Hvala ti, demokratijo! (Halil Senusija)

Djeca žele da se digne blokada Gaze i da mogu jesti hljeb. Oni ne traže Nestle čokolade, Coca Colu, Danone jogurtiće ili Disney igračke. Njima ne treba taj luksuz. Treba im samo hljeba i vode. I toplo krilo roditelja koji je upravo iskrvario do smrti. Osim toga pobrojane kompanije svakako pomažu privredu koja kupuje najrazornija oružja kojima će ubijati djecu, tako da djeca mogu i da ih bojkotuju.

Demokratija je samo dio globalne demokratije. I demokratija nije ono što učimo u udžbenicima. Izrael je upravo zabranio arapskim strankama da učestvuju na slijedećim izborima. Demokratija je, uz potporu svih demokratija svijeta, nametnula ekonomsku blokadu demokratski izabranoj vlasti Palestine. Pošto je blokada trebalo da svrgne Hamas sa vlasti, a nije u tome uspjela, pokušalo se sa genocidom. Nešto smrdi u ovoj intruziji muslimana u demokratiju. Sa njome i demokratija mijenja svoje postulate, pa bismo zaključili da bi najbolje bilo da to muslimani nikada nisu ni pokušali.

Slučaj Hamasove vlasti nekako podsjeća na još nekoliko država gdje se desilo slično. Kada je FIS, Front islamskog spasa, dobio demokratske izbore u Alžiru, demokratske snage su preko noći pohapsile njegove članove i uvele zemlju u građanski rat: za muslimane demokratija ne važi.

Kada je islamski nastrojena SDA pobijedila izbore u Bosni i Hercegovini, na prvim slobodnim i demokratskim izborima, rezultat je bio genocid nad muslimanima. Kao i u Palestini. Da je SDA izgubila, rata ne bi ni bilo. U mnogim demokratijama je muslimankama zabranjeno da praktikuju vjeru nošenjem hidžaba, zabranjeno im je da budu muslimanke, dok je u isto vrijeme časnim sestrama ista stvar dozvoljena. To međutim ne znači da su to lažne demokratije. Ne, to su prave demokratije, samo što nam nisu poznati njeni postulati. U njenim postulatima muslimani su manje vrijedna populacija i na njih se ne odnose opća pravila demokratije.

Juče i prekjuče listam jedne zapadnoevropske dnevne novine. U zemlji u kojoj živim druge po tiražu. Možete li zamisliti da usred pokolja i genocida koji se vrši nad Palestincima na naslovnoj stranici nema niti jednog jedinog, čak ni sićušnog naslova koji bi spomenuo stradanje Palestinaca? Ako to ne smatrate nekim iznenađenjem, onda ću dodati i da sam se svrg’o tražeći jednu jedinu majušnu vijest bilo gdje u novinama koja bi samo rekla: juče u Palestini ubijeno 40 ljudi. Ništa. Nigdje. Dva dana zaredom, ostale nisam ni pratio a vrlo vjerovatno da je situacija ista.

Demokratija. Danas protesti za Izrael. Okupile su se zločinačke duše, među kojima su bili i mnogi političari iz različitih stranaka pozicije i opozicije, da u vrijeme palestinskog pakla i masovnog pokolja palestinske djece, pričaju o teškom životu Izraelaca. Jedne prestižne novine su poslale svoga čovjeka u jednu džamiju, jer su nanjušili da bi moglo biti interesantno, da prisluškuje hutbu. Moram li naglasiti da su se u članku koji je iz toga proistekao izrugivali tome imamu i pokušavali da njegove teze odmah i prezirući ga opovrgnu iz svoje ljubavi prema cionistima (ili možda bolje rečeno, iz svoje mržnje prema islamu)?

Demokratija mazi muslimane. Demokratija mrzi muslimane. A sada ni muslimani baš ne gotive nju.

Halil Senusija
halil.senusija@gmail.com