Bošnjaci u RS zaboravljeni i poniženi: Pješači pedesetak kilometara za 15-tak KM
Šezdesettrogodišnji Azem Mehanović iz Gladovića kod Srebrenice jedva sastavlja kraj sa krajemAzem Mehanović vratio se u Gladoviće kod Srebrenice prije pet godina. Imao je sreću da mu je jedna austrijska humanitarna organizacija odmah obnovila kuću.
“Imam uslove da mogu samo prenoćiti u ovoj kući. Nemam u njoj vode ni kupatila i situacija je jako loše. Ali, što je najvažnije, imam se gdje skloniti kad je kiša i veliki snijeg. Hvala humanitarcima i na ovome, kad nije moglo bolje”, kaže Azem.
Iako ima šezdeset i tri godine, Azem je vitalan, još je u snazi i radio bi bilo kakav posao kako bi sebi mogao osigurati uslove da preživi.
“Da mi neko ponudi bilo kakav posao, odmah bih pristao. Moram od nečeg živjeti, a nemam penzije i nikakvih prihoda. Djeca žive u Federaciji BiH, ali i oni su u teškoj materijalnoj situaciji, pa ne mogu pomoći. Kako bih preživio prisiljen sam brati gljive. Znam preći i po 15-tak kilometara i ne naći ni pola kilograma vrganja. Dok ga osušim, nema ništa – stane u šaku. I tako hodam nekoliko dana da bih nakupio kilogram suhog vrganja, a to je 15 KM”.
I pored teške materijalne situacije, Azem ne pomišlja da napusti svoje selo.
“Ovdje sam rođen i hoću ovdje da ostanem do smrti. Da sam negdje drugo bilo bi mi još gore. Ovdje sam na svom i patnja je manja. Živjeti se mora, pa kako je-tako je. Dok bude gljiva u šumi, biće i Azema živog u Gladovićima”, poručuje Azem pokazujući vrećicu u kojoj ima oko dva kilograma suhog vrganja spremnog za prodaju.
Samo još da naiđe prava mušterija…
Fena