi pričala o mladinoj vjeri i odgoju?“
“Ona ima dobru predispoziciju. Tačno je da je puno razmažena i da voli da se modira, a o vjeri ništa ne zna, ali ona je jako mlada.“
Prekinula sam je sa negodovanjem: “Šta, o islamu ništa ne zna? Salim je vjernik, poziva druge u vjeru i kako ce živjeti sa ženom koja o islamu ne zna ama baš ništa?”
Rekla je smireno i uvjerljivo: “Ne brini se za njega, draga moja, on je pokušava promjeniti još od kada su zaručeni.
On je naglasio njenom ocu prije vjenčanja da on želi da ona klanja i da bude propisno pokrivena, a on nije imao ništa protiv. Ona će sutra nakon vjencčanja naučiti i promjeniti svoje navike.“
U srcu sam osjetila bol i više nisam mogla kontrolisati razočarenje i tugu, a iz usta mi se oteše rijeci: “Ako Bog da, Allahu daj da se završi sa dobrim.“
Nakon toga Salimova majka je otišla. Prošli su dani prije nego se ova tema udaljila iz moje glave. Iskreno sam željela da Salim uspije u svom bračnom životu, a da moj strah bude neopravdan. Ko zna, možda je Allah swt uputi.
Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: “Da budes razlog da Allah uputi jednoga insana bolje ti je nego stado najboljih kamila.“
Međutim, nisam mogla iz moga srca potisnuti razočarenje zbog muslimanskog neuspjeha. Oni sve do sada vjeri ne pridaju odgovarajuću pažnju. Za ulogu vjere pri izboru nevjeste Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Uzmi vjernicu, a ako ne postupiš tako ostat ćeš bez svega.“
Nisam mogla da zaboravim 1000 eura bez svadbenih troskova. Allahu moj, koliko se samo projekata od značaja za muslimane moglo realizovati ovolikom sumom novca? Allahu, Ti nam se smiluj. Ko od muslimana može na Allahovom putu utrošiti ovoliku svotu novca, a da se ne zaduži?
Prošli su dani, i osjetila sam da trebam posjetiti Salimovu majku kako bi joj čestitala, iako nisam bila zadovoljna kako se sve završilo.
Pokucala sam na vrata pitajući se odakle dopire bučna zapadnjačka muzika. Salimova majka me srdačno dočekala i prekorila što je nisam ovoliko dugo posjetila. Izvinula sam se zbog toga, a nakon što mi je postalo jasno da se muzika čuje iz njihove kuće upitah: “Kako je vaša mlada?“
Rekla je vidno tužna i potištena: “Ona je, hvala Allahu, dobro. Međutim, kao što možeš i sama čuti, ona se od radija odvoji tek toliko da bi otišla do kasetofona. Voli muziku i ples. Po cijeli dan provodi na terasi pričajući sa komšinicama. Ona je mlada i nezrela i ne zna za kućne obaveze i obaveze prema mužu. Ne zna za haram niti halal. Ah, kako me samo izluđuje ovaj radio, više ne znam ni kako namaz obavljam.“
“Kako je Salim, upitah?“
“On je i dalje smiren i strpljiv, i pokušava promjeniti njenu prirodu. Puno joj je pričao o namazu, ali ona klanja samo u njegovom prisustvu.
Pričao joj je o hidžabu, a kada joj je donio mahramu ona je pobjegla i odbila da je obuče, i na tome je istrajala.
Stvar je otisla tako daleko da joj je zabranio da iz kuće izlazi bez hidžaba, što je izazvalo protivljenje njene porodice, da bi njena majka negodujuci rekla:
Kakav je ovo ekstremizam? Mi nismo udali našu kćerku da bi bila zatvorena u kući, lišena životnog uživanja. Zar nije dovoljno to sto joj Salim nije omogućio svaku vrstu ugođaja u kući, kao što je TV i razni časopisi, zatim joj je zabranio čitanje nekih knjiga. Zar nije dosta i to što je ne obraduje odlaskom u kino i pozorište, kao što to drugi muževi priređuju svojim suprugama? Sve što moja kći čuje od Salima povazdan jeste: Ovo je haram pa ga se kloni, ovo nije dobro pa ga nemoj činiti. Ovo je farz pa ga se pridrzavaj. Ne, pa to je neizdrživo, i ja neću dozvoliti da on moju kćer živu zakopa.“
Tužno sam konstatovala: “Kako se, draga moja, brzo pojaviše problemi.”
