Trebalo je proći punih 80 godina da jedan Tuzlak postane hafiz. Dugo, predugo čekanje, prošle godine okončao je Edin Smajić (28). Osim što je prvi tuzlanski hafiz nakon osam decenija, Smajić je zanimljiv i po tome što nije završio medresu niti je vjerski službenik.
Da ljudi bez ahmedije budu hafizi, rijedak je slučaj. Smajić je programer, zaposlen u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla. Kur’an uči od dječijih dana, a za učenje napamet odlučio se u 23. godini.
– Kada sam odlučio polagati hifz, nisam znao za taj podatak da 80 godina nije bilo hafiza koji je rođen u Tuzli, niti mi je to bio motiv. Čast mi je, ali Kur’an se ne uči iz ovozemaljskih pobuda ili materijalne koristi – kaže Edin, s kojim smo razgovarali nakon mukabele u tuzlanskoj Šarenoj džamiji.
Edinu je trebalo tri godine i četiri mjeseca da nauči Kur’an napamet. Kaže da je to najlakše, a tako se najčešće i radi, ako se prvo uči posljednja stranica svakog džuza (20 stranica), zatim pretposljednja i tako redom, sve do prve. Na taj način se svaki put ponavlja i već naučena stranica.
Kaže da je ponosan što je jedan od čuvara Kur’ana, podsjećajući da su objavljeni ajeti sačuvani i zapisani upravo zahvaljujući hafizima.
– Time je Kur’an sačuvan na papiru, ali se on, prije svega, nosi u prsima – kaže Smajić.
Ponavljanje naučenoga
Nakon što nauči, svaki hafiz svakodnevno ponavlja Kur’an. Svaki ima svoj sistem za ponavljanje naučenoga.
– Kur’an se može ponavljati u svim prilikama, prije ili poslije namaza, hodajući ulicom, sve zavisi od čovjeka do čovjeka – kaže Smajić.
Avaz