Mitovi o Izraelu

Izrael je država sa ekspanzionističkom ideologijom. Nikada nije odredila svoje granice i odbija to učiniti. Kao posljedica toga, Palestinci su ti kojima prijeti istrebljenje budući da čitava njihova domovina nije sigurna od izraelskog pripajanja i okupacije.
Krivica Izraela je u tome što prepričava drugačiji slijed događaja u svojoj povijesti preko školskih udžbenika i preko drugih medija. Mnogi mitovi su nastali na ovaj način te su ponavljani i korišteni od zagovornika Izraela, kako bi na taj način opravdali ono što čini država Izrael. Važno je uvidjeti te zablude koje štete Palestincima i njihovim interesima.
Neki mitovi su navedeni dolje, potkrijepljeni činjenicama.

Mit #1

Palestina je bila nenaseljena zemlja prije 1948. – “zemlja bez ljudi za ljude bez zemlje„ (Israel Zangwill)

Činjenica:

Ta fraza postaje uvjerljiv poziv svima za gradnju cionističkih naselja u Palestini. Tek je 1904. Zangwill shvatio da postoji ozbiljan problem sa cionističkim programom. U svom govoru, održanom u New Yorku, on objašnjava:

“Postoji… jedna poteškoća prema kojoj cionist ne želi usmjeriti pogled.. Palestina već ima svoje stanovnike. Jeruzalemski pašaluk je već dvostruko više naseljen kao i SAD, sa 52 stanovnika po četvornoj milji, ni 25 posto njih nisu Židovi „ (Israel Zangwill)

Mit #2

Cionisti imaju vjersko pravo na Svetu zemlju.

Činjenica:

Pobožni Židovi vjeruju da Tora dopušta povratak u Palestinu, ali jedino božanskom intervencijom. Ljudski pokušaji da se nasilno stvori Izrael se smatraju heretičkim i mnogi ortodoksni rabini su otvoreno osudili Theodora Herzla i čitav koncept cionizma.

Mit #3

Cionizam i Židovstvo su jedno te isto.

Činjenica:

Theodore Herzl (utemeljitelj cionizma) nije bio vjernik i cionizam je nacionalistička doktrina potpuno odvojena od religije. Neki citati iz njegovih dnevnika uključuju i sljedeće:

“…ne pokoravam se vjerskom nagonu„ (Theodor Herzl: Diaries, Victor Gollanz, 1958)

“…Ja sam agnostik…„ (str. 54, Theodor Herzl Diaries, passim)

“…Za mene, židovsko pitanje nije ni socijalno ni vjersko…ono je nacionalno pitanje… Palestina je naša nezaboravna povijesna domovina…samo ime bi bilo snažan poziv na okupljanje našim ljudima.„ (Herzl, L’Etat Juif, str. 209)

Mit #4

Židovi tvrde da su 1948. godine Palestinci napustili svoje domove vlastitom voljom i da su arapski lideri to oglašavali preko radio prijenosa.

Činjenica:

Irski novinar koji je istraživao ovaj mit otkrio je da arapski lideri nisu preko radija prenijeli nijedan proglas ili zapovijed u to vrijeme. No, pronađeni su dokazi da su cionističke postaje prenosile na arapskom poruku zahtijevajući da Palestinci napuste svoje domove. (The spectator, 12. svibnja 1961.)

Cionističke bande su odgovorne za mnoge masakre i zločine koji su korišteni kako bi se zaplašili Palestinci da pobjegnu iz svojih domova. Masakr kod sela Deir Yassin 9. i 10. travnja 1948. je najbolje dokumentiran. To je bilo krvavo i nasilno ubijanje 250 ljudi; muškaraca, žena i djece. Vijesti o tom masakru su bile svugdje objavljivane kako bi se užasnuli drugi Palestinci koji su se usudili ostati u svojim domovima. Cionistički trikovi su uspjeli, i tisuće Palestinaca je počelo bježati da spase vlastite živote, ostavljajući svoje domove i stvari – ne vraćajući se nikad više.

