Ratna zločinka bi da se zaboravi: Samo želim da me svi zaborave!
Jedina mi je želja da staračke dane provedem u miru i u krugu najbližih prijatelja i porodice pošto su me pogrešno i zlonamjerno interpretirane izjave koštale osam godina života.
Biljana Plavšić, bivša predsjednica RS, koja se prije nešto manje od godinu dana vratila iz Švedske gdje je odležala osmogodišnju hašku kaznu za zločine protiv čovječnosti, kaže da joj je jedina želja da je svi zaborave i da staračke dane provede u miru i u krugu najbližih prijatelja i porodice. Plavšićka tvrdi da su je “pogrešno i zlonamjerno interpretirane izjave koštale osam godina života”!
Plavšićeva, koja nakon izlaska iz švedskog zatvora “Hinsenberg” većinu vremena provodi u svom stanu u Beogradu, u Katanićevoj ulici na Vračaru, u ekskluzivnom intervjuu za Press RS otkriva da je nedavno dobila privatnu poruku od jednog bivšeg vojnika VRS, zbog čije je izjave u javnosti i pred Haškim sudom predstavljena kao kriminalac i ratni zločinac!
“U Hagu sam suđena i osuđena zbog riječi koje nisu potekle iz mojih usta. Moja navodna, famozna izjava kako u ratu “može poginuti i šest miliona Srba, ali će preostalih šest živjeti u slobodnoj srpskoj državi”, potpuno je istrgnuta iz konteksta i, što je najgore, uopšte nije moja”, tvrdi Plavšićeva.
Tvrdite da je ta izjava poslužila Haškom sudu kao nesumnjiv dokaz da ste bili dio “udruženog zločinačkog poduhvata” i nepopravljivi srpski ultranacionalista?
– Baš tako. U Hagu mi nisu sudili zbog nekakvog kriminalnog dijela koje sam počinila, nisu imali neki kompromitujući potpis ili naredbu koju sam izdala i time povrijedila humanitarno i ratno pravo. Niko iz suda i tužilaštva nije mi otvoreno rekao: “Gospođo Plavšić, teretimo vas da ste uradili to i to”.
Zašto se onda ta izjava više od 15 godina vezuje za vas?
– Priča o mojoj izjavi da nemam ništa protiv toga da pogine šest miliona Srba, ako bismo time ostvarili svoje nacionalne ciljeve, tendenciozno i zlonamjerno je medijski eksploatisana za vrijeme Miloševićevog režima, iako ja takvu izjavu nikad nisam dala.
Hoćete da kažete da vam je neko tu izjavu stavio u usta?
– Znate kako je do toga došlo. Svima u RS dobro je poznato da sam uglavnom bila angažovana na humanitarnom radu, obilazila sam i pomagala ranjene srpske borce i vojnike na frontu. Jednom prilikom otišla sam u posjetu ranjenim borcima koji su se liječili u Slankamenu, Soko Banji i Melemcima. Prilikom razgovora sa tim nesrećnicima, jedan od vojnika, koji je u borbi ostao bez obje noge, rekao mi je te famozne riječi koje sam poslije nekoliko dana, prilikom gostovanja u jednoj radio-emisiji, na pitanje novinara šta poručuju borci sa fronta, prenijela kao impresije i zapažanja vojnika sa kojim sam razgovarala.
Samo ste prenijeli reči vojnika koji je teško stradao u ratu?
– Upravo tako. Međutim, Miloševićev režim i medijska mašinerija tu izjavu su eksploatisali do besvjesti predstavljajući je kao moje riječi! Sljedećih dana ta izjava je svakog dana bola oči sa prvih strana “Politike” i mnogih drugih novina. Sve do danas opstala je laž da ta izjava potiče od mene.
Da li ste pokušali da pronađete vojnika koji vam je to rekao?
– Vjerovali ili ne, prije neka dva mjeseca posjetio me je prijatelj koji mi je donio fotografiju čovjeka bez nogu i ispričao mi da se radi baš o tom ranjeniku kojeg sam posjetila u Slankamenu! Taj čovjek mi je poručio da je upravo on izrekao riječi zbog kojih su meni sudili, te da mu je neopisivo žao zbog svega što sam prošla ni kriva ni dužna.
Da li vam ovo priznanje predstavlja neku satisfakciju?
– Niko ne može ni da zamisli koliko sam jada i muka preživjela zbog te izjave. To vam jednostavno ne mogu opisati! Kome sad treba da se pravdam i objašnjavam da mi je taj nesrećni ranjenik poslao svoju sliku i poručio mi da je on čovjek koji je izrekao one riječi?
Neposredno nakon povratka u Beograd izjavili ste da jedino želite mir. Da li ste definitivno završili sa političkim i javnim djelovanjem?
– Vjerujte da bih najviše volila da me ljudi potpuno zaborave. Upravo iz tog razloga u posljednje vrijeme ne dajem nikakve izjave, jer me je naprosto zaboljela glava od svih stvari koje su mi se dešavale u posljednjih desetak godina. Održavam kontakte jedino sa ljudima sa kojima sam se uvijek družila, bliskom rodbinom i prijateljima.
(24sata.info)