Ona je za trenutak zašutila, a zatim nastavila: “Ništa se ti ne boj jer će na kraju Salim biti pobjednik, uz Božiju pomoc. Upornim nastojanjem i odlucnošću onemogućio je miješanje njene porodice.
Ove poteskoce su normalna stvar u početku dok se ne postigne sloga i razumijevanje. Cijeli je svijet takav i koja je kuća posteđena poteškoća?!“
Dok je govorila, lice Salimove majke se ozari, a oči joj radosno zasijaše: “Za nekoliko mjeseci ću postati nana, a kako me samo raduje pomisao da vidim Salimovog sina da me zove “nano”.
Rekoh, pretvarajući se da mi je drago: “Stvarno, draga moja, hvala Allahu.”
Nakon što je ustala reče: “Pozvati ću Samiru da te upozna, mozda možeš na nju utjecat razgovarajući sa njom. Zamolila bih te da joj kazeš nesto o obavezama prema mužu, a bodri je malo i oko nošenja mahrame.“
Namjera mi je bila da to ne prihvatim, ali Salimova majka izađe iz sobe prije nego sam uspjela išta kazati. Poslije sam zahvalila Allahu swt što je tako bilo i što sam uspjela obuzdati svoja osjećanja, jer mi je bila namjera da joj kažem: “Ostavi stvar Salimovoj genijalnosti, jer je on vanredno sposoban insan koji truhlost pretvara u čisto zlato.“
Salimova se majka vrati, a sa njom Samira, mlada, lijepa i izuzetno privlačna. Pozdravila sam je i čestitala joj, a ona mrzovoljno odvrati na pozdrav. Zamišljala sam je nasmiješenu dok me je Salimova majka predstavljala.
“Ovo je Aiša, pobozna gospođa koja je profesorica Kur’ana. Kada bi samo cula njeno predavanje i prisustvovala njenom času sigurno bi se puno obradovala.“
Na ove njene riječi Samira nije ništa dodala, ali me je nastavila podozrivo gledati i očito je bilo da se nelagodno osjeća.
Bila je obučena po nanovijoj modi, a nije zaboravila ofarbati kosu i namazati lice po najnovijoj sezonskoj modi.
Duboko u sebi sam se zapitala: -Zar je ova lijepa? Kakav je to poremećaj zahvatio ukus muslimanske omladine pa su počeli obraćati pažnju na formu, a zaboravljati sustinu.
Gdje je ona ljepota duše koja zrači blagošću iz očiju muslimanske djevojke? Gdje joj je stid vjernice koji plamti na njenom obrazu? Gdje je ponašanje koje se ogleda u uljudnom razgovoru i blagosti? Gdje je skromnost vjernice i njeno napuštanje dunjalučkih ukrasa? Gdje su čednost i bogobojaznost? Sta je sa sviješću i shvatanjima? Gdje je ona za koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada u nju (suprugu) pogledaš obraduje te, a kada nešto od nje zatražiš posluša te, i kada zatražiš da čuva tajnu ona to i učini, a kada si odsutan čuva tvoju čast i imovinu.“
Vjerniče, zar si sve ovo zrtvovao zbog proklete forme?
Sve sam više osjećala bol i potištenost i zatražila sam dozvolu da krenem. Salimova se majka usprotivi riječima: “Zaboravila sam ti reći da ću početkom zime putovati poslovno u Amman sa Salimovim ocem sto bi moglo potrajati do proljeća tako da te dugo neću vidjeti pa prema tome nemoj sada žuriti.“
“Stvarno, želim ti uspješno putovanje, ali moram sada da idem jer me čekaju obaveze“, rekoh.
“U redu, ali molim te ne zaboravi Samiru za vrijeme moga odsustva.“
“Draga moja, ti mi oprosti i sama znaš koliko ja imam obaveza, ali ću se potruditi. Neka Allah swt čuva vašu vjeru i emanet.“
Poslije izvjesnog vremena sam čula da je Salimova majka otputovala sa svojim mužem.
Zima je nastupila. S vremena na vrijeme bi čula pokoju vijest o Salimu i njegovoj supruzi. Jednom sam saznala da uznemiravaju komšije svojim stalnim svađama.
Drugi put sam čak čula da je Samira otišla kod svojih ljuta i ogorčena. Nakon toga su se umiješali neki dobri ljudi i uspjeli stvari vratiti na njihovo mjesto.
