Oče, ja umirem!
IslamBosna.ba – Oče, ja umirem. Ove riječi i dalje odzvanjaju u ušima Kamala Awagae, šaljući talase bola u njegovo slabo, ranjeno tijelo. To su bile zadnje riječi koje je izgovorio njegov 9-godišnji sin, prije nego što je završio kao meta za gađanje izraelskim vojnicima.
Hladnokrvno su mi ubili sina, kaže očajni i tugom iznureni otac, koji se još uvijek nalazi u šoku. Ibrahim se tako pridružio više od 350 djece ubijene od strane izraelske vojske u njihovoj trosedmičnoj ofanzivi.
Ali dok su druga djeca pala kao žrtve metaka ili smrtonosnih bombi, Ibrahimova sudbina je bila još tragičnija. On je postao meta za gađanje za skupinu izraelskih vojnika. Izraelci nisu pokazali milost za njegovu nevinost, govori njegov otac iz bolničkog kreveta u bolnici Eš-Šifa u Gaza Cityju. Nisu imali milosti prema njegovom malenom tijelu, dodaje on.
Ništa toga dana nije pripremilo familiju Awaga za tragični obrat događaja koji će se desiti. Probudili su se tog sunčanog jutra nakon što su danima bili zatvoreni u maloj sobi krijući se od izraelskih bombardovanja. Mama, hajde da doručkujemo napolju, u vrtu. Umoran sam od ove sobe, prisjeća se tužna majka Ibrahimove molbe.
Sat kasnije, stol je bio postavljen u vrtu i porodica se nadala da će uživati u rijetkim trenucima mira, nesvjesni da ih oči prate iz daljine. Prvi projektil ih je prekinuo u doručku, dok je drugi razorio njihovu kuću.
Oče, ja umirem, govorio je plačući Ibrahim svome ocu, koji ga je grčevito zgrabio, štiteći ga. Brzo, požurite, rekao je Awaga ženi i drugo dvoje djece dok je nosio Ibrahima koji je krvario.
Ali prije nego što su stigli do vrata, kiša metaka se osula po njemu. Jedan metak pogodio je majku u nogu, a drugi je pogodio Awagu. Dva Ibrahimova brata otrčala su do ruševina svoje kuće, pokušavajući se sakriti.
Kad se pucnjava stišala,porodica je pomislila da je njihova tragedija gotova. Ali izraelski vojnici nisu bili gotovi. Kad su vojnici došli bliže, pomislio sam da će me ubiti, kaže Awaga koji se pretvarao da je mrtav. Ali oni su ciljali na moje malo dijete, gorko se prisjeća on. Jedan vojnik je došao blizu Ibrahimovog tijela, okrenuo ga, a drugi se smijao dok je pucao iz puške u dječakovu glavu.
Smijeh je postajao jači kada su odnijeli tijelo na više mjesto da bi počeli svoju zabavu. Čitav sat vremena, otac je prikrivao uzvike bola i gledao kako se izraelski vojnici takmiče u gađanju tijela njegovog mrtvog sina.
Koristili su njegovo izrešetano tijelo kao metu za gađanje. Svaki metak bio je popraćen riječima koje nisam mogao razumjeti, ali bile su pune ushićenja. Izgledalo je kao da slave.
Kada im je dosadilo vježbanje izraelski vojnici su otišli. Četiri dana su prošla prije nego što su se doktori probili do ove porodice i odvezli ih u bolnicu.
Šta je to moj sin učinio da je zaslužio ono što su mu uradili? pita Awaga, tresući glavom u nevjerici.
Izraelci su ubili mog dječaka, ne jednom ili dvaput, već hiljadu puta.
Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna