“Neviđena čovječnost”: Izraelci mu ubili sina, a on im darovao njegove organe
Ovogodišnji dobitnik Hesenske nagrade za mir je Ismail Khatib. Njegovog sina su 2005. greškom ubili izraelski vojnici, a on je organe svog sina darovao bolesnoj izraelskoj djeci. Ko je Ismail Khatib? U obrazloženju zašto se žiri odlučio da baš njemu uruči spomenutu nagradu stoji da je to “neviđen primjer čovječnosti i borbe protiv mržnje humanim gestom”. Khatibu će nagrada biti uručena 22. septembra u Wiesbadenu, a laudacio će držati bivši izraelski ambasador u Njemačkoj Avi Primor.
Nema dana da ne mislim na svog sina, da o njemu ne govorim, ili čak da u sebi razgovaram s njim, kaže Ismail Khatib. Samo tako je ovaj 45-godišnji Palestinac u stanju da se izbori sa smrću svog dvanaestogodišnjeg sina Ahmeda, koji je ubijen tokom palestinskog ustanka.
“Te 2005. Ahmed je prvog dana praznika Eid al-Fitr izašao iz kuće da bi sebi kupio kravatu za odijelo. Tada su izbile borbe i on je ubijen.”
Srce Dženina
Izraelski vojnici su u akciji u gradu Dženin imali nalog da pucaju na sve Palestince koji nose oružje, rekli su poslije u filmu “Srce Dženina”, koji je doprinio tome da priča o Ahmedu ne padne u zaborav. On je bio pogođen u grudi i u glavu jer je u ruci imao igračku koja je izgledala kao oružje.
“Prebacili su ga u bolnicu Rambam. Odlučili smo da njegove organe darujemo djeci kojima su oni potrebni. Nismo razmišljali o toma da li se radi o Palestincima ili Izraelcima. Tako su od toga korist mogla imati i muslimanska i jevrejska i druzijska djeca.”
Petero djece u Izraelu dobilo je Ahmedove organe. Jednoj druzijskoj djevojčici implantirano je srce, druge organe dobili su jedan dječak iz plemena beduina u pustinji Negev, te jedna djevojčica ultraortodoksne jevrejske useljeničke porodice u Istočnom Jerusalimu. Ovu djecu sada osjeća kao svoju, u njima je prepoznao svoga sina, kaže Ismail.
Omogućiti djeci da se raduju životu
Tokom prvog palestinskog ustanka krajem osamdesetih godina prošlog vijeka Ismail se pridružio ustanicima. Bio je član brigade Al-Aksa, našao se u zatvoru u Izraelu. Prije nego što je sa suprugom donio odluku da daruje organe svog ubijenog sina posavjetovao se i sa muftijom u Dženinu, sa liderima lokalne Al-Aksa brigade. Iako je ovaj slučaj izazvao veliku pažnju javnosti u Izraelu on je ubijeđen da nije mali broj onih koji su priželjkivali da se on upusti u drugačiji vid osvete, kako Ismael naziva ovo što je učinio, piše deutsche welle.
“Ahmed je uvijek uz mene. To mi daje snagu da govorim o djeci.Toliko djece je ubijeno u istoriji izraelsko-palestinskog sukoba. Mnoga palestinska djeca su bila žrtve. Bilo je toliko mučenika svih ovih godina, a mnogi od njih su bila djeca. Moja obaveza je da govorim o pravima te djece, da stvorim klimu u kojoj će imati bolje uslove za život. Važno je govoriti o ljudskim pravima, čak i u vrijeme rata. I tada bi djeci moralo biti omogućeno da se raduju životu.”
vijesti.ba