Iznenadila sam se kada je jednom bahnula na čas Kur’ana. U prvi mah je nisam prepoznala, jer je nosila mahramu i uzani dugi mantil. Od njenog parfema se soba ispunila mirisom, a lice joj je bilo svo našminkano.
Zaželila sam joj dobrodošlicu i od nje saznala da ju je Salim doveo na naše sijelo ne bi li sta naučila. Ukazala sam joj ljubaznost i uvažavanje, ali ona je živjela u jednom, a mi u drugom svijetu.
Jednom mi je pričala njena komšinica o njoj i o tome koliko podnosi Salim zbog njene nebrige o kući i mužu. Koliko trpi zbog njenog rasipništva i zahtjeva kojima nigdje nema kraja.
Jadnik Salim, danju marljivo radi, a i dio noći da bi mogao vratiti dugove i udovoljiti njenim zahtjevima.
Kući se vraća umoran i željan lijepe i tople riječi i nježnog osmijeha, ali odakle? Ona ne razmišlja osim o sebi i svojim prohtjevima.
Posljednja vijest o Samiri koju sam čula jeste da se porodila i postala majka, a nakon toga vijesti o njoj su prestale. Bila sam preokupirana svojim obavezama tako da sam je skoro zaboravila.
Zima je bila u punom jeku, a mi smo se iznenadili kada se na našem sijelu pojavila Salimova majka. Nije ni sjela, a mi joj pocesmo čestitati zbog unučeta i pitati za Salima i Samiru.
Ona samo nekoliko puta uzdahnu, a iz očiju joj potekoše suze, zatim reče: “Zar niste cule vijest?”
“Koju vijest, upitasmo?“
“Razveli su se, nije više mogao da je podnosi. Proklinjala je i prezirala život sa njim i negodovala protiv njegovog nazadnog shvatanja i izgleda. Optužila ga je za škrtost jer je ne vodi na zabave i ne udovoljava njenoj požudi za odjećom i nakitom. Kada ga je napustilo strpljenje naljutio se i razveo se od nje. Zatražio je od mene da se vratim iz Ammana žaleci se na svoju rastrešenost.
Pozurila sam mu u susret, da bi nas nakon nekoliko dana iznenadila policija na vratima. Ušli su u kuću i zaplijenili namještaj kako bi se nadoknadio naknadni vjenčani dar za Samiru.
Ja sam bila neoprezna kada sam mislila da naknadni vjenčani dar nema važnosti i da je to puko slovo na papiru. Sada, sada shvatam zašto je Poslanik, s.a.w.s., prezirao pretjerivanje po pitanju mehra, ali sada je kasno.“
Riječi su mi zastale u grlu dok sam gledala u Salimovu majku kako kroz plač govori: “Salim zasluzuje svako dobro, ali nema sreće.“
Ja sam zaplovila u moje misli, pokušavajući analizirati rezultate ovoga braka – Mladić skrhan i duboko potonuo u dugove i brige. Nedužno dijete lišeno roditeljske brige. Djevojka koja se upustila u neuspješan brak i iz njega izašla razvedena. Uzalud potrošena imovina. Tegobe koje su pretrpjele obje porodice. Da li je ovo iz razloga nemanja sreće? Ne, nikako, to su samo neki od plodova kuće koja nije sagrađena na bogobojaznosti.
Allah swt u Kur’anu kaže: ” Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.”
Na kraju…
Ovu sam priču izabrao iz zbirke “Novo Rođenje” sirijske autorice prof. Hanan Lahham, jer je ova zbirka uvrštena u najljepše islamske priče koje su imale utjecaja na islamski preporod koji se zahuktao u posljednjih trideset i pet godina.
Zbirka tretira problematiku unutar islamskog dručtva, a onaj ko se kretao u islamskom svijetu svjestan je koliko je ta problematika složena i kompleksna.
Nakon rata u BiH i u našoj sredini se osjeća islamski preporod, ali i naše društvo nije imuno na određenu problematiku koja je vec ranije zahvatila zemlje islamskoga svijeta.
Želja nam je da se svi zajedno okoristimo poukama iz ove, i sličnih islamskih priča, i da razvijamo kod nas ljubav prema islamskoj književnosti i da je svi skupa volimo i propagiramo kao dio islamskog poziva, a Allah swt je Onaj koji daje uspjeh.