Mit #5

Izrael su okupirali Palestinci.

Činjenica:

Namjerna uporaba termina kao što su “teroristi„ i “militanti„ kad se govori o Palestincima, i “vlasti„ i “vojska„ kad se govori o Židovima, stvorilo je komešanje kod mnogih ljudi o samoj prirodi sukoba.
2004. godine, studija na sveučilištu u Glasgowu pokazala je da mnogi Britanci vjeruju, zbog načina na koji se prenose vijesti, da su Palestinci ti koji su okupirali Izrael. Godine 2006., jedne novine su čak objavile da je Izrael okupiran od strane Palestinaca, pokazavši time nove razine neinformiranosti.

Nema sumnje da Izrael okupira palestinsku zemlju. Vijeće sigurnosti UN-a, u rezoluciji 446, 465 i 484, među ostalima, je odlučio da su Zapadna obala, Istočni Jeruzalem i Gaza okupirani i da se četvrta odredba Ženevske konvencije, koja se tiče okupiranih teritorija, primjenjuje u ovom slučaju. Uz to, Međunarodni sud, u Odluci o zoni razdvajanja, zaključio da su Zapadna obala, Gaza i Istočni Jeruzalem okupirana područja.

Mit #6

Arapi su započeli rat 1967.

Činjenica:.

“Okupljanje egipatske vojske na Sinaju ne dokazuje da nas je Nasser spremao napasti. Moramo biti iskreni. Mi smo odlučili njega napasti.„ – Menachem Begin, izraelski premijer, lipanj 1967.

“Poslali bismo tegljač da izbrazda područje na kojem nije bilo moguće ništa učiniti, u demilitariziranoj zoni, i znali smo unaprijed da će Sirijci početi pucati, ako nisu pucali, naredili bismo tegljaču da ide dalje, sve dok to Sirijcima ne bi dosadilo pa bi počeli pucati. I tad bismo upotrijebili artiljeriju i kasnije zračne snage, i tako je to bilo.„ – Moshe Dayan, izraelski ministar obrane za vrijeme rata 1967.
-The New York Times, 11. svibanj 1997

Mit #7

Kritika cionizma je antisemitizam.

Činjenica:.

Anticionizam je često izjednačen s antisemitizmom od ljudi koji podržavaju Izrael, koji žele utišati sav kriticizam naspram Izraela neovisno od toga koliko bi ta kritika bila legitimna. Tako da su mnogi koji kritiziraju postupke Izraela i pokazuju na kršenje ljudskih prava od strane istog nepravedno i krivo osuđeni da su antisemiti.

U stvarnosti, anticionizam je opozicija prema cionizmu kao međunarodnom političkom pokretu za stvaranje židovske države na području Palestine. Po samoj svojoj naravi, takva država je diskriminirajuća i rasistička prema svim ne-židovima, posebno prema palestinskim starosjediocima. Mnogi anticionisti podržavaju ideju o jednoj državi koju bi naseljavali svi ljudi koji tamo žive, i židovi i Palestinci bez diskriminacije.

Antisemitizam je definiran u New Oxford Dictionary of English kao:

Semit: Član bilo kojeg naroda koji govori ili je govorio semitski jezik, uključujući posebno židove i Arape.
Porijeklo iz starolatinske riječi Semita, od grčke riječi Shem, Noin sin u Bibliji, od kojeg se tradicionalno vjeruje da ti ljudi vuku korijene.

Semitski, 1: Odnosi se ili označava grupu jezika među kojima su hebrejski, arapski i aramejski i neki stari jezici kao feničanski i akadski.

Semitski, 2: Odnosi se na ljude koji govore tim jezicima, posebno hebrejskim i arapskim.

Jasno je da postoji očita razlika između antisemitizma i anticionizma. Dok se antisemitizam osuđuje bez iznimke, anticionizam je s druge strane legitiman stav.

Izvor: aqsa.org.uk
Za IslamBosna.ba preveo: Leon G.