Da bi čovjeka učinili sretnijim, uposlite ga
IslamBosna.ba – Christopher K. Hsee s Univerziteta u Chicagu, zajedno s Adelle X. Yang s Univerziteta u Chicagu i Liangyanom Wangom sa Shanghai Jiaotong Univerziteta istraživao je u modernom društvu široko proširenu pojavu preokupiranosti poslom. Njihovo istraživanje je pokazalo da su ljudi sretniji kad se nečim bave nego kad besposleno sjede, čak i ako poslovi koje obavljaju nisu posebno važni.
„Opći fenomen za koji sam zainteresovan jeste zbog čega su ljudi tako zauzeti radeći ono što već rade u modernom društvu. Ljudi se žure, naporno rade, i to daleko više od onoga što je potrebno za zadovoljenje njihovih osnovnih potreba.” Očito je da uz osiguravanje pukog preživljavanja ljude pokreću i drugi motivi poput onog za zgrtanjem novca, ostvarivanjem prestiža, pomaganjem drugima, ali i neki drugi.
Hsee navodi: “Mislim da su razlozi dublji: mi imamo višak energije i želimo izbjeći besposlenost.” Istraživači su koristili anketu na ispitanicima. Nakon prve ankete morali su pričekati 15 minuta dok bude pripremljena sljedeća anketa. Ispunjenu anketu mogli su predati na obližnjem mjestu i čekati da prođe 15 minuta ili su je mogli predati na udaljenijem mjestu, pri čemu su vrijeme čekanja mogli provesti u hodanju tamo-vamo.
Bez obzira koji način odabrali za predavanje popunjene ankete, dobivali su slatkiš kao nagradu. Ustanovljeno je da su ispitanici koji su odabrali šetnju do udaljenijeg mjesta za predaju ankete umjesto čekanja u neaktivnosti bili sretniji od onih drugih.
Na odluku ispitanika gdje predati anketu utjecala je i obećana nagrada. Ako su bomboni ponuđeni na oba mjesta za predaju anketa bili isti, veći broj ispitanika odlučio se za obližnje mjesto i neaktivnost u iščekivanju nove ankete. Međutim, ako su bomboni ponuđeni na dvije lokacije bili različiti, ispitanici su se češće odlučivali za odlazak na dalju lokaciju pronalazeći sami sebi opravdanje za uloženi trud, objašnjava Hsee.
Hsee objašnjava da u osnovi pojave leži potreba ljudi za aktivnošću, ali i istovremena želja da svoju zaposlenost opravdaju korisnošću za društvo. “Ako nađemo način da besposlene ljude uključimo u aktivnosti, možemo izbjeći destruktivno djelovanje nepoduzetnosti na psihičko zdravlje”, kaže on. Sam je Hsee poznat po tome da svojim asistentima daje beskorisne zadatke kada za njih nema pravog posla, kako ne bi sjedili besposleno, dosađivali se i pritom zapadali u depresiju. “Znam da ovo nije naročito neki etičan postupak, ali on čini moje saradnike sretnijijim”, kaže Hsee.
IslamBosna.ba